Migrantski pakao na Lampedusi: Što se to događa na talijanskom otoku? Neviđena eskalacija dok EU preko novog posrednika odvodi ljude i u smrt, ali oni opet dolaze

Na otprilike 60 nautičkih milja od Tunisa, odnosno afričke obale, nalazi se najjužniji dio Italije, otok Lampedusa. Otok ima 20.2 km2 te oko 6000 stanovnika. Tijekom cijele godine otok je povezan zračnim linijama prema Palermu na Siciliji, a tijekom ljeta zrakoplovi lete i prema Rimu i Milanu.

Do Sicilije zapravo ima više nego do Tunisa - 110 nautičkih milja, a 95 milja istočno nalazi se Malta.

Lampedusa na karti

No, zbog takve blizine afričkom kopnu Lampedusa je već godinama jedno od glavnih odredišta migranata. Upravo na ovom otoku i okolici svijet je svjedočio strašnim tragedijama, masovnim utapanjima migranata koji često na jako slabašnim brodovima, ili čak u gumenjacima, pokušavaju preploviti tu udaljenost. Mnogi ne uspiju. Mnogi bi možda mogli biti i spašeni da se intenzivno spašava, ali neki smatraju da EU zapravo ne radi dovoljno, odnosno da prešutno čak i pušta neke brodove da potonu okrećući glavu.

Lampedusa iz zraka

To je iznimno teška spoznaja, no kad bi prelazak iz Afrike do Lampeduse bio uspješan baš za svakog tad bi migrantski val postao još i kudikamo veći. Rješenje dakako nije u odbijanju spašavanja unesrećenih ljudi koji riskiraju sve ne bi li se domogli bolje budućnosti. Rješenje je daleko kompleksnije od toga i uključuje reviziju migracijske politike od postojećeg modela koji zapravo koristi migrante kao izvor jeftine radne snage (slično se sad događa i s izbjeglicama iz Ukrajine, vidi: Lokomotiva Europe na ljudski pogon: Kako Njemačka otima Poljskoj najvrjedniji resurs - ukrajinske izbjeglice)

Najvažniji potez bi pak bio da Europa ne koči afrički ekonomski razvoj, a to uključuje odbacivanje svakog oblika ekonomske eksploatacije Afrike kroz razne neo-kolonijalističke metode. U konačnici politika koja ima za cilj ugrabiti afričke resuse, a da tamošnji narodi ne dobiju ništa, neminovno će dovoditi do migrantskih kriza kao što su bile prethodne, a kao što je i ova aktualna.

Zadnjih mjeseci svjedočimo tome da se Afrika grčevito želi otarasiti izrabljivačkog utjecaja pa smo tako imali cijeli niz pučeva, zapravo revolucija na prostoru zapadne Afrike gdje se ruše pro-francuske vlasti koje su godinama, nerijetko i desetljećima vladale ovim prostorom.

To su sve makro uzroci, no pogledajmo mikro situaciju, Lampedusu i događanja u zadnjih tjedan dana jer čini se da se događa nešto značajno. Kako smo i rekli, migranti i izbjeglice gotovo stalno pokušavaju probiti se do Lampeduse, ali tijekom zadnjeg tjedna stigao je daleko veći broj od prosjeka. Odjednom su počele stizati tisuće i ubrzo su lokalne vlasti i organizacije postale preopterećene.

Tko zna koliko je ljudi zauvijek nestalo u dubinama Mediterana, no oni koji su se probili do Lampeduse tamo su naišli na kaos... Jer više od 120 malih brodova stiglo je u otprilike 24 sata. Takav intenzitet Lampedusa ne pamti, možda čak ni na vrhuncu migrantskog vala 2015. godine.

Tko je kriv? Neki upiru prstom u krijumčare ljudima, no drugi ističu da se ovdje radi o nečem većem, da je ovo nehumani kaos koji su izazvali talijanska premijerka Giorgia Meloni, EU dužnosnici, ali i tuniški predsjednik Kais Saied (kojeg je EU inicijalno kritizirala da bi sad postali partneri).

U jednom trenutku u prihvatnom centru na Lampedusi bilo je oko 7000 ljudi. To je čak 15 puta više od kapaciteta, više od populacije cijelog otoka.

Prema talijanskom ministarstvu unutarnjih poslova više od 127.000 migranata stiglo je u Italiju ove godine (oko 70% njih stiže upravo na Lampedusu), to je čak dvostruko više nego u istom periodu prošle godine.

Novopristigli migranti postupno se prebacuju na kopno, gdje će se obrađivati njihovi zahtjevi za azil. Mnogi se nadaju da će nastaviti u druge dijelove Europe kako bi pronašli posao ili se ponovno spojili s rodbinom.

Na brodovima koji stižu na Lampedusu iz Tunisa nalaze se stanovnici raznih afričkih država, uključujući Obalu Bjelokosti, Gvineju, Kamerun, Burkinu Faso, Mali, ali ima i samih Tunižana. Mnogi su godinama živjeli i radili u Tunisu prije nego što su odlučili krenuti u Europu.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.