Između Mađarske i Ukrajine odvija se tihi rat. Ukrajina je izbacila iz zemlje mađarskog diplomata nakon što je održana ceremonija naturalizacije za ukrajinske građane mađarskog etničkog porijekla u mađarskom konzulatu u gradu Berehove u zapadnoj Ukrajini.
Spor između Budimpešte i Kijeva raste otkako je ukrajinski parlament Vrhovna Rada donio zakon o obrazovanju kojim se modernizira ukrajinski školski sustav. Velike kritike na ovaj zakon dali su Mađari i Rusi, a nešto suzdržaniji su bili Poljaci i Rumunji.
Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko ima mogućnost dati veto na taj zakon, ali je Porošenko već dao dobre naznake kako mu se zakon sviđa jer je 'ključ budućnosti obrazovanja' u zemlji. Glavni mediji u Ukrajini, kao i protumanjinske i nacionalističke stranke podržavaju ovaj zakon, jer mobilizira ukrajinsku javnost i drži vlast sigurnom od apela desničarskih stranaka.
Najveći problem zakona jest što se ukrajinski jezik smatra prvim i jedinim zakonskim jezikom koji je obvezatan u cijeloj javnosti. Za neke je zakon odlučan korak prema potpunoj suverenosti Ukrajine, dok je za druge on znak represivne jezične politike.
Vicepremijer Vjačeslav Kirilenko smatra kako je zakon o jeziku, koji je donesen još prošle godine, neodvojiva sastavnica ukrajinske borbe protiv kolonizacije. On smatra da je Ukrajina tamo gdje je ukrajinski jezik, a tamo gdje nije – taj teritorij je okupiran. Ukrajinski jezik je ključ novog ukrajinskog identiteta. Vrhovna Rada je aktivirala mehanizam kojim se prihvaćanje ukrajinskog jezika smatra djelom lojalnosti ili veleizdaje.
Od 1991. godine, ukrajinski je službeni državni jezik u Ukrajini, a državna uprava provodila je vladine politike za proširenje uporabe ukrajinskog. Obrazovni sustav u Ukrajini pretvoren je u prvom desetljeću neovisnosti od sustava koji je djelomično ukrajinski, do onoga koji je pretežno takav. Vlada je također zadužila postupno povećanu ulogu Ukrajine u medijima i trgovini.
U nekim slučajevima nagla promjena jezika poučavanja u ustanovama srednjeg i visokog obrazovanja dovela je do optužbi za ukrajinizaciju, na koju je uglavnom bilo žalba stanovništva ruskog govornog područja. Ovaj prijelaz, međutim, bio je oblik derusifikacije kakva je postojala i kod drugih bivših sovjetskih republika. S vremenom se većina stanovnika, uključujući i etničke Ruse, ljude mješovitog podrijetla, i Ukrajince koji su govorili ruski, počela identificirati kao ukrajinski državljani, čak i oni koji su ostali rusofoni.
Ruski jezik, međutim, još uvijek dominira tiskanim medijima u većini Ukrajine i privatnim radijskim i televizijskim emisijama na istočnoj, južnoj i, u manjoj mjeri, središnjim regijama. Državni kontrolirani mediji postali su isključivo ukrajinski. Postoji nekoliko prepreka za korištenje ruskog u trgovini i još uvijek se povremeno koristi u vladinim poslovima.
Iako je ukrajinski nazvan nacionalnim jezikom, to ne znači da se on više koristi. Velika većina etničkih Ukrajinaca će smatrati da je ukrajinski njihov jezik, ali će većina i dalje u svakodnevnoj upotrebi koristiti ruski.
Prema istraživanjima između 2001. i 2010. godine 52 posto Ukrajinaca koristi isključivo ili pretežno ruski u svom govoru. Ujedno Rumunji, Tatari i Židovi koriste ruski kao svoj jezik sporazumijevanja s drugim sudržavljanima u Ukrajini. Zbog toga je novi ukrajinski zakon korak protiv manjinskih prava.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
