Uhićenje financijske direktorice kineskog giganta Huawei, po američkom nalogu krajem 2018. godine u Kanadi, odjednom se činio kao manji detalj u velikom sukobu između Trumpove administracije i konkurenta s Dalekog istoka, nakon objave u svibnju 2019. da Google prekida suradnju s kineskom kompanijom koja je postala jedan od najvećih proizvođača pametnih telefona. Tada se ovaj sukob podigao na jednu sasvim novu razinu.
U fokusu su sada "sukobi bliske budućnosti" koji su već ovdje - mikročipovi i operativni sustavi. Kineski Huawei uvelike je "uspio" koristeći se legitimno tuđom tehnologijom, ali takav poslovni model izuzetno je riskantan jer ovisiti o drugom akteru, naročito potencijalno neprijateljskom akteru, može zaustaviti cijelu operaciju preko noći. Upravo to se dogodilo i Huaweiju. Trump je u svojoj velikoj misiji da se trgovinski obračuna s Kinom shvatio da mora napasti tamo gdje je Kina najmoćnija, a Huawei se u toj priči nameće sam od sebe. Stavio je Huawei na popis opasnih kompanija koje mogu špijunažom ugroziti nacionalnu sigurnost SAD-a , iako te optužbe nisu dokazane američke korporacije prihvatile su poziv i krenulo se s izolacijom Huaweija. Google ukidanjem suradnje novim modelima Huaweija uskraćuje svoj operativni sustav Android (novu verziju, ne i otvoreni kod), ali i niz esencijalnih aplikacija kao što su Gmail i druge.
Drugim riječima, Huawei je sada na neki način prošao kao i kontroverzni komentator Alex Jones kada je uklonjen s YouTube-a (također Google-ov proizvod) - on je svoje "carstvo" izgradio na tuđoj platformi, a onda mu je jednog dana ta platforma stavila lokot na vrata. Google je uskratio suradnju Huaweiju pozivajući se na odluku vlasti, ali realno govoreći nije ni trebao - mogao je to učiniti kada god im se prohtje. Da, neki u tom slučaju zazivaju međunarodne arbitraže te tvrde kako ne može Google "tek tako" vući ove poteze. Ne može? Riječ je o jednoj od najmoćnijih američkih korporacija i naravno da može, naročito ako to čini uz blagoslov američke vlasti. Koja je to arbitraža koja će se suprotstaviti SAD-u? Koje međunarodno tijelo ima tu snagu uopće, glede bilo kojeg pitanja? SAD jednostavno može reći "nećemo" i to je kraj priče - ne prijeti jedan Međunarodni kazneni sud (ICC) SAD-u, već obrnuto!
Dakle, stvar je jasna - i Alexu Jonesu i Huaweiju: ako žele opstati u biznisu i ne igrati po pravilima platforme na kojoj rade - moraju imati svoju platformu. Jones je izgubio sve platforme i ostala mu je njegova web stranica, pritom je postao samo sjena onog utjecaja kojeg je nekoć imao. Hoće li i Huawei tako proći? Hoće li ih se ovim potezom "odbaciti" natrag u kineske gabarite gdje su Google-ove aplikacije ionako većinom zabranjene?
Možda - osim ako Huawei u rekordnom roku ne izbaci svoj vlastiti operativni sustav i cijelu lepezu sličnih aplikacija, ali i to im je možda uzaludan projekt. Naime, bitka za Ameriku na neki način već je završena, Huawei to zna, sada su fokusirani na Europu, ali od te Europe ne mogu očekivati previše. Da, pojedine europske zemlje se bune i lagano se opiru američkom pritisku, ali kada Washington stisne malo snažnije "stat će u red" - najbolji primjer takvog ponašanja je aktualni odnos Europe prema iranskom nuklearnom sporazumu. Europa jednim "dosta" može uvelike okončati aktualnu krizu s Iranom, ali očito nema te snage na Starom kontinentu. Dakle, Huawei možda i može naučiti "živjeti bez Google-a", ali moraju biti svjesni da to nije jedini način na koji ih se može blokirati. EU jednostavno može jednog dana poručiti kako su ustanovili da njihovi uređaji predstavljaju prijetnju za sigurnost i to je kraj priče - bez obzira je li prijetnja stvarna ili izmišljena.
No, krenimo s pretpostavkom da do toga neće doći. Recimo da će europsko tržište ostati otvoreno - jer realno gledajući zatvaranje istog bio bi i veliki udarac za Europu gdje je samo prošle godine prodano 42 milijuna Huawei telefona. Nadalje, Huawei je u prvom kvartalu ove godine doživio još jedan veliki skok prodaje u Europi, dok su glavni rivali - američki Apple i južnokorejski Samsung - zabilježili pad. Samo u prvom kvartalu Huawei je prodao 7,4 milijuna pametnih telefona u Europi, to je rast od čak 38,6% u usporedbi s godinom ranije - a u tim brojkama nije ni uračunata prodaja njihovih novih P20 i P20 Pro telefona koji su predstavljeni na velikoj ceremoniji u Parizu krajem ožujka. Najprodavaniji telefon u Europi i dalje je Apple-ov iPhone X, ali ova kompanija zabilježila je pad prodaje od 5,4%, a Samsung je u usporedbi s prošlom godinom pao za čak 15%. Apple još uvijek uspijeva napuniti kofere s novcem, no to je prije svega zbog iznimno visoke cijene njihovih proizvoda. Stručnjaci pak ističu kako je Huawei u stanju konkurirati s kvalitetom, ali po znatno nižoj cijeni.
Vratimo se priči o operativnom sustavu. Huawei ističe kako je to njihov veliki "Plan B" na koji se pripremaju već godinama - čak navode kako će njihov novi operativni sustav biti gotov već ove godine. Neki smatraju kako će vjerojatno biti nadogradnja na osnovni, otvoreni kod, od Androida, no možda Huawei radi i na potpuno zasebnom rješenju. Kakve su im šanse? Gledajući u retrospektivi operativne sustave - neće im biti lako. Mozilla, kreator Firefox preglednika, je godinama pokušavala stvoriti svoj Firefox OS operativni sustav da bi na kraju 2015. godine odustali. Canonical je pokušao revolucionarizirati tržište sa svojim Ubuntu telefonima pa od toga nije bilo ništa. Čak i je moćni Microsoft, kralj operativnih sustava, pokušao se ubaciti te su u jednom periodu iznimno snažno gurali svoj Windows Phone - i to je propalo, njihov pokušaj sada je samo uspomena. Što je pak s južnokorejskim gigantom? Samsung je imao veliku želju konkurirati Google-ovom Androidu, ali i oni su shvatili koliko je to teška bitka pa su danas već gotovo odustali od svog operativnog sustava Tizen (umjesto u telefonima većina ga se koristi u pametnim satovima i televizorima). Mnogi se sjećaju BlackBerry-a - i oni su na kraju popustili, a njihovi novi telefoni koriste Android.
Riječ je o velikim i moćnim kompanijama, kako je moguće da su svi ti pokušaji mobilnog operativnog sustava propali? Zato jer im je konkurent bio Google, a boriti se protiv Google-a je jako, jako teško. Google kontrolira oko 90% tržišta kada je riječ o pretraživanju Interneta - konkurenti kao što su Bing, Yahoo, Baidu i Yandex imaju samo "mrvice". Riječ "proguglati" već je sinonim za internetsku pretragu, a to je omogućilo Google-u da razvije niz popratnih aplikacija kao što su Chrome, Gmail, YouTube, Google Maps itd.
No, pustimo sada aplikacije, jer sve to je potpuno nebitno za Huawei i njihove telefone ako ne budu imali čipove za izgradnju. Naime, isti dan kada je Google prekinuo suradnju s kineskom kompanijom isto su učinili i veliki američki proizvođači čipova kao što su Intel, Qualcomm i Broadcom.
Zašto su čipovi toliko bitni? Zato jer su oni ključni temelji. Bez čipova nema sustava, nema uređaja. Čipove koristimo u PC računalima, tabletima, pametnim telefonima, frižiderima, automobilima, mikrovalnim pećnicama... svugdje. Bez ovih sofisticiranih poluvodiča nema naprednih elektronskih proizvoda. To je ogroman problem po Kinu - zato jer dominaciju nad proizvodnjom čipovima čvrsto drži SAD (Silicijska dolina). Drugim riječima, ako SAD uskrati čipove Kini - ništa od njene tehnološke revolucije, ostat će tehnološka sila druge klase.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
