Možda jedini način da mali dođu do velikog portfelja: Što su to investicijski fondovi? Kako im se priključiti? Kako zarađuju? Zašto bi njihovi menadžeri radili za naš novac? Mogu li propasti?

Dosta smo toga već rekli oko investiranja u pojedinačne vrijednosne papire kao što su dionice ili pak obveznice (industrijske i državne), ali ukoliko niste spremni posvetiti poprilično vremena veliko je pitanje je li ovo uopće nešto u što biste se trebali upuštati jer bez detaljne analize i tržišta i pojedinih opcija vaše "investiranje" brzo se može pretvoriti u kockanje i bolni gubitak novca.

Ali bit ćete oprezni, kažete, investirati ćete svoj novac samo u vrlo sigurne opcije, kupovat ćete isključivo dionice velikih kompanija koje, čak i ako malo padnu, uskoro će se podići. Dobro, ali kako planirate to izvesti? Koje točno dionice ćete kupiti? Zanima li vas, recimo, dionica Tesle? Da? Ali cijena samo jedne dionice ove kompanije poznate po električnim automobilima danas košta preko 700 USD. Imate li toliko za investirati? Imate? Dobro, a što ako Tesla doživi strmi pad? Što ćete onda?

Ne bi li bilo bolje i nekako mudrije investirati u više velikih i uspješnih kompanija pa tako ako se jednoj dogodi loš period druge će spriječiti da vaš novac potone? Da, to je dobra ideja, ali kako smo i rekli, dionice mogu biti dosta skupe. Jedna dionica Amazona koštat će vas danas 108 USD. Ako želite u svoj portfelj dodati i Apple, to je još dodatnih 135 USD. Microsoft? 253 USD.

Vrlo brzo bi inicijalni trošak mogao postati jako velik. Što učiniti ako nemate sav taj novac?

Nekoliko je opcija. Postoji relativno nova mogućnost kupnje frakcijskog udjela, odnosno to je proces u kojem kupujete samo "komad" cijele dionice. Primjerice, ako je jedna dionica Tesle 700 USD vi možete kupiti, recimo, samo 10% jedne dionice i to platiti samo 70 USD. Nemate dionicu, ali imate frakciju njene vrijednosti, odnosno 0.1 jedne dionice.

Zvuči jako dobro, zašto to svi ne koriste? Kupovanje frakcijskih udjela nije baš uvijek idealno... iako za male investitore može biti dobar početak. Nekoliko je problema s frakcijskim udjelima. Kao prvo, takvu kupnju možete obaviti jednu preko brokera koji će, jasno, kupiti cijelu dionicu i onda je "mrviti" za vas i druge male investitore. To pak znači da je on, broker, stvarni vlasnik dionice, a ne vi! To ujedno znači da vi niste vlasnik udjela u samoj kompaniji, a da ste kupili cijelu dionicu bili biste. Tada biste mogli ponosno reći da ste vi "jedan od vlasnika" kompanije Tesla (iako u postotku jako mali vlasnik pošto je Tesla do sad izdala preko 1.15 milijardi dionica!).

Problem kod frakcijskog udjela je i taj što ta vaša investicija nije nužno jako likvidna. Drugim riječima, da hitno morate prodati tu imovinu pitanje je koliko brzo bi to mogli obaviti jer to opet sve ovisi, pogađate, o vašem brokeru (odnosno češće online servisu kojeg koristite). Povrh toga, ne možete bilo koju dionicu kupiti kao frakcijski udio jer obično nisu sve dostupne.

Ipak, za nekakve početke, prije nego se počnete ozbiljno baviti investiranjem, možda kupnja frakcijskog udjela za neki manji novac i nije tako loša ideja iako je bitno imati na umu gornje činjenice.

Dobro, postoji li neki drugi način kako investirati u veći broj kompanija bez da se pritom mora izdvojiti prevelika inicijalna svota novca? Postoji i ta opcija zovu se investicijski fondovi.

I tako smo u ovom serijalu došli do još jednog termina za kojeg ste zasigurno čuli, koji se spominje jako često, ali nije baš pojašnjen.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.