Moćni Dnjepar i svi oni oko njega: Priča o rijeci koja pamti gora i bolja vremena od ovih, ali jedino ona uvijek pobjeđuje

Dnjepru, ovoj moćnoj rijeci Europe (četvrtoj po veličini - nakon Volge, Dunava i Urala) dogodilo se i upravo se događa ono što i imenima brojnih mjesta i gradova o kojima slušamo mjesecima, da će neko vrijeme biti asocijacija na rat, na manevre s njezine zapadne i istočne obale, naročito u trenutku eskalacije oko bitke za Herson.

Ali isto kao što će i povijesni gradovi na njegovim obalama preživjeti ova tragična vremena i jednom će se njihova imena ponovno vezivati uz ljepotu i mir, to još i kudikamo više vrijedi za veliki Dnjepar. Moćnoj rijeci neki nameću da je granica između svjetova. Da se s njezine zapadne strane nalazi Zapad, a da je na drugoj strani Istok. Da će se orbita utjecaja Washingtona širiti sve do njene vode, a Moskve preko puta. No, veliki Dnjepar je bio tu prije svih njih, prije no što su podjele uopće bile koncept za razmatranje, prije nego su si dali imena, čak i njemu.

Negdje na pola puta između Sankt Peterburga i Moskve naići ćemo na brdovit kraj koji očarava svojom ljepotom. Što može brda razlikovati od brda? Teško je reći, ali jedan pogled na Valdai brda potvrda su da može. To je prostor koji se proteže na nekoliko ruskih oblasti, uključujući Novgorod, Tver, Pskov, Smolensk i Lenjingrad. Ne, nije krivo poimanje vremena. Nekadašnji grad Lenjingrad 1991. ponovno je postao Sankt Peterburg po Petru Velikom, ali oblast, odnosno regija nije mijenjala naziv te se i danas naziva Lenjingrad. Dodatna zanimljivost - administrativni centar Lenjingradske oblasti nije Sankt Peterburg već grad Gačina (ime dobiva po varijaciji nekadašnjeg imena Knočino)!

Ali čemu ova digresija prema brdima Valdai? Nije digresija. Ovdje naša današnja priča počinje. Ovdje se rađa i neprestano izvire moćni Dnjepar, u Valdajskom visočju. Odavde kreće na dalek put od oko 2.200 kilometara. Dnjepar protiče kroz tri zemlje - Rusiju (485 km), Bjelorusiju (700 km) i Ukrajinu (1.095 km)

Valdajsko visočje (na slici se vidi jezero Sitno)

Naziv rijeke ima sitne varijacije ovisi tko o njemu priča - u Bjelorusiji će reći Dnjapro, u Ukrajini Dnjipro, a Rusi koriste naziv Dnjepr. No, sva ova imena dolaze iz staroslavenske osnove. Ali orginalni naziv vrlo vjerojatno nije slavenski. Postoji nekoliko teorija, no najizglednija se čini ona da naziv dolazi od istočno-iranskog naziva "Danu Apara" što bi u prijevodu značilo "Otac rijeka". Neki drugi narodi koje je povijest ovdje provela imali su pak svoje nazive, recimo Huni su je zvali Var što znači "široka".

Cijeli tok rijeke Dnjepar (izvor se nalazi sjeveroistočno od Smolenska)

Bilo je kroz povijest i alternativnih imena. Recimo u vrijeme Kijevske Rus koristio se naziv "Slavutič". Taj naziv se još može pronaći u starim pjesmama, ukrajinskim i ruskim. Naročito u staroruskom jeziku, odnosno povijesnom istočnoslavenskom jeziku koji se govorio između 10. i 17. stoljeća, a nastao je od raznih istočnoslavenskih plemenskih dijalekata. Zanimljiv podatak - taj stari naziv Slavutič kasnije je upotrebljen za naziv novog grada koji je 1986. podignut s ciljem da se tamo smjeste radnici iz napuštene nuklearne elektrane Černobil! Slavutič se nalazi na oko 5 kilometara od bjeloruske granice s Ukrajinom (i oko 100 od ruske), a danas u njemu živi oko 25 tisuća ljudi. Za vrijeme aktualnog rata, na početku, bio je okružen ruskom vojskom i granatiran, a zatim, 25. ožujka, ruska vojska ulazi, no ne zadugo. Nakon pobune lokalnog stanovništva odlaze, oslobađajući zarobljenog gradonačelnika, pod uvjetom da ukrajinska vojska ne ulazi u grad.

Položaj riječnih bazena u Europi

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.