Mitske priče i legende nalaze se u korijenu svakog naroda, svake kulture, stoga nije potrebno posebno naglašavati njihovo duboko značenje i vrijednost. Čovjek je u mitskim pričama tražio put kojim će koračati kroz život, tražio je vezu s vrijednostima koje se nalaze unutar njega, nalazio je životne putokaze, dobivao podršku i pomoć, kao i životni smisao.
Mitologija je uvijek izazivala veliko zanimanje, ponajviše jer otkriva kulturu i način života ondašnjeg vremena, ali i zbog doze mistike i nepoznatog koje sa sobom neminovno nosi.
Imena mitskih junaka nalazimo u književnosti, u poslovicama, u djelima kipara, slikara i glazbenika, sa njima se susrećemo na filmu i u kazalištu, slušamo ih u govorima državnika, a koristimo ih i mi sami u svakodnevnom životu i konverzaciji.
Zbog toga mnogi mitološki junaci i danas žive u svijesti čovječanstva, a živjet će i dalje toliko dugo koliko bude postojalo i samo čovječanstvo.
Međutim, valja ipak naglasiti da u životu današnjeg čovjeka mitske priče i legende ne zauzimaju više tako važno mjesto. Danas je čovjeku duhovna literatura nepoznanica jer većinu svoje pažnje usmjerava na probleme današnjice. Nekad su grčka i rimska kultura bile sastavni dio općeg obrazovanja svakog čovjeka, ali danas to više nije slučaj tako da se mitološka tradicija gubi i nestaje. Današnje čovječanstvo proživljava duboku duhovnu i moralnu krizu.
U drevna vremena mitološke priče bile su živo prisutne, prožimale su se kroz život tadašnjeg čovjeka. Koliko god se međusobno razlikovale, u svojoj biti su bile jednake, njihova istina je bila jednaka, ali su kroz različita povijesna razdoblja bile različito interpretirane. U svakoj od mitoloških priča prepoznaje se personificirana sila prirode kojoj se pridaju ljudske kvalitete i karakteristike. Svaka vještina, svaka umjetnost ili pak strast poput ljubavi ili rata imali su svog božanskog utemeljitelja.
Mitovi su ključevi onoga što smo sposobni iskusiti i spoznati unutar sebe. To su dijelići drevnih znanja koji su bili potpora ljudskom životu, gradili su civilizacije i religije tijekom tisućljeća. Svaki narod imao je svoje mitološke priče, od istočnih zemalja poput Indije, Kine i Japana, srednje i južne Amerike, bliskog Istoka, zatim nama najpoznatije europske mitologije poput rimske, nordijske, kršćanske, grčke, keltske i mnogih drugih. U antičko doba dominirala je grčka civilizacija koja predstavlja osnovu cjelokupne današnje europske kulture.
Junake antičkih mitova dijelom je stvorila mašta starih Grka i Rimljana, iako su spomenuti narodi također vjerovali i da su likovi iz mitova bili stvarne osobe. Njihova mitologija imala je snažan utjecaj na umjetnost, nadahnjivala je slikare, kipare, pjesnike koji su stvarali prava remek-djela. Engleska književnost svoja nadahnuća crpila je ponajviše iz grčke mitologije i inspirirana mitološkim junacima iz grčkih priča i legendi stvorila je neke od najljepših djela. S vremenom se snaga grčke mitologije iscrpila. Strana i preegzotična za englesko podneblje, polako je degenerirala u konvencionalnost.
Međutim, engleski su književnici, a posebno pjesnici, morali potražiti inspiraciju drugdje pa su se okrenuli prema nekim drugim izvorima, i to onima na sjeveru. Nordijski utjecaj ostavio je poprilično jak pečat na Englesku književnost. Međutim potrebno je istaknuti i utjecaj Kelta. U engleskim venama teče mnogo keltske krvi. Nije to toliko neobično obzirom da su Kelti imali istančan osjećaj za lijepo što su itekako znali izraziti kroz umjetnost.
Naoko bi se keltska kultura mogla učiniti nezanimljivom, jer su mnogi narodi o njoj stvorili predodžbu da je bila barbarska. Ipak, potražimo li na googlu ili u enciklopediji informacije o keltskoj kulturi i civilizaciji, uglavnom ćemo naići na podatke o njihovom vjerovanju u animizam , dobrom poznavanju metalurgije, vještini izrade rukotvorina poput posuda, pehara, oružja i nakita. Postoje zapisi koji prikazuju Kelte kao neustrašive ratnike koji su uvijek bili spremni suprotstaviti se neprijatelju, a u borbi su pokazivali nevjerojatnu hrabrost i snagu.
Bili su ponosni, moćni i nepobjedivi. Uobičajenu bojnu opremu činili su mač, koplje, bojni nož i štit, a samo su istaknuti pojedinci nosili i kacige. U ratu su se okretali pojedinačnoj borbi kao načinu rješavanja sukoba, sveopće ratovanje nastojali su izbjegavati.
Danas ljudi keltskog porijekla u Europi nastanjuju područje njenog zapada i to Englesku, Wales, Škotsku, otok Man i Irsku. Međutim, nekad su keltska plemena bila rasprostranjena po čitavom europskom kontinentu, a u 3. stoljeću prije Krista došli su čak i do Male Azije.
Područje Keltskih plemena, 3. st. prije Krista
Kelti su se također proširili niz rijeku Dunav i njene pritoke. Jedno od najutjecajnijih plemena, Skor (Scordisci), utvrdili su grad Singidunum u 3. stoljeću prije Krista, na kojem mjestu je podignut današnji Beograd, Srbija.
Sve do uspona Rimskog carstva Kelti su bili itekako snažni, a razdoblje od VI. do II. stoljeća prije Krista smatra se najuspješnijim razdobljem keltske civilizacije.
Dali su ime Parizu, Bonnu, Milanu, Bologni, Beču, Londonu, a utjecali su i na mnoge europske kulture. Iako su kroz svoju povijest osvojili veliki teritorij, nikad nisu stvorili vlastitu državu. Međutim, ono u čemu su uspjeli bilo je ostvarenje kulturnog jedinstva koje je povezivalo sva keltska plemena, a svima njima zajedničko je bilo poimanje života i smrti, društveno uređenje, religija, mitologija i koncept vremena.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
