Nemiri u Gruziji i otvaranje novog hibridnog fronta: Strani agenti i pragmatizam prema Rusiji - vrlo brzo neće biti mjesta za oboje

Dok traje rat u Ukrajini širi se napetost na istoku, kako Europe tako i same granice između Europe i Azije. Danas odlazimo u Gruziju iza koje je nekoliko nemirnih noći koje upućuju na jednu znatno veću eskalaciju. Sukobi na ulicama, napadi na zgradu parlamenta, vatrene barikade, vodeni topovi... Što se događa u ovoj bivšoj sovjetskoj republici na sjeveru Kavkaza? Krenimo prvo s aktualnostima pa ćemo kasnije dati i širi kontekst.

Vladajuća stranka "Gruzijski san" planirala je uvesti novi zakon za koji su kritičari konstatirali da je zapravo kopija ruskog zakona "o stranim agentima". Podsjetimo, taj ruski zakon uvelike je iskorišten za - ovisi koga se pita - gušenje slobode medija i aktivističkih udruga ili pak uvođenja strože kontrole nad organizacijama koje su financirane izvana te potencijalno rade na potkopavanju tamošnjih vlasti.

Ima već desetak godina otkako je spomenuti zakon na snazi u Rusiji te se sporadično pooštrava. Jasno, riječ je zapravo o postepenom razdvajanju između Rusije i Zapada, a raskid bilo kakve suradnje sa zapadnim organizacijama koje bi mogle imati politički utjecaj unutar same Rusije je posve očekivan. Rat u Ukrajini može se stoga promatrati kao konačna eskalacija (za sad) tog razdvajanja, no ono je, dakako, počelo znatno ranije.

Od zemalja koje žele biti zapadni saveznici, prije svega američki, očekuje se da imaju cijelu mrežu nevladinih organizacija koje se financiraju izvana. I dok tu zaista postoje hvalevrijedne skupine koje rade, primjerice, na humanitarnim pitanjima ili pak na kulturalnoj razmjeni, jasno je da se u mrežu sistematski ubacuju tzv. neprofitne organizacije koje u neku ruku zaista i djeluju poput stranih agenata.

Tvrditi da je Rusija rigorozna zbog uvođenja takvog zakona samo bi značilo priznanje da je to modus operandi svih velikih sila. Zapad je po istom ključu protjerao sve ruske interesne organizacije kao što su ruski državni mediji, RT i Sputnik. SAD ovih dana pak razmatra blokadu popularne aplikacije TikTok samo zato što je ista u vlasništvu kineske kompanije - navodno zbog straha da bi aplikacija mogla "slati privatne podatke kineskim vlastima".

U vremenima kad je Rusija imala ambiciju samu sebe integrirati sa Zapadom bilo je i za očekivati da će na njenom prostoru operirati velik broj stranih organizacija. Iste su, u neku ruku, trebale nadzirati da proces i ide prema zacrtanom planu. O tome što se zapravo dogodilo i gdje je "puklo" između Rusije i Zapada dalo bi se puno spekulirati, no na kraju može se podvući zaključak da je raspad u odnosima nastao uvelike zbog resursa. Ruska oligarhija htjela je resurse za sebe, zapadna oligarhija je pak imala namjeru eksploatirati Rusiju poput neke zemlje tzv. Trećeg svijeta.

No, vratimo se na Gruziju. Ona je vrlo zanimljiva zemlja geopolitički. Kao što i znamo, Rusija i Gruzija vodile se rat, vrlo kratki rat, koji je potrajao desetak dana u kolovozu 2008. godine. U to vrijeme Gruzijom je vladao pro-zapadni predsjednik Mihail Sakašvili. U trenutku kad je otišao predaleko, prema mišljenju Moskve, dolazi do ruske invazije. Zapravo, rat u Gruziji može se smatrati jednom mini verzijom aktualnog rata u Ukrajini. Jasno, slabašnu i malu Gruziju (populacija oko 3.7 milijuna ljudi) Rusija je odmah pokorila te de facto preuzela njene dvije regije, Južnu Osetiju i Abhaziju (koje danas smatra neovisnim državama).

Sličnosti između Gruzije i Ukrajine imamo i u tome da je Gruzija također prošla svoju tzv. "Narančastu revoluciju", štoviše, predvodio ju je upravo Sakašvili.

No, sada imamo situaciju da gruzijska vladajuća stranka želi usvojiti zakon nalik ruskom zakonu o "stranim agentima", kako to? Došlo je do promjene, dakako. Sakašvili - kojeg se na Zapadu tretiralo kao heroja i vrlo "vrijednu imovinu" - pobjegao je iz Gruzije neposredno nakon predsjedničkih izbora 2013. jer je znao da mora. Naime, bio je upleten u tolike afere i skandale da odmah po gubitku vlasti su protiv njega podignute brojne optužnice (o Sakašvilijevom putu idućih godina možete čitati ovdje: Miša - mačak s 9 političkih života: Marširao je s ružom, tukao se i s carem, a sada želi dokrajčiti kralja - Od rušenja zadnjih sovjetskih bastiona do kaosa na ulicama i krovovima Kijeva)

Tko su pak "Gruzijski san"? Riječ je o stranci koja je došla na vlast nakon što su se birači poprilično razočarali u pro-zapadne političke opcije, prvenstveno zbog skandala i korupcije. Znači li to da je Gruzijski san "čist"? Naravno da nije, zapravo ne zna se tko je gori!

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.