Svijet je čuo za Molenbeek nakon što su krvavi tragovi terora u Parizu, petka 13, odveli istragu u ovaj kvart Bruxellesa. Iz nekog razloga puno puta je proteklih dana napisano da je Molenbeek predgrađe Bruxellesa, što nije posve točno, jer riječ je o gradskoj općini koja je 30 metara širokim kanalom odvojena od povijesnog centra grada, dok se na suprotnom kraju graniči s autocestom.
Molenbeek Saint Jean je stari dio Bruxellesa u koji su se poslije Drugog svjetskog rata doseljavali migranti, uglavnom iz Turske i Maroka. Za ove doseljenike bilo je posla, kao i za mnoge druge, jer bilo je to vrijeme izgradnje moderne belgijske prijestolnice. Oni koji bi se prvi dobro snašli otvarali su male dućane i druge biznise za čitavu porodicu.
Kuće u Molenbeeku pravljene su tijekom industrijske revolucije za radničku klasu, a kvart je oplemenjen raskošnim bogataškim vilama i javnim zgradama, koje ljepotom odudaraju od svedenih oblika dvokatnica od crvene cigle i ponekog kasnije podignutog nebodera.
Kanal Bruxelles – Charleroi bio je žila kucavica Bruxellesa i razvoja regije sve do Velikog rata, a onda se sve promijenilo. Poslije rata desila se velika depresija i još jedan svjetski rat, poslije kojeg nekretnine u Molenbeeku nisu bile odviše skupe za radničku i sitno – poduzetničku klasu migranata.
Čitave su ulice tijekom 60-ih i 70-ih godina postale njihova svojina, a starosjedioci Belgijanci prodavali su kuće i selili u bolje krajeve ili na periferiju. U Molenbeeku se uskoro, pored službenim francuskim i flamanskim govorilo turskim i arapskim jezikom. Ali tipična muslimanska porodica bila je sekularna i vjera je prakticirana više kao dio folklora i tradicije, nego kao životni imperativ. No, to se promijenilo.
Neki od potomaka ovih doseljenika danas su vođe Jihada protiv zapadne civilizacije, pa su se našli u centru medijske pažnje čitavog svijeta, a s njima i Molenbeek. Da zločin za koji su osumnjičeni nije bio tako gnjusan i morbidan, još bismo mogli reći da su postali televizijske zvijezde. Jedan od njih, Salah Abdesalam (26) iz Molenbeeka među glavnim je osumnjičenim.
Iako se njegova slika bez prestanka vrti na svim informativnim programima, policija ga još nije uspjela pronaći, premda su specijalne jedinice više puta pretražile Molenbeek. Nije nikakvo čudo što je potraga bila uzaludna , jer Abdesalam je vjerojatno najsigurniji u svom rodnom kraju. Ne bi bilo čudno niti da se pritajio u susjednom Anderlechtu, ili u obližnjim Schaerbeeku ili Saint Josseu, gdje također žive velike zajednice migranata.
Danas je popularni francuski novinar Eric Zemmour dospio u novinske naslove zbog kontroverzne izjave da ne treba bombardirati islamiste u Siriji, nego da treba bombama gađati Molenbeek. Zemmour, kojeg često uspoređuju s američkim kraljem politički nekorektnog novinarstva Rush Limbaughom, iznio je slobodnu procjenu da u Molenbeeku slobodno živi oko 10.000 potencijalnih terorista, što bi značilo da je svaki deseti stanovnik ove četvrti pritajeni Jihad ratnik.
Ukoliko bismo uzeli njegovu procjenu o 10.000 kao približno točnu i ako znamo da oko trećine populacije u Molenbeeku čine muslimani, onda bismo mogli zaključiti da manje više sve islamske obitelji daju po nekoliko ratnika u Jihad. S uopćenim podacima treba oprezno baratati, ali nije teško razumjeti zašto Zemmour ima dojam da je srce tame baš u Molenbeeku, a ne u Raqqi.
Jedna od prvih stvari koju će vam kolege i prijatelji naglasiti ako dođete živjeti u Bruxelles , to je da nipošto ne uzimate stan u Molenbeeku i ostalim pobrojanim četvrtima, jer vam ne bi bilo ugodno, a moglo bi biti i vrlo opasno. Čim zakoračite preko mosta u Bulevar Leopolda Drugog i uđete u Molenbeek shvaćate da ste za sobom ostavili prijestolnicu Europske unije i da ste sada u posve drugačijem okruženju.
Na klupicama na pločniku sjede i druže se grupe mladića iz susjedstva čiji glasan razgovor na trenutak utihne kada prolazite pokraj njih. Zatim će vas ispratiti pogledom do sljedeće grupe, koja će vas 'preuzeti' i otpratiti dalje.
Gledat će vas i gazde dućana koji ispred ulaza dočekuju kupce, a sve njih zanima kuda ste to pošli i na čija vrata ćete ući. Mnogi od ovih mladića odjeveni su u bijele haljine i imaju islamsku kapu na glavi. Odrasli su sami na ulici dok su im roditelji od jutra do mraka bili na poslu, objašnjavaju belgijski sociolozi, koji o ovoj temi teoretiziraju godinama.
Ukoliko niste sami, nego recimo imate poznanika Albanca koji živi u Molenbeeku, onda se možete opustiti u šetnji krajem ili otići u neki od restorana čiji je vlasnik s Kosova. Tamo možete zapaliti cigaretu, iako je u cijelom Bruxellesu pušenje strogo zabranjeno svuda gdje se služi hrana.
Vlasnik će objasniti da njegov lokal nije registriran kao restoran, nego kao klub udruge građana, te kao takav podleže drugim propisima. Albanci su posebno poštovani u Molebeeku, iako uglavnom nemaju veze sa Jihadom i iako ih je manje nego Marokanaca i Turaka. Razlog tome je što imaju dosta novca, a da skoro nitko ne zna čime se točno bave, te što se drže kao jedan i nikada ne potkazuju druge.
A gdje su Albanci, tu su obično i Srbi, odnosno Srpska pravoslavna crkva Sveti Sava, koja je nekada bila katolička crkva sve dok se lokalni vjernici nisu odselili iz Molenbeeka, a onda je ustupljena SPC-u. Ako biste pitali srpskog svećenika kako opstaje u Molenbeeku, on bi vam rekao da ima divne susjede s kojima živi u miru i slozi. Vjerojatno je da bi isto rekao i policiji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
