Drevne kulture i civilizacije temelj su svijeta kojeg danas poznajemo i u kojem živimo, svijeta izgrađenog na ruševinama starim desetak tisuća godina, ruševinama nekad naprednih kultura i civilizacija za koje danas znamo uglavnom kroz arheologiju i poneke sačuvane zapise.
Drevne su civilizacije utrle put svim budućim kulturama i narodima. Imale su svoju vojsku, društveno uređenje, religiju, umjetnost, pismo i druge važne društvene i kulturne aspekte koji su služili kao predlošci za današnja moderna društva.
Kako je zapravo sve krenulo? Kako je došlo uopće do stvaranja prve civilizacije? Tko je pokrenuo priču? Naravno, nemoguće je dati precizan odgovor, međutim postoje teorije i pretpostavke koje nastoje odgovoriti na ova pitanja.
Prije otprilike jedanaest do dvanaest tisuća godina ledeni je pokrov prekrivao čitavu sjevernu Europu, srednju Aziju i djelove sjeverne Amerike, te ja na taj način ograničavao prostor na zemlji prikladan za opstanak čovjeka. Kad se negdje jedanaest tisuća godina prije Krista led počeo postepeno otapati, otvorila su se nova staništa za lovne životinje te je njihov broj porastao, a zajedno s njima porastao je i broj lovaca. Odmrzavanjem zaleđenih rijeka proširilo se ribolovno područje, razmnožila se je riba, a s njom i ribari.
Novonastali klimatski uvjeti povoljno su utjecali na čitav niz promjena. Dolaskom zatopljenja u nekim krajevima su započele obilne kiše što je rezultiralo bujanjem biljnog i životinjskog svijeta. Odjednom je sve procvjetalo.
Blagodati tih klimatskih promjena dovele su i do fundamentalne promjene načina života čovjeka koja je i omogućila nastanak modernog svijeta – poljodjelsku revoluciju. Ali nisu u povijesti velike promjene tako nagle, ne događaju se odjednom, već polako. Tako je i mlađem kamenom dobu, dobu koje je pretvorilo čovjeka od sakupljača hrane u proizvođača, prethodilo jedno prijelazno razdoblje, nazvano mezolitik, koje je trajalo od prije petnaestak do prije desetak tisuća godina.
Također, potrebno je naglasiti da se nije dogodila samo jedna poljodjelska revolucija, već ih je bilo nekoliko i to u različitim dijelovima svijeta. Svaka od njih odigrala se na svoj način te je bila vezana uz drukčije kulture i metode njihova uzgoja.
Do sada je poznato šest regija na svijetu u kojima su se odigrale takve neovisne revolucije, a tu spada područje oko rijeke Yangtze u srednjoj Kini, područje oko rijeke Huang He u sjevernoj Kini, zatim Meksiko, Peru i Čile, podsaharska Afrika te područje od Palestine do Irana poznato pod nazivom Plodni polumjesec. Od navedenih šest regija potonja je najpomnije istražena. Plodni polumjesec proteže se od južne Palestine, kroz Siriju, južnu Tursku i sjeverni Irak sve do zapadnog Irana.
Četiri tisuće godina prije Krista sjedilačka je poljoprivreda već bila utvrđeni način života duž čitavog Plodnog polumjeseca.
Upravo se na ovom području i rodila prva civilizacija u Mezopotamiji.
U plodnu dolinu između Eufrata i Tigrisa slijevali su se različiti narodi donoseći sa sobom vlastite običaje, vjerovanja i mitove koji su se miješali s kulturom naroda koje su tamo zatekli. Svi su ti narodi imali gotovo istu kulturnu i religijsku osnovu koja je nadahnjivala njihovu umjetnost i književna djela.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
