Činilo se da će niz špijunskih skandala na kraju 2019. godine pogoršati odnose Bugarske s Rusijom, no vlasti ne vide ništa sadržajnog u prijetnjama koje proizlaze iz politike Rusa. To je zato što kulturne i povijesne veze u bugarskom društvu izazivaju posebnu naklonost Rusiji. Smatraju da je zemlja ključni partner u bugarskom energetskom sektoru. Bugarsko-ruska suradnja može produbiti podjele u politici Europske unije prema Rusiji. Rusija ima naklonost pravoslavnih društava Bugarske, Srbije, Grčke i Crne Gore, gdje ostaje sjećanje na rusku pomoć u njihovoj borbi za neovisnost. Osjećaj kulturne bliskosti s Rusijom, često pojačan medijima, pogoduje nekritički proruskim stavovima i neprijateljskim pogledima na EU i NATO. Značaj ovog čimbenika u ruskoj vanjskoj politici vidi se u sudjelovanju 250 dobrovoljaca iz Srbije u bitkama u Donbasu 2014. godine, navodnom pokušaju puča u Crnoj Gori 2016. godine prije pristupanja NATO-u i prosvjedima 2018. godine u Grčkoj protiv sporazuma oko Sjeverne Makedonije.
Bugarski premijer Bojko Borisov (i vođa političke stranke Građani za europski razvoj Bugarske, GERB) početkom rujna 2019. godine pojačao je akcije usmjerene na suzbijanje ruskih tajnih službi i propagande. Prvo, bugarsko Ministarstvo vanjskih poslova prosvjedovalo je protiv izložbe ruske ambasade, otvorene na godišnjicu komunističkog državnog udara 9. rujna 1944., a koja je ulazak Crvene armije u Bugarsku nazvala "oslobođenjem". Istog je dana Nikolaj Malinov, vođa bugarskog pokreta i "rusofil", uhićen pod optužbom za špijunažu za Rusiju. U listopadu je Bugarska odbila akreditaciju za ruskog atašea za obranu i protjerala još jednog diplomata. To se dogodilo malo prije lokalnih izbora na kojima je GERB, čiji je cilj pobjeda u Sofiji, apelirao na antirusko biračko tijelo, koje je mnogo više koncentrirano u glavnom gradu. Te su akcije možda pomogle Borisovu - poznatom po antiruskim stavovima, premda ga Sjedinjene Države sada kritiziraju kako daje preveliku potporu upravo ruskim politikama - da ojača svoju poziciju prije posjeta Bijeloj kući u studenom. Ruska reakcija, međutim, također može dokazati da su ove akcije više demonstrativne prirode. U studenom je Rusija Malinova nagradila ordenom "prijateljstva", a bugarska vlada nije reagirala na to. Nadalje, trebalo je do prosinca da Rusija protjera bugarskog diplomata kao odmazdu. Napetosti su nestale nakon sastanka Borisova i ruskog veleposlanika u Bugarskoj 6. prosinca, nakon čega je premijer dao pomirljivu izjavu.
GERB, koji se predstavlja kao politički jamac euroatlantske orijentacije Bugarske, također se mora truditi zadržati prorusko biračko tijelo. Čak i rat u Ukrajini nije promijenio stavove Bugara. To je potvrdilo i istraživanje Alpha iz 2015. koje je pokazalo da 61 posto ispitanika na Rusiju gleda pozitivno, a samo 30 posto negativno. Zatim je u anketi Gallupa iz 2018., gdje se radilo o napadu na Sergeja i Juliju Skripal u Velikoj Britaniji, utvrđeno da 54 posto bugarskih stanovnika smatra da je to antiruska provokacija, a samo 30 posto smatra da je to ruski pokušaj ubojstva. Suprotstavljajući se oklijevanju vlade, predsjednik Rumen Radev zahtijeva bliže odnose s Rusijom. Nacionalistička stranka Napad i bugarski nacionalni pokret IMRO iz vladajućeg saveza Ujedinjenih patriota očito su proruski orijentirani, kao i oporbena Bugarska socijalistička stranka i stranka Volja. Samo je Nacionalni front za spas Bugarske anti-ruski postavljen. Radev i proruske stranke zahtijevaju da Europska unija ukine sankcije Rusiji. Iako Borisov smatra da su mjere neučinkovite i štetne za gospodarstvo EU-a, izjavio je da neće narušiti jednoglasnost Unije po tom pitanju. Međutim, također je naznačio da su Grčka i Mađarska, na primjer, nezadovoljne sankcijama. To će vjerojatno značiti signal da će Bugarska podržati potencijalnu koaliciju protivnika produljenja sankcija.
Među upitnim odnosima ostaju i suprotstavljena gledišta Bugarske i Rusije prema Turskoj. U Sofiji gledaju na Rusiju kao protutežu Turskoj unatoč tradicionalno dobrim tursko-ruskim odnosima. Bugarska je zabrinuta zbog velike turske manjine u zemlji i prijetnji turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana oko puštanja valova izbjeglica i azilanata preko bugarske granice. Ti su strahovi u listopadu 2019. potaknuli Bugarsku da dozvoli ruskim vojnim zrakoplovima da koriste njezin zračni prostor za letenje na vježbama u Srbiji, dok članica EU-a Rumunjska nije htjela dozvoliti ruski vojni prijevoz Dunavom preko svog teritorija. Pored toga, Borisov je prije posjeta Sjedinjenim Državama objavio da neće pristati na NATO-ovu pomorsku bazu u Bugarskoj. Ovo je potvrdilo odluku 2016. za blokiranje rumunjske inicijative za uspostavljanje stalne pomorske snage Saveza na Crnom moru. Bugarska takve ideje smatra provokacijama protiv Rusije, a također smatra da utječe na turizam iz Rusije, koji svake godine dovede oko pola milijuna posjetitelja, ili oko 7 posto turističkog prometa u Bugarsku. Bugarske vlasti također ne vide prijetnje u suradnji s ruskim kompanijama naoružanja. Na primjer, u 2018. ugovorili su obnovu 15 lovaca MiG-29 za 49 milijuna dolara, pod uvjetom da ih ruska zrakoplovna korporacija "MiG" izvrši u Bugarskoj. U 2019. godini naručili su posebne popravke dva helikoptera Mi-17 i četiri Mi-24 bugarske tvrtke za 21 milijun dolara, ali 67 posto te narudžbe otići će ruskim izvođačima. Zbog toga su Sjedinjene Države optužile Bugarsku da zaobilazi sankcije Rusiji. Odluka vlade Borisova iz jula 2019. o kupnji osam F-16 bila je odgovor na ove navode, čime Bugari namjeravaju potvrditi vjerodostojnost Bugarske u Savezu.
Bugarska je osjetljiva na moguću obustavu isporuke plina iz Rusije, koja isporučuje oko 90 posto plina koji se troši u zemlji i plaća tranzit drugim korisnicima. Planovi Rusije za izuzeće tranzita preko Ukrajine od 2030., nakon otvaranja plinovoda Sjeverni tok 2, kao i ogranak TurkStream (TS) iz Turske u Srbiju i Mađarsku, u Bugarskoj su izazvali strah, koja pokušava dobiti ogranak za taj cjevovod izgrađen na svom teritoriju. Rusija je sugerirala da će razmotriti alternativni put kroz Grčku, ističući kako je prije napuštanja plinovoda Južni tok potrošila 800 milijuna dolara surađujući s Bugarskom. Rusija je ovaj argument vjerojatno iskoristila za postizanje povoljnih političkih i financijskih uvjeta za ulaganja, jer je u rujnu 2019. saudijska kompanija započela izgradnju TS-a na bugarskom teritoriju. Ova će tvrtka pokriti oko 80 posto troškova od sveukupnih 1,1 milijardi eura, nadoknađujući ih iz tranzitnih naknada, koje se procjenjuju na oko 180 milijuna eura godišnje.
Rusija je i glavni partner bugarskom sektoru nuklearne energije. Ruska tvrtka Rosatom opskrbljuje nuklearnu elektranu Kozloduj gorivom i obnovila je svoja dva reaktora. Stoga je najvjerojatniji potencijalni investitor u nuklearnu elektranu Belene, čiju je izgradnju Borisov kabinet suspendirao 2012. godine zbog naglo rastućih troškova. Rosatom kao izvođač radova dobio je 620 milijuna eura u 2016. godini za naknadu za isporuku jednog reaktora. Predsjednik Radev i oporba zahtijevali su dovršavanje Belene. Kako bi zaustavio oporbu, GERB je pokrenuo nacrt zakona kojim se vladi daje dozvola za pronalaženje investitora, a 13 tvrtki izrazilo je početni interes. Vlada je najavila da će ulaganje biti potpuno komercijalno, ali nagovijestila je da očekuje korištenje ruskih reaktora koji su već isporučeni, a što bi favoriziralo Rosatom iz tehnoloških razloga.
Proruska raspoloženja bugarskog društva i političke klase znači da promjena stava nije vjerojatna. Nedavni skandali sa špijunažom tretiraju se kao puki incidenti i korišteni su instrumentalno na lokalnim izborima za akumuliranje političkog kapitala za Borisova prije njegovog sastanka s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. Bugarska Rusiju ne smatra vojnom prijetnjom i zato je oprezna oko jačanja NATO-ovog jugoistočnog bloka. Međutim, značaj položaja Bugarske je ograničen jer je glavni europski partner Crnog mora u sigurnosnim pitanjima Rumunjska. Pored toga, iako je Bugarska možda skeptična prema sankcijama Rusiji, za sada se čini da ih neće nastojati ukloniti. Stoga, za težnju ka koheziji EU u ovom pitanju, Bruxelles se vrlo vjerojatno ne mora usredotočiti na bugarsko mišljenje, već na najveće države, oko kojih bi moglo doći do moguće koalicije protivnika sankcija. Bugarske vlasti vide Rusiju kao jamca energetske sigurnosti i pružatelja stalnih prihoda od tranzita plina. Intenziviranje energetske suradnje s Bugarskom također će ojačati utjecaj Rusije na Balkanu. Izgradnja TS ogranka može ugroziti profitabilnost cjevovoda koji podržavaju EU — BRUA (Bugarska-Rumunjska Mađarska-Austrija) i TAP (Trans-Jadran, Grčka-Italija).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
