Ako ste ikada čuli ova dva izraza (od kojih je prvi moto britanskog SAS-a mada SAS nema ikakve veze s ovim tekstom), onda ste sigurno čuli , vrlo vjerojatno i gledali, seriju o dva brata iz predgrađa Londona koji se u borbi za egzistenciju i bolji život služe razno raznim smicalicama kako bi izbjegli plaćanje poreza, prodaju robu sumnjive kvalitete ( ruske videokamere, kineski porculan, radio iz Albanije, itd...) te istu tu robu voze u svojoj trokolici ( legendarni Reliant Regal ili Robin, ) te žive u općinskom stanu u stambenoj zgradi na adresi 368 Nelson Mandela House, Nyerere Estate, Peckham, u jednom od brojnih nebodera predgrađa Londona, namijenjenih osobama slabijeg socijalnog i imovnog stanja. Da, riječ je o popularnim 'Mućkama' ( engleski izraz Only fools and horses; naslov serije je zasnovan na staroj engleskoj poslovici: 'Samo budale i konji rade' kojom se aludira na stalna nastojanja glavnih likova u seriji da izbjegavaju posao i plaćanje poreza). 
Slika 1. Naselje gdje braća Trotter žive u općinskom stanu i njihova trokolica
Vjerojatno ne postoji osoba koja barem jednom nije pogledala neku od epizoda popularne britanske serije 'Mućke', a svi koji jesu, nisu se mogli zadržati samo na jednoj. Serija čiji likovi su nas nasmijavali do suza, koja nam je otvarala oči i na jedan duhovit način predstavljala realnost britanske svakodnevice, ali s kojom se dosta ljudi moglo poistovjetiti. Serija kojoj se uvijek vraćamo i čije ćemo fraze koristiti dok smo živi.
Mućke su britanska TV komedija koju je napisao i kreirao John Sullivan i koja je emitirana na BBC-u. Od 1981. do 1991. snimljeno je šezdeset i četiri epizode u sedam sezona uz povremene božićne specijale koji su emitirani do 2003.
Slika 2. Uvodna špica serije Mućke
U anketi BBC-a iz 2004. 'Mućke' su proglašene za najbolji sitcom svih vremena ( za razliku od njih, 'Fawlty Towers', gdje glumi legendarni montypythonovac John Cleese, je proglašena za najbolju britansku humorističnu seriju svih vremena, ali o tome ćemo nekom drugom prilikom). Prva epizoda ove legendarne serije bila je prikazana u rujnu 1981. godine. Iako je prošlo mnogo vremena od prvog emitiranja, ona i dalje ne gubi na aktualnosti, broju fanova, ali i broju repriza širom svijeta. Serija 'Mućke' smatra se za najrepriziraniju stranu seriju svih vremena. Serijal je na svome vrhuncu 1996. godine privukao više od 24 milijuna gledatelja te i dalje drži rekord među svim britanskim sitcomima.
36 godina emitiranja
Početkom 2017.godine obilježeno je 36 godina od početka emitiranja jedne od najvažnijih serija u povijesti kinematografije, 'Mućki'. Serija koja je krenula tromo i nespretno, spletom okolnosti došla je na mjesto koje zaslužuje i koje joj pripada. Slaba gledanost prve dvije sezone, definitivno odustajanje od daljeg snimanja, a onda… totalni preokret ( na svu sreću nas i ostalih zaljubljenika britanskog humora)! Tijekom štrajka tehničara u srpnju 1983. godine BBC je tražio materijal kako bi popunili prazninu u prostoru. Dali su šansu drugoj sezoni 'Mućki' i privukli publiku, a nakon toga su otkupili i treću sezonu. Štrajk na televiziji BBC otvara prostor za repriziranje serije, ali u boljem terminu. I, ostalo je povijest – rekordi gledanosti, ogroman utjecaj na pop kulturu, novo definiranje sitcoma… Sve je počelo pričom o dva brata i djedu. Luzeri, autsajderi, 'društveni gubavci' – kako je to jedan od likova i izrekao, ostavljeni sami na margini društva da plivaju u mutnim vodama Peckhama.
Najprije izvrsno skicirani, a potom vješto iznijansirani, likovi serije (Derek 'Delboy' Trotter, Rodney Trotter, Djed, Stric Albert) međusobno su razvijali dublje odnose, ne toliko karakteristične za poetička načela sitcoma. 
Slika 3. Rodney, Del Boy i Rodney
Iako u prvim sezonama gotovo ni po čemu ne odstupaju od ustaljene matrice sitcoma, 'Mućke' u narednim godinama, spontano i prirodno iskaču iz utvrđenog okvira. Nekada slabo i naivno, ali češće jako, suptilno i utemeljeno. Prvi revolucionarni potez se dogodio iznenada, neplanirano. Nakon smrti Lennarda Pearcea, koji je tumačio ulogu Djeda, pisac John Sullivan odlučuje postupiti prema tradicionalno prihvaćenoj praksi sitcoma – promjeni glumca te da odlaskom Pearcea, izbaci lik Djeda iz scenarija. Najavljujući najprije njegovu bolest i odlazak u bolnicu, opravdavajući na taj način njegovo odsustvo iz serije, Sullivan je imao vremena za napraviti izmjene u scenariju. Međutim, trokut koji je činio osnovu cjelokupne serije je okrnjen i trebalo je brzo djelovati. Pošto se odlučio na hrabar potez uvođenja smrti u sitcom, pisac je odlučio očuvati taj trokut, uvođenjem potpuno novog lika. Pošto je, manje ili više uspješno, opravdao pojavljivanje strica Alberta, slijedilo je njegovo integriranje u čitavu priču, koje je srećom prošlo odlično. Priča o starijem bratu koji godinama nije pričao s mlađim, a onda, saznavši za njegovu smrt, dolazi na sahranu fino je pomogla integraciji Bustera Merryfielda, odnosno Strica Alberta, u seriju.
Slika 4. Del Boy, Rodney i Stric Albert
Dva brata koja ne pričaju godinama iz bizarnih razloga – zvuči prilično poznato ljudima na Balkanu, a i šire? Dakle, struktura je ostala netaknuta, ali je dinamika unutar samog trokuta bitno promijenjena. Dok je Djed imao ulogu introvertnog, pasivnog promatrača, koji povremenim, mahom ciničnim replikama razgaljuje publiku ( ili nekad aktivnije, kao sabotiranje Del Boyeva posla autobusa i etnoturizma), Albert je bio njegova sušta suprotnost. Dok su Del i Rodney pripremali teren za Djeda da 'poentira', Albert je duhovitim evociranjem vlastite prošlosti davao dosjetke Rodneyevim i Delovim britkim dosjetkama ( njegovo spominjanje 'Tijekom rata' se sigurno svi dobro sjećaju, kao i brojna torpediranja brodova na kojima je služio).
Serija kao lijek
Naime, to je bila samo TV serija s najjednostavnijom postavkom: dva brata, Derek (Del Boy) Troter i njegov mlađi brat Rodney, koji žive sa svojim djedom u neboderu u južnom Londonu i vrlo neuspješno pokušavaju uspjeti u životu, kao trgovci. Ipak, uspjeh serije je postajao sve veći. Glumac David Jason u svojoj autobiografiji opisuje jednu zanimljivu anegdotu: 'Godine 2011. sam upoznao bivšeg vojnog narednika Liama Byrnea koji mi je rekao da je jedan njemu blizak čovjek ubijen u Afganistanu i kako su svi bili toliko izbezumljeni da nije znao kako da im pomogne. Zatim se sjetio kako mu je supruga spakirala nekoliko stvari da ga razvesele u teškim trenucima. Na dnu torbe pronašao je rezance i primjerak Božićnog specijala 'The Jolly Boys' iz 1989. godine. Skuhali su večeru i pustili snimak koji im je uistinu uspio podići raspoloženje.'
Serija čije fraze svakodnevno koristimo
Osjećajnim i razigranim replikama, Sullivan je vješto karakterizirao svoje junake i ubacivao im određene, ustaljene fraze u usta. Gotovo svaka stalna fraza, sintagma, bila je apsolutno u skladu sa životnom filozofijom i principima po kojima likovi djeluju. Odnosno, njihov govor je bio opravdan njihovim karakterom. A galerija likova je stvarno interesantna: od Boycea, umišljenog snoba koji prodaje rabljene automobile i član je masonske lože, njegove žene Marlene, Brzoga (Trigger) koji radi u komunalcu, a inteligencija i brzina mu nisu jača strana te jedini u seriji Rodneya zove Dave, Mike iz Kobilje glave kojemu Delboy zna tu i tamo 'uvaliti' nešto od svoje robe, Denzila, vozača kamiona kojega Delboy često zna uvući u svoje mutne poslove ili mu učiti uslugu ( kao što je bojanje njegovog stana u boju mornarskog poda), Rodneyeva djevojka (kasnije žena) Cassandra, Delboyeva 'bolja polovica' Raquel i ostali .
Slika 5. Brzi, Rodney, Del Boy, Stric Albert, Boyce i Marlen
Tijekom narednih sezona, Sullivan svjesno unosi elemente sapunice i na taj način bogati svoje likove. Uvođenjem njihovih 'ljepših polovica' ( za Delboya je tu Raquel, 'njegova bolja polovica, a za Rodneya Cassandra, djevojka koju upoznaje u večernjoj školi) također ruši granice sitcoma i postavlja jednu potpuno novu poetičku osnovu, koja kasnije biva općeprihvaćena.
Likovi s kojima smo se poistovjetili
Del, Delboy ili Derek, je naročito živopisan i interesantan lik kada je riječ o govoru kojim se služi. Za Dela, način na koji priča je oruđe za fasciniranje ostalih likova (uglavnom žena ili 'poslovnih partnera') i pokušaj da se 'izgradi' kao pripadnik elite. Međutim, upravo u tome leži Sullivenova genijalnost. Mali, kočoperni kicoš iz londonskog predgrađa, govori 'sofisticirani' francuski jezik (Rodney je rekao da je 'njegovo sve znanje koje ima o francuskom iz Citroënovog priručnika'), vodi računa o izgledu, stilu, brine o najsitnijim detaljima koji mogu ukazivati na njegovu prefinjenost (počevši od njegovog nakita, kaputa od devine dlake pa nadalje). A sve vrijeme je tu, u londonskom predgrađu. Nije ni blizu New Yorka, Pariza, raznoraznih burzi o kojima mašta i govori. Činjenice kao što su općinski stan u kojem živi, kombi s tri točka (legendarni Reliant Robin) i francuski koji samo jednom tijekom trajanja serije iskoristi u pravom kontekstu – sve vrijeme ukazuju na to. Na taj način je prikazan divan kontrast između njegovih bogatih i živih priča i sive realnosti kojom je okružen.
Slika 6. Rodney i Del Boy stoje pored trokolice na kojoj piše Trotter neovisno društvo New York- Pariz- Peckham
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
