Nepomirljivi Aškenazi i Sefardi: Sukob koji upravo ključa u Izraelu pripreman je barem pola stoljeća
Dok stotine tisuća marširaju ulicama Izraela protiv pravosudne reforme, izraelski predsjednik Isaac Herzog upozorio je da se zemlja nalazi na samom rubu ponora. U trenutku dok je dao svoje upozorenje neki vodeći komentatori u Izraelu tvrde kako građanski rat ne samo da je moguć nego je već i počeo.
Ali zar će Izrael zaista implodirati zbog reforme pravosuđa? Je li to stvarno razlog koji može voditi u građanski rat? Priča je kompleksna, no pokušati ćemo je rasvijetliti.
Prvo valja reći da ovo čemu svjedočimo u Izraelu nije tipično izraelski interni sukob. Znamo to jer ovakav sukob viđamo sve češće u zemljama zapadne demokracije (Izrael, bez obzira na geografski položaj, sebe će svrstati u tu kategoriju). To je sukob između dvije struje koje se bore, doslovno, za budućnost. Kako će države izgledati? Hoće li iz kriznih perioda izaći kao veće i liberalnije demokracije ili kao autoritarnije i fokusiranije nacionalne države?
To je razlika u mišljenjima koja se ranije smatrala sastavnim dijelom moderne demokracije, ono nešto što se svakih nekoliko godina "njiše" u ovu ili onu stranu. No, sad svjedočimo većoj radikalizaciji s obje strane koje počinju vjerovati da ih ova druga želi istrijebiti i nametnuti sebe kao jedinu opciju budućnosti.
Te sukobe već neko vrijeme pratimo u zemljama kao što su Poljska, Mađarska, svakako i SAD, u zadnje vrijeme i Njemačka naglim rastom potpore za AFD.
Izrael je pak pokupio taj "virus", ali se u slučaju Izraela isti razvija prema njihovim vlastitim specifičnostima. Neki će reći da ono što danas imamo u Izraelu je zapravo sve intenzivniji sukob između dvije vrste cionizma, odnosno ideologije židovske države.
Svjedočimo sukobu cionizma kakav je bio dominantan prije 1967. i onom koji je počeo nezaustavljivo jačati nakon 1967., odnosno sukobu između liberalnog, sekularnog cionizma, i jednog fanatičnijeg, čak i fašističkijeg cionizma.
Dakako, prekretnica je bila Šestodnevni rat u lipnju 1967. kada je Izrael preuzeo kontrolu nad Zapadnom obalom, Istočnim Jeruzalemom, Pojasom Gaze, Sinajskim poluotokom, Golanskom visoravni...
Odjeci Šestodnevnog rata osjećaju se itekako i danas, više od pola stoljeća kasnije. Osim što će ovaj sukob, katastrofalan po Arape koji su tada bili ujedinjeni protiv Izraela, dubinski izmijeniti geopolitiku Bliskog istoka, transformirat će i sam Izrael.
Dakako, za Palestince je cionizam uvijek cionizam - ideja stvaranja židovske države na povijesnom prostoru Palestine. Ipak, razlike itekako postoje. Nakon 1967. određene frakcije u Izraelu krenule su putem nacionalističke ideologije i religijskog utjecaja. Bilo je to nešto novo i radikalnije, ponekad se može čuti i termin "post-1967 cionizam".
Dobro, ali ako je ideološki konflikt unutar same cionističke ideje tinjao još od tada, zašto bi tek sada izbijao na površinu? Zašto tek sada otvoreno pričamo o mogućem građanskom ratu u Izraelu?
Kako smo već i spomenuli, na Izrael utječu šira politička gibanja u svijetu prema kojem je orijentiran. Radikalno suprotstavljeni polovi cionizma postoje već dugo, ali nikad nisu bili do te mjere izraženi i vidljivi kao sada. Može se reći da je i situacija u SAD-u utjecala na ovu radikalizaciju u Izraelu.
SAD je uvijek bio glavni izraelski saveznik koji ih bezrezervno podržava, ali to je poprimilo neke sasvim nove dimenzije kad je na vlast došao Donald Trump. Vjerojatno niti jedan američki predsjednik nije toliko učinio za Izrael kao Trump, uz fokus stalnog ugađanja izraelskoj desnici. Od premještanja američke ambasade iz Tel Aviva u Jeruzalem do priznavanja okupirane Golanske visoravni kao izraelske (dok cijeli ostatak svijeta taj teritorij smatra okupiranim dijelom Sirije), Trump je sve činio da udovolji izraelskoj desnici - uspio je čak nagovoriti dobar dio arapskih zemalja da uspostave diplomatske odnose s Izraelom.
Nadalje, Trump je uništio i nuklearni sporazum s Iranom, nešto što je izraelska desnica jako htjela.
Ali zašto je Trump do te mjere bio na strani izraelske vladajuće desnice? Zašto mu je to bilo baš toliko bitno? Možda njemu osobno i nije, ali iza Trumpa stoji jedan veliki američki desničarski val koji ga je i omogućio i kojem je Trump od prvog dana u uredu bio djelomično odgovoran. Kršćanski cionizam je vrlo snažan i utjecajan u SAD-u, a svakako je doprinio i Trumpovoj pobjedi (znatno opširnije o ovoj temi: Kršćanski cionizam i kontradikcije: Zašto američki evangelisti toliko snažno podupiru Izrael i zašto ih unatoč tome Židovi ne vole?).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
