Čak i kad su bile slabije, Rusija i Kina zajedno bile su preveliki geopolitički "zalogaj" za SAD u kontekstu velikog nadmetanja najvećih svjetskih sila. Rusija i Kina počinju se "klimati" tek nakon što SAD savršeno odradi nužnu uvertiru, a to je proces razdvajanja dva glavna rivala na proste faktore. Jednom se to već dogodilo. Posvađani SSSR i komunistička Kina dali su priliku SAD-u da izvojeva pobjedu u Hladnom ratu eliminirajući jačeg rivala, Sovjetski Savez. 30-ak godina kasnije došlo je vrijeme za eliminaciju i onog drugog koji je u međuvremenu postao puno moćniji.
Hoće li se povijest ponoviti? Može li Washington još jednom utjecati do te mjere na stvaranje nekog budućeg raskola između Moskve i Pekinga da mogu dobiti dovoljno prostora za eliminaciju Kine? Dakako, pod "eliminacijom" ne mislimo (bar ne nužno) na ratni sukob, jer Kina je možda već i u ovom trenutku prevelika vojna sila da bi SAD ulazio u direktan sukob (kamoli planirao invaziju). Ako se Washington pita za idealan scenarij onda je to onaj hladnoratovski na principu kojeg se raspao i SSSR.
Charles A. Kupchan je profesor na sveučilištu Georgetown gdje predaje vanjske poslove, također je član utjecajnog CFR-a (Council on Foreign Relations). Danas je objavio zanimljiv tekst u listu The Foreign Affairs te se bavi upravo ovim pitanjem. Naslov je znakovit - "Pravi način kako razdvojiti Rusiju i Kinu - Washington bi trebao pomoći Moskvi izaći iz lošeg braka".
Da SAD svakako priprema jedan zaokret u tom pravcu postalo je i više nego jasno za vrijeme sastanka Putin-Biden u Ženevi u lipnju ove godine. U Washingtonu su svjesni da već sa samom Kinom će teško izaći na kraj, ali savez Kina-Rusija nešto je protiv čega ne mogu. Što učiniti? Jasno, "kockice" bi se idealno posložile po SAD kad bi nekim čudom (ili nekakvom "narančastom revolucijom", kad već ne može glasačkim kutijama) došlo do znatne promjene u samoj Rusiji. Da na vlast dođe netko kritičan prema Kini, da se Rusija vrati natrag na te pro-zapadne postavke. Naravno, takvo što je teško dočekati, a Vladimir Putin se "prijeti" da će ostati na vlasti još jako dugi niz godina - možda skoro koliko i njegov "najbolji prijatelj" u Pekingu, Xi Jinping (doživotno)?
Težak je to izazov za SAD, a možda i donekle gorkog okusa. Naime, da bi taj plan velikog raskola u Euroaziji proveli u djelo morat će upravo Vladimira Putina "namamiti" da zagrize priču o velikom zapadnom pomirenju i tvrdnji da je Rusija uvijek spadala ovdje, a ne "tamo".
Ali Rusija i Kina sve bliskije surađuju, nije li ovaj američki plan već unaprijed uzaludan? Možda, ali stvar je u tome da je to u ovom trenutku možda i jedini konkretan plan (izazov novog globalnog rata!) i samim time od istog se neće tek tako odustati. Nadalje, bez obzira koliko se u zapadnim medijima pisalo protiv Putina, zapadna politika zna točnije tko je on i što predstavlja. Procjenjuju, a vjerojatno i točno, da je Putin "gurnut" protiv svoje volje prema Istoku, prema kineskom naručju, a da se njega osobno pita on bi radije gledao zapadnije.
Da je tako može se vidjeti i u Putinovom ekonomskom stajalištu koje, za razliku od političkog, više nalikuje europskom rukovođenju gospodarstva nego jednopartijskoj kineskoj kontroli. Rusija, da joj se dozvolila potpuna ekonomska integracija sa Zapadom, bila bi nalik tom Zapadu danas. Dakako, "problem" je veći od ekonomije. Zapadnjake brine što Putin želi i nešto drugačiju ideološku sliku Europe. To je pak nešto po što lideri Zapadnog svijeta uopće ne moraju ići sve do Moskve, pronaći će to već u Budimpešti, Varšavi...
Današnja Europska unija nalazi se pred periodom i potencijalne dezintegracije zbog svjetonazora koji se sudaraju, a ako bi pak išli još i jedan korak dalje onda uviđamo da nije čak ni svjetonazor taj koji razdvaja već koncept moći odnosno ideja da se cijelom Europom (možda i cijelim svijetom?) može upravljati iz jednog centra. Iz toga proizlazi da su i svi drugi svjetonazori zapravo opozicija takvom unipolarnom svijetu, a ne diverzitet kulture i stavova - i možda i jesu.
Sve u svemu, tražiti od takvog Putina da dođe bliže i odmakne se od, kako se to naziva, "lošeg braka", popriličan je informacijsko-propagandni salto za Zapad. Biden se u Ženevi naljutio na jednu reporterku kad mu je sugerirala da je bio preblag prema Putinu. Razumljivo je da je ljut jer između redaka kao da joj je želio poručiti: "Zar ne shvaćate zašto smo stvarno danas ovdje?".
U spomenutom tekstu profesora Kupchana isti navodi: "Veza između Kine i Rusije se doima snažnom - ali pukotine se naziru ispod površine". U ostatku teksta daje niz primjera, stvarnih ili pomalo pretjeranih, kako bi SAD mogao raditi na razdvajanju tog rusko-kineskog saveza. Tako se primjerice ističe kako su Rusija i Kina povijesno bili rivali te se pretpostavlja da će uvijek i biti. Možda i jest tako, u neku ruku, ali to rivalstvo bit će otvoreno i vidljivo tek kad SAD više ne bude predstavljao veću prijetnju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
