S vremena na vrijeme, prečesto, na Zapadu porastu neo-imperijalističke ambicije nakon kojih dolazi do dogovora Zapadnih saveznika koji zajedno, uvijek pod vodstvom SAD-a, kreću u pokoravanje još jedne "neposlušne" države. Najistaknutije žrtve imperijalističke gladi u naše doba su Irak, Afganistan, Libija i Sirija.
No, svaki puta kada se sprema "akcija" jedna Zapadna sila redovno ostaje po strani - Njemačka. Zašto baš Njemačka? Zato jer nitko na svijetu još uvijek ne želi vidjeti njemačkog vojnika bilo gdje izvan njegovih državnih granica. Njemački vojnik, kakvu god da uniformu danas nosio, definitivno nije pojava koju se želi vidjeti na stranim ratištima.
I tako, zbog svoje nacističke prošlosti, Njemačka je bila prisiljena "sjediti sa strane" dok su veliki igrači kretali u napad na još jednu državu.
Mnogima u Njemačkoj je apsolutno jasno zašto je to tako. Velika većina Nijemaca sretna je zbog činjenice da njihova zemlja ne sudjeluje, i nadaju se da više nikada neće ni sudjelovati, u bilo kakvim suludim imperijalističkim pohodima. No, ne misle tako svi - mračne ideje kruže hodnicima vlasti u Berlinu, ideje da bi Njemačku trebalo nekako uključiti u imperijalistički klub Zapadnih sila.
Ovih dana se intenzivno govori o mogućem napadu na Siriju - SAD i njihovi Zapadni saveznici tvrde kako će djelovati, žešće nego prije, ako se dogodi novi napad na Siriju. Pritom se ponašaju kao da je sigurno da će se takav napad dogoditi - možda i jesu? Ne bi čudilo da je odluka negdje već donijeta da treba na Siriju, ako ništa drugo, onda barem silovito udariti "za kraj" kako se od tog udarca ne bi još jako dugo oporavila.
Kako na ovaj razvoj situacije gledaju pojedine vladajuće skupine u Berlinu? Žele "dio akcije". Žele biti dio tog zločinačkog pothvata kako bi, između ostalog, pokazali svoju lojalnost atlantističkoj ideologiji u trenutku dok se na njih gleda (zapravo stalno se na njih tako gleda) kao na potencijalne izdajnike koji upravo grade dodatni plinovod prema Rusiji.
Tko želi to? Odmah možemo reći tko definitivno ne želi - njemački narod. Ankete pokazuju, kada su se takve ideje pojavile već ranije tijekom ove godine, kako oko 90% ispitanika ne želi njemačko sudjelovanje u vojnim misijama u Siriji. Svaka čast njemačkom narodu, takvim stavom još su jednom potvrdili da odbacuju uvlačenje Njemačke u nove ratne sukobe kao i odnos u kojem bi se Njemačka nudila kao pripomoć u američkim neo-imperijalističkim i neo-kolonijalističkim planovima. No, nije narod taj koji će odlučivati, nažalost.
Njemačke vlasti jučer su potvrdile kako upravo pregovaraju sa saveznicima o mogućem slanju vojske u Siriju. Ovaj stav, srećom, ne dijeli cijela njemačka vladajuća koalicija - socijal-demokrati iz SPD-a odmah su se pobunili protiv takve ideje koju očito gura politički oslabljena kancelarka Merkel.
Glasnogovornik kancelarke, Steffen Seibert, potvrdio je kako je Njemačka o mogućem sudjelovanju u zračnim napadima - "ukoliko se dogodi kemijski napad" - razgovarala sa SAD-om i europskim saveznicima. "Odluka još nije donijeta", poručio je Seibert te je istaknuo kako bi takva odluka prvo trebala biti odobrena od strane parlamenta.
Barem to, ostaje nada da bi parlament bio mudriji od suludih ideja u koje je očito voljna upustiti se kancelarka kojoj ovo ne bi bio prvi put da se na radikalne načine pokušava dodvoriti Washingtonu.
Njemački list Bild piše kako njemačko ministarstvo obrane - koje je u rukama konzervativaca (ministrica je Ursula von der Leyen koja je u brojnim navratima pokazala da joj je izuzetno važan dobar vojni odnos s Washingtonom, podupire jačanje američke vojne prisutnosti u Njemačkoj iako se tamo već nalazi više od 30,000 američkih vojnika i većina Nijemaca se tome protivi) - "razmatra opcije" kako se priključiti američkim, britanskim i francuskim snagama u vojnoj akciji protiv Damaska. No, Bild opovrgava vladinog glasnogovornika - navodi se kako bi se u slučaju "brze akcije" parlament obavijestio "tek naknadno".
Njemačka ministrica obrane (stranka CDU), Ursula von der Leyen
Vjerojatno bi tako i bilo. Kada stigne vijest iz Sirije da se kemijski napad dogodio, agresivna koalicija odmah bi pokrenula napade.
O mogućnosti samog kemijskog napada već je degutantno uopće pisati. Toliko se o "mogućem napadu" zadnjih desetak dana govori da je već svakoj razumnoj osobi jasno da ovi očito računaju na isti.
Niti jednom - doslovno niti jednom - ratni huškači putem Zapadnih mainstream medija nisu ni spomenuli eventualnost, hipotetičku mogućnost, da bi islamistički ekstremisti mogli namjerno izvesti kemijski napad. Zašto to ne spomenu barem kao mogućnost ako već ne kao vrlo vjerojatni scenarij? Pa i UN misija je potvrdila da se kemijsko oružje koristilo u sirijskom ratu u više navrata i da su koristili definitivno i militanti. Ali ne, ovog puta se to ne smije ni spomenuti, ne smije se ni spekulirati da bi militanti mogli ponovno izvesti kemijski napad kako bi namamili stranu vojnu intervenciju. Taj dio jednostavno je preskočen i umjesto toga imamo samo priče o sastavljanju vojne koalicije koja treba "kazniti Damask".
Što se tiče njemačke vlasti, konzervativci su izgubili sav moralni kredibilitet - ako su ga ikada i imali. Razumna stranka pokazao se SPD i njihova liderica Andrea Nahles koja je jučer jasno poručila: "SPD na to neće pristati - niti u parlamentu niti u Vladi - nećemo pristati na sudjelovanje Njemačke u ratu u Siriji. Podupiremo isključivo diplomatske napore za izbjegavanje humanitarne krize".
Liderica SPD-a (koji sudjeluje u vladajućoj koaliciji s alijansom CDU/CSU, no riječ je o koaliciji koja se jedva drži na okupu), Andrea Nahles, jasno je odbacila mogućnost sudjelovanja u sirijskom ratu
No, vraćamo se ponovno na izvještaj lista Bild - tamo se navodi kako izjave Nahles zapravo ne vrijede ništa. Konačnu odluku donijet će Angela Merkel, sama.
Možda se Merkel želi dodvoriti Trumpu na način da mu pokaže kako je sposobna vladati u istom stilu kao i on? Podsjetimo, on je zadnji put naredio napade na Siriju bez ikakve konzultacije s Kongresom i time je direktno prekršio američki zakon. No, dobro, Trump je i mogao jer američki Kongres vrvi od ratobornih jastrebova uz svega nekolicinu iznimki (primjerice Rand Paul). U njemačkom Bundestagu CDU/CSU imaju 246 zastupnika od ukupno 709. Tko bi ih podržao? SPD neće (153 zastupnika), Die Linke definitivno neće (69), ali niti AfD (92).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
