Najvažnija Putinova vojna odluka: Postavljanje Gerasimova za šefa svih ruskih snaga u Ukrajini je snažan udar na frakciju tvrdolinijaša, kraj "perioda uhodavanja" i početak novog pristupa koji će biti i konačan

Kad se u ratu rade velike rošade to obično znači da nešto ne ide po planu. Rusija je pak upravo napravila još jednu veliku rošadu, a danas ćemo se pobliže osvrnuti na istu kao i na potencijalne ishode. Na ključnu poziciju glavnog zapovjednika ruskih snaga u Ukrajini dolazi Valerij Gerasimov (67), najviši general u ruskoj vojsci, čovjek koji je do sada bio šef Glavnog stožera ruskih oružanih snaga.

To znači da nakon relativno kraćeg perioda s najviše ruske ratne funkcije u Ukrajini silazi "general Armagedon", odnosno Sergej Surovikin koji pak postaje jedan od tri zamjenika novog glavnog zapovjednika. Podsjetimo, oko Surovikina je vladala poprilična medijska kampanja, kako u ruskim medijima tako i u njima protivničkim, o tome da je riječ je o vrlo "okrutnom" zapovjedniku koji će zasigurno dovesti do promjene na ratištu. To se, kako i znamo, nije dogodilo.

Surovikin je na poziciju postavljen 8. listopada. Od onda je Rusija pretrpjela poprilične udarce i bilo je sasvim očekivano da će Surovikin morati otići. No, odluka da na njegovo mjesto dođe Gerasimov mnoge je iznenadila.

Ostanimo još trenutak na kronologiji ruskog vodstva u Ukrajini. Prije Surovikina na toj funkciji bio je general Aleksandar Dvornikov. On je pak na najtežoj funkciji proveo od travnja do listopada, odnosno do vlastite smjene i dolaska Surovikina. Ako se pak prisjetimo, oko Dvornikova je isto vladala vrlo slična medijska kampanja kao i kod njegovog nasljednika. Nazivalo ga se okrutnim ruskim vojskovođom koji se dokazao u Siriji (baš kao i Surovikin), ali i prije toga u Čečeniji.

Oko Gerasimova pak nema takve "aure", ali je njegov dolazak itekako uzbunio mnoge.

Već smo govorili o utjecaju "pro-ratnih blogera" u Rusiji - riječ je o analitičarima, često amaterima, koji su prikupili veliku publiku oko sebe. Stotine tisuća prate njihove objave na društvenim mrežama (naročito Telegramu), a kolektivno bi se moglo reći da skoro svi, ili barem velika većina, zagovaraju veći rat u Ukrajini, snažniju mobilizaciju i angažman koji bi nakon više mjeseci stagnacije, ali i nekoliko teških udaraca, doveo do preokreta, odnosno ruskog osvajačkog trenutka koji je postojao na samom početku rata.

Naime, mnogi od njih vrlo su kritični prema Gerasimovu. Zašto? Nekoliko je razloga... Kao prvo, optužuju ga da je on glavni krivac za ruske vojne neuspjehe jer Rusija je 15 godina provodila modernizaciju vojske, nabavljala i stvarala najmodernije naoružanje, uložio se velik novac (za ruske pojmove - i dalje je to budžet nemjerljiv s američkim), ali rezultata nema. Mnogi su očekivali, pa čak i ruski suparnici na Zapadu, da će Rusija u Ukrajini djelovati kao "svjetska vojna sila", no umjesto toga rat prečesto izgleda "izjednačen". Jasno, tome je itekako pridonijela činjenica da Ukrajina dobiva velike količine oružja i druge pomoći sa Zapada, a u isto vrijeme i njeni vojnici zasigurno imaju veći moral jer vode obrambeni rat.

Kada su stvari krenule loše po Rusiji posebno oštro su se na Gerasimova obrušila dva definitivno najradikalnija aktera s ruske strane - šef Wagnera, Evgenij Prigožin, i čečenski vođa Ramzan Kadirov. Nisu se birale riječi. Gerasimova se prikazalo kao slabića koji "petlja" daleko od fronta i uništava rusku vojsku. Ni Prigožin ni Kadirov pritom nikad nisu spomenuli Putina iako bi se moglo reći da kritika Gerasimova u neku ruku i jest kritika Putina - isto pak vrijedi i za kritike na račun ministra obrane Sergeja Šojgua.

Neki su smatrali da će Gerasimov uskoro biti smijenjen s pozicije šefa glavnog stožera. No, da se to dogodilo to bi ujedno bila i potvrda velikog utjecaja kojeg ima radikalna frakcija na ruskoj sceni, a u ovoj situaciji definitivno već imamo frakcije koje se počinju sve jasnije isticati.

Uzmimo Prigožina. Ne samo da je, kako se čini, prijevremeno proglasio kraj bitke za Soledar, pokušao je sve zasluge pripisati sebi i Wagnerovcima. To je apsurdno. Wagner je plaćenićka vojska. Zar bi ista napredovala bez ruske avijacije i vojske? Možda u Africi gdje su prisutni u nekoliko zemalja, ali na ukrajinskom frontu svakako ne.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.