Američka predsjednička kampanja ne samo što traje mučno dugo, ovog puta bit će i jest jednostavno mučna, naročito za same Amerikance koji moraju tome biti izloženi još više od 100 dana, ali i ostatak svijeta može se "solidarizirati" zbog činjenice da o ishodu američkih izbora ovisi toliko toga diljem svijeta. Uvijek je to bila parada polarizacije, ali zaista nikad kao sad. Dvije strane toliko agresivno žele pobijediti da su u stanju potpuno izobličiti jedna drugu i samu sebe u tom procesu.
Krenimo od osnove kako dva velika kampa stvaraju toksičnu polarizaciju koja neminovno vodi prema nasilju, jer za to se oboje pripremaju. Već je dugo vremena poznato da demokratski tabor i njima lojalni mediji nastoje Donalda Trumpa i njegove MAGA pristaše prikazati kao neo-fašiste koji će, ako im se dozvoli da pobjede krenuti s procesom ukidanja američke demokracije.
Ideja je potpuno apsurdna jer ni Trump ni bilo tko iz Republikanske stranke nikad nije ništa govorio o ukidanju demokracije. Štoviše, Trump se sad hvali kako je "primio metak za obranu demokracije".
Dobro, znači demokratski kamp želi izbore dobiti tako da Trumpa prikažu kao fašističku prijetnju. A što radi druga strana? Isto to, samo okrećući politički kompas naglavačke. Evo što je jučer Trump objavio na svojoj društvenoj mreži: "Nismo spremni za marksističkog predsjednika, a lažljiva Kamala je radikalni ljevičarski marksist, još i gore od toga!".
Pitanje se postavlja - što uopće reći na to? Kako uopće pristupiti analiziranju američke politike ako je sama politika toliko degradirala da je nemoguće više "pohvatati" svu bizarnost apsurdnih oznaka. Jer izjaviti da je Kamala Harris "radikalni ljevičarski marksist" može samo osoba koja nema razumijevanja čak niti za same osnove politike - ili pak osoba koja se bavi sijanjem straha. Trump je vrlo vjerojatno ovo drugo iako tko zna. Ali nije jedini. Cijeli desničarski establišment već godinama vodi ideološki rat protiv marksizma u SAD-u, ideologije koja ne postoji čak ni u tragovima.
Kamala Harris ne može biti dalje od učenja Karla Marxa, štoviše, riječ je o kandidatkinji koja je obožavana baš od strane najvećeg kapitala i isti upravo puni njenu kampanju s milijunima USD (o čemu smo pisali ranije ovog tjedna: Kapitalistički odabranici prešućenih istina: Lažna Bidenova ostavština i izmišljena Kamalina šansa).
Ali isticati ovaj apsurd značit će nešto samo nekome tko već i sam unaprijed zna koliko je apsurdno reći da je Kamala uopće ljevičar, kamoli marksist. Što je pak s američkom javnošću? Je li ona svjesna koliko su ova obilježja izgubila sav smisao u naizgled beskonačnoj kampanji koja Ameriku razdvaja na dva suprotstavljena kampa koji realno ni ne znaju što ih uopće razdvaja - jer temeljna ekonomska politika sigurno nije. Razlike između Demokrata i Republikanaca u ključnim pitanjima doslovno ne postoje. Obje stranke su kapitalističke stranke koje zagovaraju slobodno tržište. Razlikuju se u sve manjim finesama, a to onda pred biračima prikrivaju stvarajući radikalno uporna razilaženja po brojnim pitanjima koja nemaju veze s ekonomijom, odnosno onim što stvarno ima učinak na život Amerikanaca.
Biračko tijelo namjerno se drži u neznanju i puni ga se teškim dezinformacijama. Prosječni Amerikanac, sudeći po tome kako se na njih udara propagandom, očito ne zna ni što je fašizam ni što je marksizam. Znaju samo da je to "neprijatelj" koji dolazi po njih, koji će dokrajčiti zemlju koju vole i koji će direktno napasti njihove osobne i/ili kolektivne vrednote.
Nemoguće je izabrati većeg prijestupnika, većeg "zaglupitelja", jer obje stranke i njihovi predstavnici podjednako su krivi. Američki konzervativci su u paničnom strahu da dolaze "marksisti" koji će im oduzeti sve što im je bitno. Američki liberali u istoj količini su u strahu od dolaska autoritarnog fašizma koji će silom gaziti sva njihova teško izborena prava, a na kraju doći i po njih i po sistem koji omogućava Americi (privid) izbora.
Ako osoba zaista vjeruje da je sve točno tako, da je ovo izbor puno veći od izbora, onda je spremna na sve. Naravno, suprotstavljeni političari prije svega žele da mržnja i strah budu dovoljan motivator da se izađe na izbore i da se glasa za njih. Tko god bio pobjednik već u izbornoj noći će manično nuditi ruke pomirenja kako bi se sve što brže stišalo i kako bi mogli vladati u miru.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
