Veliki rast popularnosti njemačke stranke Zelenih mnogi su pozdravili kao politički vrlo važan događaj zbog najmanje dva čimbenika. Kao prvo, uzlet Zelenih potvrđuje daljnje slabljenje već poprilično dotrajalog centra gdje se s jedne (desne) strane nalaze demokršćani (CDU), a s druge (lijeve) SPD. Kao drugo, upravo u trenutku "mrvljenja centra" Zeleni su na neki način osiguranje da birači neće skliznuti prema žešćoj desnici kao što je također sve popularniji AfD (Alternativa za Njemačku).
Ovih dana čak se spekulira da bi na skorašnjim izborima u Njemačkoj (u rujnu) kandidatkinja Zelenih, Annalena Baerbock (o njoj: Annalena Baerbock mogla bi biti nova njemačka kancelarka: Kako su Zeleni od nekoć radikalne anti-ratne stranke postali NATO pristaše, a čak ni nuklearno oružje im više ne smeta jer je isto "nužno za obranu od agresivne Rusije"), mogla zamjeniti Angelu Merkel na funkciji kancelarke. S druge strane, od svih nabrojenih stranaka, pa čak i desničarski AfD, Zeleni pod aktualnim vodstvom pokazuju možda čak i najveću dozu militarističkih stavova kada je riječ o vanjskoj politici, naročito prema Rusiji.
Jasno, možda mlađe i drugačije vodstvo stranke - koja je nekoć bila izrazito anti-imperijalistički nastrojena (što ne čudi ako ima imalo istine u tvrdnjama da je Zelenima nekoć, 80-ih godina, uvelike upravljao zloglasni istočnonjemački Stasi) - ima stav da treba biti "u trendu", a pokazivanje "mišića" prema Rusiji očito je nešto što se smatra takvom kategorijom, pogotovo kad još uvijek najmoćnija osoba na svijetu, američki predsjednik, ruskog predsjednika Vladimira Putina naziva "ubojicom".
Oštar stav prema Rusiji također se pokazuje u trenutku dok se u Rusiji provode hapšenja i progon opozicijskih aktera kao što je Aleksej Navaljni. No, to je jedna stvar i Zeleni svakako imaju pravo dići svoj glas po ovom pitanju, štoviše, ruske postupke osuđuju i politički akteri koji su u dosta boljim odnosima s Moskvom. To nije problem i ako Zeleni, koji možda već sutra budu vladali Njemačkom, žele vršiti pritisak na Rusiju tražeći veću slobodu govora, demokracije i ljudskih prava, to svakako mogu i činiti - baš kao što i čine sve vrijeme i aktualne njemačke vlasti. Problem nastaje kad Zeleni idu "korak dalje" i kad počinju svojim izjavama i potezima sugerirati da je na pomolu nekakav veliki oružani konflikt između Europe i Rusije. To je problem. I više od problema, to je opasan put u kaos nezamislivih razmjera.
Zašto ovo spominjemo uopće? Zato jer postoji i povod. Naime, stranka Zelenih u Njemačkoj ima dvoje lidera. Imamo već spomenutu Annalenu Baerbock - koja je već najavila kako će zauzeti "znatno stroži stav" prema Rusiji ako postane kancelarka, a uz nju tu je i drugi lider stranke, Robert Habeck.
Habeck se pak nedavno, za vrijeme napetosti oko Donbasa i gomilanja ruske vojske na ukrajinskoj granici, pojavio u Ukrajini, ali ne samo u Kijevu već i na samoj liniji fronte na poziv ukrajinskoj predsjednika Volodimira Zelenskog (koji i sam riskira jednu jaku veliku eskalaciju tražeći "brzi pristup" Ukrajine u NATO, no srećom čini se da mu SAD neće tako brzo ispuniti želju, vidi: Ukrajina se žali da ih se ne zove na NATO summit te se pitaju što je s procesom pristupanja članstvu? SAD im pak poručuje da prvo moraju postati "demokratskiji, slobodniji i stabilniji"...).
Dakle, Robert Habeck se pojavio na liniji fronte između ukrajinske vojske i pobunjenika u Donbasu, noseći šljem i zaštitnu opremu (FOTO), baš kao i Zelenski. Možda je zaključio da mu je to vrlo zgodna prilika za fotografiranje. Da pokaže što? Da je spreman sutra s kolegicom Baerbock preuzeti vodstvo nad najvećom silom Europske unije? Da pokaže "u rovovima" gdje Njemačka stoji i do kuda je spremna ići?
Robert Habeck je već iskusni političar, ali sa svojih 51 godinu nije baš toliko ni star, no morao bi znati noviju europsku povijest i što koje konotacije znače. Koegzistencija na ovom širem prostoru između Njemačke i Rusije je od esencijalne važnosti za dugoročni mir u Europi.
Daleko od toga da je Angela Merkel bila idealna liderica, ali u ključnim trenucima znala je iskoristiti svoj autoritet s ciljem smirivanja situacije. U slučaju napetih odnosa između Rusije i Ukrajine (samim time i između Rusije i Zapada) učinila je to nekoliko puta, uspješno. Gubitak takvog faktora, autoriteta koji je u stanju s Putinom razgovarati "na ti" već će sam po sebi biti loš po mir u Europi, ali zamjena postojeće njemačke vladajuće strukture s ljudima koji se vole naslikavati na samoj fronti između, valjda, "demokracije i režima", može naglo ubrzati degradaciju ionako lošeg stanja.
Dakako, nije Habeck bio u Ukrajini samo kako bi vidio kako fronta izgleda. Tamo je također predložio da se krene s naoružavanjem ukrajinske vojske. Njegova izjava izazvala je brojne reakcije u Njemačkoj. Da se lider stranke Zelenih, koja se po svom načelu zalagala za pacifizam i općenito odbacivanje oružja, sad zalaže za naoružavanje vojske u situaciji koja je možda i najopasnija na svijetu zaista zvuči krajnje neodgovorno.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
