Očekivalo se da će ruske snage napraviti nešto oko 9. svibnja, dana koji se u Rusiji slavi kao Dan pobjede nad nacističkom Njemačkom. No, 9. svibnja je došao i prošao, uz vojnu paradu na Crvenom trgu i već uobičajen govor ruskog predsjednika Putina, treći na ovaj dan otkako traje rat u Ukrajini. Ponovio je ono što je rekao i prva dva puta - da je ovo sukob koji bi lako mogao dovesti i do globalna katastrofe. Ipak, ovaj 9. svibnja bit će puno drugačiji od ostalih iako će to postati jasno tek u narednim danima. Kao prvo, bio je to zadnji vojni mimohod na Crvenom trgu koji je vodio dugogodišnji ruski ministar obrane Sergej Šojgu. Kao drugo, već dan nakon krenut će iznenadna ruska ofenziva na Harkov, iz pravca Rusije, čime su nakon dvije godine rata koji je uvelike bio koncentriran na jug i jugoistok otvorili novi front.
Sergej Šojgu, uz drugog Sergeja, ministra vanjskih poslova Lavrova, bio je na neki način sinonim za Putinovu vladavinu. Vjerovalo se da je riječ o čovjeku od najvećeg povjerenja. Ipak, jučer je stigla odluka iz Kremlja da je smijenjen i da će na njegovo mjesto doći bivši zamjenik premijera, ekonomist Andrej Belousov. Mora se priznati, imajući u vidu Belousove afinitete i prostor stručnosti, nekako čudno bi izgledao na vojnom vozilu dok pozdravlja i obilazi trupe na Crvenom trgu. Mnogi su pak zaključili kako njegov dolazak označava određeni zaokret u cjelokupnoj ratnoj strategiji Kremlja. Čini se da će glavni posao Belousova biti prikupljanje novca i organizacija novca za vojsku.
Ne čudi takav razvoj situacije. Do prije nekoliko tjedana bilo je upitno kako će Ukrajina uopće nastaviti ratovati pošto je veliki paket vojne pomoći u iznosu od više desetaka milijardi USD bio pod blokadom u američkom Kongresu. Pošto je paket ipak odobren i Ukrajina se sad može nadati priljevu novog oružja, Rusija je svjesna da mora držati tempo. U tom smislu "drže tempo" s ekonomskim resursima cijelog zapadnog svijeta koji je stao na stranu napadnute Ukrajine, ali Rusija ima prednost u ljudstvu, nešto što će Ukrajina dosta teže moći nadomjestiti - osim ako strane trupe ne dođu ratovati za nju, ali to je onda već skoro pa novi svjetski rat.
Rat Rusije i Ukrajine već neko vrijeme je rat resursa. Tko bude mogao dulje trošiti i opskrbljivati nove resurse, bilo u ljudstvu, novcu ili oružju, će vjerojatno i pobijediti. U tom smislu Kremlj očito ima velika očekivanja Belousova, da organizira sve na način da resursi neprestano stižu, da se uskladi s već organiziranom ratnom ekonomijom. Što se pak operacija tiče, Šojgu je napravio svoje i u planiranju ove zadnje akcije u Harkovu sigurno je i sam planirao. Koliko je pak bio uspješan, to će na kraju ovisiti o konačnom ishodu rata. No, valja reći da jedini necenzurirani akteri unutar Rusije, tzv. "pro-ratni blogeri", već dugo vremena nisu zadovoljni s njim. Imajući pak u vidu što su mu zamjerali, činjenicu da neke operacije nisu vođene s dovoljno sile, teško da će prihvatiti i Belousova iako će njegova uloga vjerojatno biti vrlo drugačija.
U Rusiji svakako postoje pobornici totalnog rata i ovu situaciju vide kao nepotrebno iscrpljivanje, ali sam Putin nije jedan od njih. Njegov pristup je od početka bio "specijalna vojna operacija", iako taj termin danas zvuči i ironično i cinično s obzirom da je ovo daleko najveći rat na europskom tlu od Drugog svjetskog rata. Ali Putin je uvjerenja da je Rusija u stanju voditi rat, dobiti rat, i zadržati određeni privid normalnosti unutar same Rusije, makar one Rusije izvan pograničnih regija kao što je Belgorod gdje su ukrajinski napadi postali skoro pa svakodnevna pojava.
Još uvijek je teško reći kako će se rat dalje odvijati, ali u toj namjeri Putin je donekle i uspio. Život na ulicama Moskve, Sankt Peterburga i drugdje odvija se poprilično normalno - ako se zanemari da je svakako kritika "specijalne vojne operacije" postala zabranjena. No, ekonomski Rusija funkcionira stabilno, što joj nitko od njenih suparnika nije prognozirao kad je rat krenuo prije više od dvije godine. Rusko gospodarstvo se dosta podcijenilo, kao i mogućnost da se Rusija može preorijentirati prema ratnoj ekonomiji koja je sad fokusirana na proizvodnju oružja i snabdijevanje fronte. Oni koji su Rusiji prognozirali teški ekonomski slom još uvijek ne žele reći da su bili u krivu te svoje prognoze samo odgađaju, ali datume moraju stalno pomicati i čini se da tu dosta nedostaje objektivne procjene.
Što se tiče otvaranja novog fronta u petak, ovaj ruski plan do danas je dobio svoje konture. Očito je što Rusi namjeravaju. Cilj nije, bar ne tako brzo, okružiti i napasti Harkov. Cilj je izvršiti pritisak na već umorne i razvučene ukrajinske snage koje jedva drže obrambene linije na jugu i jugoistoku. Sad će morati prebaciti dio ljudi na sjeveroistoku, u regiju Harkov, jer u protivnom će se Rusi samo "prošetati" sve do istoimenog glavnog grada regije.
Rusi nisu ušli s velikom silom, ali jesu s više manjih skupina koje, sudeći po informacijama koje stižu, dosta brzo napreduju u pograničnom području zauzimajući niz naselja. Očito je da je ukrajinska strana, kada je napad krenuo, već unaprijed otprilike znala gdje može organizirati donekle čvrstu liniju obrane, a pogranična naselja branit će se više simbolički te je za očekivati da će Rusi u narednim danima osvojiti još sigurno nekoliko, možda i do desetak naselja. Kroz tjedan dana front bi se trebao stabilizirati i tad će stvari biti jasnije.
Napad na regiju Harkov možda je tajni plan, a možda su Rusi jednostavno bili izazvani da djeluju zbog sve češćih ukrajinskih udara na Belgorod. Naime, između Belgoroda i Harkova, dva glavna grada istoimenih regija, je svega oko 50-ak kilometara zračne linije. Grad Harkov je oko 3 puta veći od Belgoroda, 400.000 prema 1.4 milijuna stanovnika. No, prema popisu stanovništva prije rata u regiji Harkov oko 45% stanovništva govori ruskim jezikom, što je podatak koji svakako treba imati na umu.
Grad Vovčansk, koji se prvi našao na udaru u regiji Harkov, ima predratnu populaciju od oko 18 tisuća stanovnika (od toga 83% su se deklarirali kao Ukrajinci). U ovom trenutku se nalazi već u popriličnom okruženju i za očekivati je da neće dugo izdržati, prije svega zbog same blizine ruske granice (oko 3 kilometra).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
