Jedna od najvećih priča ove godine svakako će biti i jest turska nabavka ruskog S-400 sustava, odnosno rastuće napetosti između Ankare i Washingtona zbog te turske odluke. No, zašto je to tako? Brojne zemlje već imaju ruski i dalje vrlo napredni sustav S-300, pa čak i nekoliko NATO članica - Grčka i Bugarska. Čemu onda tolika panika zbog turske nabave još naprednijeg S-400?
Dakako, tu su politički i ekonomski aspekti, ali fokusirajmo se na vojne. Jedan od razloga za ovu paniku je činjenica da je S-400 sustav koji "mijenja pravila igre" - riječ je o protuzračnom raketnom sustavu koji ne samo da je napredniji od prethodne verzije već je "vrlo napredniji".
Što ga čini toliko posebnim? Prije svega mogućnost višestrukog raketnog presretanja. S-400 je kompatibilan s više vrsta različitih raketa. Imamo one s vrlo dalekim dometom, 40N6E (400 km), dalekim dometom 48N6 (250 km), srednjim dometom 9M96e2 (120 km) i kratkim dometom 9m96e (40 km). Za usporedbu, američki Patriot sustavi - koje SAD želi prodati Turskoj umjesto ruskog S-400 - podržavaju samo jednu vrstu raketa, onu s dometom od 96 km.
To je tek početak priče. Spomenute rakete 9M96E2 kruna su sustava S-400. Ne samo zbog svog dometa već i zbog brzine - naime, iste lete brzinom od čak 15 maha što je oko 5,000 metara po sekundi, odnosno oko 18,000 km/h. Imajući u vidu njen doseg, to znači da S-400 ispaljenom raketom može za oko minutu i po, točnije 80 sekundi, srušiti metu na udaljenosti od 400 kilometara.
Kakvu metu? Gotovo svaku - naime, ciljati može mete koje se nalaze svega 5 metara od tla. Drugim riječima može neutralizirati brojne prijetnje, od krstarećih raketa do neprijateljskih zrakoplova.
Dobro, riječ je o iznimno naprednom sustavu, ali zašto se SAD toliko boji scenarija da isti završi u Turskoj? Postoji jedan vrlo konkretan razlog. Naime, SAD je zadnjih godina razvio novi vojni zrakoplov 5. generacije, F-35, koji slovi kao najnapredniji na svijetu. U projekt su uložene milijarde i milijarde USD, a isti bi trebao SAD-u osigurati dugoročnu superiornost na nebu.
Da ne bi sav novac ulagali sami SAD je u F-35 projekt uklopio nekoliko zemalja saveznica koje su financijski pridonijele razvoju, jedna od tih zemalja je bila i Turska. Kako se ističe i na službenim stranicama zrakoplova, 10-ak turskih kompanija radilo je na razvoju F-35. Samim time Turska je očekivala da će biti jedna od prvih zemalja koje će dobiti novi F-35, no iz SAD-a sada poručuju kako im ga neće prodati ukoliko ovi nabave ruski S-400.
Je li tu riječ o američkoj ucjeni zbog činjenice da se Turska odlučila za ruski S-400, a ne za američke Patriot sustave? Možda to jest dio priče, no ona je veća od toga. Naime, SAD se boji da bi ruski S-400 u Turskoj mogao na neki način "pročitati" napredne funkcije njihovog F-35 i učiniti ga ranjivim - u tom slučaju sve te milijarde USD bi propale.
Osvrnimo se na trenutak na F-35. To uistinu jest ultra-moderni vojni sustav koji po mnogočemu predstavlja kvantni skok u usporedbi s prethodnom, 4. generacijom. Prednosti će najbolje uvidjeti piloti pošto funkcionalnost zrakoplova postaje znatno veća zahvaljujući brojnim internim doradama - primjerice, više neće morati "žonglirati" između nekoliko ekrana i donositi brze procjene u vlastitoj glavi jer će od sada sustav, vrlo moćan računalni sustav, sve to raditi za njih, a sve ključne komponente dostupne su im od sada s jednog ujedinjenog ekrana.
Pilot F-35 ima oko sebe potpuno vidno polje, a zahvaljujući kamerama može pogledati i "ispod" zrakoplova. Posebnim radarima zrakoplov aktivno snima radijus oko sebe i pilotu daje ne samo informacije gdje se nalaze prijateljski, a gdje neprijateljski zrakoplovi već mu daje i kompletnu generiranu "sliku" okolnog teritorija. Nadalje, zrakoplovi međusobno izvrsno komuniciraju tako da mogu zajedno nadzirati širok prostor, ali također i "razgovarati" bez da sami piloti izgovore riječ, što znači da im se komunikacija ne može tako lako presresti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
