Moć, partija i frakcije na početku nove globalne ere sukoba: Zašto je usred KPK Kongresa "odveden" bivši predsjednik Hu Jintao? Trivijalnost ili najveća simbolika moderne Kine?
Kongres Komunističke partije održan prošlog tjedna trebao je biti vrlo predvidljiv događaj - i uvelike je i bio. Ovo je 20. Kongres u nizu, a održava se svakih 5 godina. Mjesecima unaprijed znalo se što će se dogoditi, da će aktualni predsjednik Xi Jinping biti potvrđen za još jedan mandat. Ali ta predvidljivost je ujedno i veliki presedan. Jer Xi je prvi koji uzima treći mandat u nizu. Je li on najmoćniji kineski komunistički lider još od vremena Mao Ce-tunga? To je jasno već neko vrijeme, a ovaj Kongres bio je samo potvrda toga. Ne samo njega već i jedne poprilično drugačije Kine od one kakva je bila kad ju je Xi preuzeo prije deset godina.
Po čemu je danas Kina toliko drugačija? U jednu ruku to je evolucija Kine koja se može pratiti i više desetljeća unatrag. Danas je Kina moćnija, aktivnija, a i gleda je se sa većim strahom, poštovanjem i strahopoštovanjem. S druge strane današnja Kina, "Xijeva Kina", drugačija je od one prije deset godina. Može se čak reći da je ono bila čak liberalnija Kina, barem ako se gleda iz zapadnjačke biznis perspektive. Zapravo o stanju ljudskih prava u Kini nitko previše nije niti mario, dok su poslovni odnosi bili dobri (zapravo idealni za zapadne kompanije).
Perspektiva se mijenja nakon što je Kina postala do te mjere moćnija da je počela stvari prilagođavati svojim interesima, naročito u ekonomskom smislu. S jedne strane tu je sve izraženiji kineski protekcionizam i "čuvanje" (ogromnog) domaćeg tržišta za sebe, ali i njeno globalno djelovanje kroz mega-projekte kao što je Novi put svile. Jasno, takva Kina više nije samo idealan i esencijalan poslovni partner već sad i novi rival. Očekivano, sad se i puno češće spominju kineska kršenja ljudskih prava, naročito u zapadnoj kineskoj regiji Xinjiang gdje živi muslimanska manjina.
Zapravo moglo bi se reći kako je Kina prije Xija te za vrijeme njegove vladavine bila nešto kao Rusija za vrijeme Putina koji je bio u boljim odnosima sa Zapadom i Putina koji je u lošijim odnosima sa Zapadom!
Xi je svakako bio prekretnica i čim je došao na vlast to je mnogima bilo jasno, no ono što vjerojatno nisu pretpostavili je da će taj isti Xi kroz deset godina transformirati vodstvo zemlje iz kolektivnog, partijskog, prema onom gdje će puno više moći biti koncentrirano u njegovim rukama i njemu vrlo lojalnih dužnosnika iz najužeg kruga. Drugim riječima, poprilično horizontalna partijska vlast postaje sve vertikalnija.
I to nije nešto što Xi skriva. Štoviše, on od početka javno govori da će se obračunati s lošim kadrovima unutar partije, a naročito s korupcijom. I zaista, obračun s korupcijom traje u Kini već cijelo desetljeće i brojni su pali. Jasno, je li to obračun s korupcijom ili pak politički progon ovisit će o tome koga se pita. Na Zapadu nipošto nisu pozdravili Xijevu borbu protiv korupcije, kako i bi kad su redom padali moćni dužnosnici s kojima je Zapad jako dobro dogovarao poslove?
Realno pak gledajući vjerojatno je borba isprepletena i s bar nešto progona, a u konačnici dobivamo Kinu kakva je prezentirana na Kongresu Komunističke partije Kine tijekom vikenda. Kinu gdje Xi postaje ne samo moćan lider već i simbol Kine u ovom periodu.
No, je li dovoljna jednoglasna potvrda njegovog trećeg mandata od strane zastupnika na Kongresu? Ili je potrebna još nekakva dodatna simbolika, neki čin koji bi poslao poruku cijeloj Kini, svim frakcijama same partije, a u konačnici i svijetu?
Nešto takvo se, možda, i dogodilo.
Dakako, govorimo o vrlo čudnom "odvođenju" bivšeg kineskog predsjednika Hua Jintaoa s Kongresa neposredno prije početka glasanja na kojem se očekivala jednoglasna potvrda trećeg mandata Xi Jinpinga od strane svih nazočnih delegata.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
