Neke je znala zbunjivati činjenica da je SAD 20 godina ratovao u Afganistanu iako Afganistan "nema nafte". Ima Afganistan nafte, ali malo, oko 1.8 milijardi barela (to je oko 150 puta manje od primjerice naftnih rezervi jedne Saudijske Arabije). Ali da, američka vojska sigurno nije invaziju pokrenula kako bi se domogla tih sitnih afganistanskih naftnih rezervi. Cilj invazije, okupacije i postavljanja pro-američke vlasti bio je drugačije naravi. Ključni cilj bio je kontrolirati važan strateški teritorij koji bi SAD-u bio od velike važnosti za buduće geopolitičke konfrontacije, recimo s Kinom, ali i za širenje utjecaja na regiju čija će važnost tek "doći na red" - centralnu Aziju.
No, ima Afganistan ispod zemlje i drugih važnih resursa osim nafte, a njih ovih dana s određenom "tugom" spominju američki mediji, vjerojatno shvaćajući kako isti gotovo sigurno neće biti predmet eksploatacije američkih korporacija već njihovih rivala. Iako, tko zna, pad Kabula uspoređuje se s padom Sajgona, ali današnji američki utjecaj u Vijetnamu je popriličan tako da se ne može odbaciti ni scenarij u budućnosti gdje se američki utjecaj vraća u Afganistan. No, proći će neko vrijeme do toga, a američki rivali, prije svega Kina, neće gubiti vrijeme.
Dakle, resursi, o kakvim je resursima riječ? Iznimno važnim. 2010. godine američki vojni stručnjaci i geolozi objavili su izvještaj u kojem se otkriva kako Afganistan leži na čak oko 1 bilijun USD vrijednosti minerala i metala. Pod zemljom je puno željeza, kobalta, bakra, litija... ali i zlata.
To su veliki netaknuti resursi. Naime, u istom izvještaju se navodi kako je u prosjeku potrebno 16 godina od otkrića do početka rudarenja. Dakle, SAD-u je "nedostajalo" još oko 5.
Moglo bi se reći da je SAD imao plan vratiti "uloženo", ali sad će prevažne resurse "razgrabiti" drugi, u prvom redu Kina, Rusija i Pakistan.
Trenutačno od ovih prirodnih resursa Afganistan ima oko 1 milijardu USD. Procjenjuje se da i do 40% te zarade nestane u hodnicima korupcije i za snabdijevanje raznih vojskovođa, a sigurno su i Talibani dobivali dio.
Dakako, Talibani koji danas kontroliraju Afganistan mogli bi pokrenuti veliku operaciju eksploatacije prirodnih bogatstava, a ako se po tom pitanju udruže s Kinom (što gotovo sigurno već i planiraju) Afganistan bi odjednom od jedne od najsiromašnijih zemalja svijeta mogao postati vrlo ekonomski perspektivan.
Kina je svjetski lider u eksploataciji rijetkih prirodnih minerala i stalno je u potrazi za novim izvorima, a Afganistan je za nju idealan iz nekoliko razloga. Kao prvo, graniče s Afganistanom. Kao drugo, ionako planiraju kroz Afganistan graditi svoj Novi put svile prema Europi. Sve to znači da su Kini hitno potrebni mir i stabilnost u Afganistanu, a Talibani, ako budu pametni, to će i osigurati jer dobro znaju da je Kina možda i jedini veliki investitor na kojeg mogu računati.
Kinu će možda i najviše zanimati litij. Podsjetimo, litij je nezamjenjiv kod raznih primjena zbog svojih svojstva. Litij je iznimno važan u proizvodnji električnih automobila, a to je grana industrije u koju Kina intenzivno ulaže. Nadalje, litij je neophodan za proizvodnju pametnih telefona, laptopa itd. Potražnja za litijem je bez presedana s godišnjim rastom od čak 20% (do prije svega nekoliko godina rast godišnje potražnje bio je između 5% i 6%).
Potražnja za bakrom je također u ogromnom porastu - čak 43% u odnosu na prethodnu godinu.
Zapad je već rekao kako ne žele imati posla s Talibanima (možda uskoro pokušaju promijeniti mišljenje, ali neće biti lako), no u isto vrijeme zemlje poput Rusije, Pakistana i Kine već "čekaju u redu" da uđu na novo tržište koje im se sad oslobodilo.
Dakako, Kina će biti najveći igrač u ovoj novoj priči. Gotovo pola globalne proizvodnje danas otpada na Kinu, a to znači da joj treba puno materijala. Nadalje, Kina ovu situaciju dočekuje spremno pošto je ona već sada najveći strani investitor u Afganistanu, a nakon odlaska američkih "kočnica" taj proces će se samo ubrzati. Jedan od kineskih rudarskih giganata, Metallurgical Corporation of China (MCC), već ima najam od 30 godina na rudnike bakra u afganistanskoj provinciji Logar.
No, nije tajna da Talibani okreću velik novac od polja maka gdje se proizvodi čak 90% globalnog heroina. Nadalje, znali su za ove resurse i 90-ih godina kada su po prvi put zauzeli vlast u zemlji, kako to da onda nisu već krenuli s eksploatacijom? Da su ostali na vlasti vjerojatno i bi, ali tada još nije bilo Kine, odnosno nije bilo ovakve gigantske ekonomske sile u koju se Kina pretvorila tijekom 20 godina dok su Talibani ratovali sa SAD-om.
Talibani su ovog tjedna već proglasili ponovnu uspostavu Islamskog Emirata Afganistan, kako se zemlja zvala i u periodu od 1996. do 2001., no Kini to ne smeta - iz Pekinga poručuju kako su spremni na "prijateljski i suradnički odnos" s novim afganistanskim vlastima.
Pakistan također "trlja ruke" te vjeruju da će povratak Talibana na vlast i za njih donijeti ekonomske benefite. Inače Pakistan će također jako dobro proći od kineskih velikih infrastrukturnih projekata povezivanja Azije i Europe, a u tu priču sada će se, kako stvari stoje, uključiti i Afganistan. Odnosi između Islamabada i Pekinga su vrlo dobri, a Kabul bi se mogao priključiti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
