Nanometri globalnih sila: Nijedna zemlja svijeta nikad nije uspjela razviti potpuni domaći opskrbni lanac čipova, može li Kina biti prva?
Kada govorimo o ekonomiji velikih država obično imamo situaciju da nijedna zemlja nema "sve što joj treba", odnosno zato i postoji uvoz i izvoz. Čak i najveće i najnaprednije ekonomije svijeta uvelike su ovisne o uvozu što pak znači da moraju ovisiti o drugim zemljama. Kada su to pak zemlje s kojima imaju dobre odnose, onda tu nema previše ni problema ni straha (upravo to i jest jedan od razloga zašto se stvaraju savezi i multinacionalne organizacije). No, što kad morate ovisiti o nekome s kime nemate dobre odnose, odnosno nekome tko bi vam mogao uskratiti esencijalni resurs?
Ovih dana to je svakako situacija s kojom se suočava Europa koja je godinama ovisila o ruskom plinu.
No, danas nećemo govoriti (ponovno) o plinu već idemo istočnije, prema Aziji. Što Kinu brine po pitanju uvoza? Čipovi. Iako Kina ubrzano radi na razvoju vlastitih čipova još uvijek je prisiljena ovisiti o uvozu i to izaziva popriličnu zabrinutost u Pekingu. Nije tu samo riječ o uvozu. Kina se pribojava same činjenice da je riječ o čipovima koji dolaze sa Zapada. Može li u njimi biti nešto sakriveno što bi sabotiralo Kinu i njenu brzorastuću digitalnu ekonomiju?
Kad govorimo o velikim silama paranoja je uvijek očekivana i potpuna. Naime, isto tako se i Washington boji kineske telekomunikacijske opreme te nastoje izbaciti istu tvrdeći kako može predstavljati prijetnju po nacionalnu sigurnost.
Kina zna da mora smanjiti svoju ovisnost o uvozu ključnih resursa kao što su čipovi i poluvodiči, i to je nešto u što se intenzivno ulaže, ali ostvariti takav cilj - postati globalnim liderom u industriji proizvodnje poluvodiča - nije nimalo lako.
Tri zemlje su trenutačno glavni proizvođači poluvodiča - Tajvan, Južna Koreja i SAD. Pritom je Tajvan najjači. Jasno, ovo nikako nije dobra situacija po Kinu. Nadalje, američke i japanske kompanije glavni su dobavljači specijalne opreme koja se koristi u tzv. "ljevaonicama", odnosno pogonima za proizvodnju poluvodiča.
Najveći i najnapredniji proizvođač poluvodiča je tajvanski TSMC (Taiwan Semiconductor Manufacturing Corporation) koji pak masovno proizvodi čipove za svoja dva najveća klijenta - američki Apple i kineski Huawei. Ako postoji jedna zemlja o kojoj Kina ne bi voljela ovisiti onda je to svakako Tajvan.
Kako to da je Tajvan toliko ispred Kine po pitanju poluvodiča? Kao prvo, počeli su puno ranije - TSMC djeluje još od 1987. godine. Kompaniju je direktno i izdašno financirala tajvanska Vlada, a imajući SAD kao ekonomskog saveznika itekako je pomoglo.
Ono što je kod čipova bitno je njihova veličina. Što je čip manji to se smatra i naprednijim. Kako trenutačno stvari stoje po tom pitanju?
Mnogi griješe misleći da Kina uopće ne proizvodi čipove te da ih samo uvozi. To nije točno. Kina je uložila velike novce u vlastitu proizvodnju te velikim koracima kreću naprijed.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
