Svega dan nakon masovne eksplozije pejdžera, u Libanonu novi napad po sličnom uzorku - ovog puta došlo je do lančane eksplozije voki-toki uređaja koje su koristili pripadnici Hezbollaha. Prema aktualnim informacijama eksplodirali su uređaji diljem južnog Libanona te u predgrađima Bejruta, odnosno u glavnim uporištima Hezbollaha. Prema lokalnim izvorima ponovno je nekoliko osoba ubijeno, navodno tri, a ranjenih je preko stotinu. Najmanje jedna eksplozija dogodila se za vrijeme sprovoda za ubijene od jučerašnjeg napada kad su eksplodirali pejdžeri.
Svjedoci i reporteri opisuju kaotične scene u Bejrutu. Pripadnici Hezbollaha u panici su otvarali svoje voki-tokije, one koji nisu eksplodirali, vadili im baterije i bacali uređaje u metalne kante. U isto vrijeme hitna služba je po svuda, a bolnice su još od jučer preopterećene velikim brojem ranjenih.
Ovo neće ni zaustaviti ni eliminirati Hezbollah, koji je već pokrenuo raketne i artiljerijske napade na Izrael u znak odmazde, ali će ih svakako uzdrmati. Napad poput ovog, na ovakvoj razini, još nikad nije viđen. Izraelski učinak je višestruk - doslovno su eliminirali sredstva komunikacije Hezbollaha. Podsjetimo, skupina je intenzivno koristila pejdžere i voki-tokije, pomalo već arhaičnu tehnologiju, kako bi izbjegli mobitele u strahu da bi ih izraelske službe mogle špijunirati. No, te iste službe, koje ne slove kao najsposobnije na svijetu bez razloga, predano su radile na ugradnji eksploziva i okidača u komunikacijsku opremu Hezbollaha.
Može se samo nagađati gdje su u proizvodnom procesu presreli tu tehnologiju i sabotirali je na ovaj sofisticirani način, no jasno je da su morali imati međunarodne pomagače. Ističe se kako je Hezbollah pejdžere nabavljao od tajvanske kompanije koja je pak, navode neki izvori, iste izvezla prvo u Mađarsku. No, čak da su Hezbollah i preko Mađarske nabavljali tu opremu izraelske tajne službe mogle su bile gdje u tim točkama odraditi svoj posao. Tajvan je američki saveznik, štoviše, u neku ruku je "azijski Izrael" jer ga Washington čuva kako bi preko njega projicirali svoju moć u regiji Azija-Pacifik (protiv Kine). S druge strane mađarski dugogodišnji premijer Viktor Orban bliski je prijatelj s izraelskim kolegom Benjaminom Netanyahuom (a oboje su u dobrim odnosima s Donaldom Trumpom koji je tu također neka vrsta političke poveznice).
Sve u svemu, gdje god da je Hezbollah nabavljao svoju opremu, napravili su veliki sigurnosni propust, o čemu smo pisali i ranije (vidi: Izrael i učinkovitost asimetričnog ratovanja: Udarac eksplozivnim pejdžerima na Hezbollah je nešto što libanonska organizacija nije mogla ni zamisliti i to im je bio najveći propust).
Sad se postavlja pitanje - što slijedi? Odmazda Hezbollaha? Da, bit će je, ali što god da Hezbollah učinio očito neće moći uzvratiti udarac "istom mjerom". Što se pak tiče njihove konvencionalne odmazde na ovaj vrlo nekonvencionalni napad, Izrael je i više nego spreman te njihova protuzračna obrana već djeluje.
Na stranu činjenica da su Izrael i Hezbollah ljuti neprijatelji već desetljećima, zašto je ovaj pomno pripreman napad izveden upravo sada? Nekoliko je razloga. Kao prvo, nakon što je osmišljen i pokrenut bilo ga je potrebno izvesti što prije jer dovoljno je bilo da samo jedan pripadnik Hezbollaha postane sumnjičav, otvori svoj voki-toki ili pejdžer i unutra pronađe nešto čemu tamo nije mjesto. Eksploziv je bio mali, ali svejedno, detaljnom dekonstrukcijom uređaja bio bi pronađen. Naravno, pitanje je što je još bilo unutra, odnosno je li u isto vrijeme Izrael imao sposobnost nadzora komunikacije ovih uređaja. To bi bilo tehnički teže jer komunikacija ide preko radio valova, no, reći da je nemoguće bilo bi podcjenjivanje onih koji su uspjeli organizirati i provesti ovakav sofisticirani napad.
Drugi razlog za napad je eskalacija kojoj Izrael zapravo teži. Činjenica jest da Hezbollah gađa Izrael, većinom sjeverni dio zemlje, skoro od početka rata u Gazi, odnosno od 7. listopada prošle godine. To je neminovno dovelo do poprilično internog raseljavanja izraelskog stanovništva. Aktualna desničarska Vlada, dok još uvijek uništava po Pojasu Gaze, dala si je za cilj što brži povratak raseljenih Izraelaca, odnosno njihov povratak na sjever zemlje. Dakako, samo su dva načina kako bi se to moglo postići - mirnim putem ili još većim sukobom.
Iako izraelski saveznici žele da se ovi sukobi okončaju diplomacijom, ili tako barem tvrde za javnost, Netanyahuova administracija, u kojoj ključnu riječ vodi nekolicina radikalnih desničara, vrlo direktno preferira sukob kao "rješenje". Očito smatraju da je ovo "zamah" koji bi trebalo iskoristiti na način da se u jednom velikom ratnom valu eliminira i Hamas i Hezbollah.
Iako je danas i jučer Hezbollah pretrpio popriličan udarac, na svoje ljude, ali i na svoj prestiž, ideja da bi Izrael mogao eliminirati libanonsku skupinu jednaka je, čak i manje izvediva, onoj da će biti u stanju eliminirati Hamas. Mogu nanijeti udarce, ali ne i totalni poraz. Hamas i Hezbollah, u krajnju ruku i islamska vlast u Iranu, svi su redom nusproizvod izraelske okupacije Palestine i dok ta okupacija postoji (a samo se povećava), pokreti otpora će postojati.
Nadalje, Izrael koristi "gužvu" pred američke predsjedničke izbore. Itekako dobro znaju vlastiti utjecaj u SAD-u što pak znači da im se nitko neće previše protiviti, ni demokrati, a definitivno ne Trumpovo krilo republikanaca koje je fanatično pro-izraelski nastrojeno. Drugim riječima, sad je vrijeme da Izrael može raditi što god može, a ima i trenutačno dovoljno radikalnu vlast koja je spremna ugušiti domaće prosvjede. Iako, valja reći, ti prosvjedi su uvelike fokusirani oko povratka preostalih talaca koji se nalaze kod Hamasa u Gazi. Autentičnih anti-ratnih prosvjeda nema puno, no to je i za očekivati u jednoj militariziranoj zemlji poput Izraela.
Izraelu eskalacija s Libanonom odgovara, između ostalog kako bi skrenuli pažnju sa svoje kampanje u Gazi koja, iako je kontinuirano brutalna, zapravo ne ide prema deklariranom cilju "eliminacije Hamasa". Palestinski Hamas i dalje itekako postoji, sad je većinom u tunelima, među ruševinama, ali je tamo i izraelske vlasti mogu pričati o tome kako Hamas više "nije vojno operativan", no i sami znaju da je to daleko od istine. Hamas je uvijek i bio puno više paravojna skupina nego konvencionalna vojska koja bi išla u direktni konflikt s nadmoćnom izraelskom.
Hezbollah je pak nešto drugačija priča. Njihova snaga je veća, njihove konvencionalne snage su veće i rastu već godinama primarno zahvaljujući Iranu i transferu oružja preko Sirije. No, tamo gdje se Hezbollah očito ne može mjeriti s Izraelom, ali ni cijeli ostatak spektra tzv. Osovine otpora, su obavještajne i napredne tehnološke sposobnosti.
Eksplodirali su pejdžeri, eksplodirali su voki-tokiji (navodno proizvedeni od strane japanske kompanije ICOM) i nakon takva dva dana za očekivati je da se svi pitaju, naročito pripadnici Hezbollaha - što je iduće? Televizori? Jasno, jedan od ciljeva ove operacije i bio je izazvati opću paranoju koja je sad neminovna.
Kada pak dodamo da je Izrael uspješno izveo atentate na lidera Hamasa (u Iranu), ali i visokog pripadnika Hezbollaha (u Libanonu), jasno je bilo i ostalo da se izraelski kapaciteti ne mogu podcijeniti. Ipak, ako Izrael razmatra vojni ulazak u Libanon tamo bi ih mogla dočekati neugodna iznenađenja kao i u Gazi, ali i kao zadnji put kad su ratovali protiv Hezbollaha u Libanonu 2006. (nije završilo dobro po Izrael).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
