"Nikad nećete biti zapadnjaci, oni nas zapravo međusobno ni ne razlikuju": Analiza - Kina je upravo bacila "veliku udicu" prema Japanu i Južnoj Koreji

Američki pritisak na Kinu se pojačava, a u tom procesu Washington se već tradicionalno oslanja na svoje azijske saveznike kao što su Japan i Južna Koreja. Ishod Drugog svjetskog rata učinio je ove dvije zemlje glavnim uporištima američkog utjecaja. Japan je poražen od strane SAD-a, i to bacanjem dvije atomske bombe, te je nakon toga okupiran, a znatan broj američkih vojnika i danas se nalazi na prostoru Japana gdje imaju svoje vojne baze. Prema novijim podacima SAD u Japanu ima oko 56.000 pripadnika vojnog osoblja.

Lojalnost Južne Koreje pak proizlazi iz činjenice da je SAD podržao Južnu Koreju za vrijeme Korejskog rata koji je trajao (u svojoj aktivnoj fazi) nešto više od 3 godine. U tom periodu ubijen je ogroman broj civila, do 3 milijuna ljudi. Rat je završio bez pobjednika, a Južna Koreja postala je lojalna SAD-u i njihovim zapadnim saveznicima dok je Sjeverna Koreja ostala uz socijalistički blok te je danas vrlo bliska Kini, ali i Rusiji.

Prema službenim brojkama SAD u Južnoj Koreji ima oko 28.500 vojnika.

SAD ima i druge saveznike na širem prostoru Azije i Pacifika - tu su Filipini, Australija, Tajland, Novi Zeland... No, kad govorimo o pritisku prema Kini tu se onda svakako ističu Južna Koreja i Japan.

Vrlo je jasno da će primjerice Australija biti uvijek orijentirana prema SAD-u (dakako, i Britaniji), no može li se to reći za Seul i Tokio? To su ipak azijske zemlje koje, unatoč modernoj povijesti koja ih je razdvojila, prije svega ideološki (donekle i ekonomski, iako to više nije toliko vidljivo otkako je Kina postala ekonomska super-sila), ipak imaju i zajedničku kulturu, zemljopisne značajke, pa na kraju svakako i rasne.

Je li moguć scenarij u kojem bi u nekoj budućnosti Južna Koreja i Japan mogle preokrenuti svoju lojalnost SAD-u i krenule s izgradnjom snažnijih odnosa prema Kini? Ovog tjedna održan je (virtualni) summit Šangajske organizacije za suradnju (SCO) gdje je još jednom potvrđeno da Kina i Indija, koje su istaknute članice, itekako mogu surađivati iako su dugi niz godina žestoki rivali koji su ranije i nekoliko puta ratovali (bili su to više "okršaji" nego ratovi, ali napetosti uvijek postoje, naročito na slabo definiranoj himalajskoj granici). Indiju spominjemo upravo kao primjer američkog partnera koji je s vremenom ipak transformirao svoje veze s Washingtonom na način da im to omogućava razvoj odnosa s Kinom, a svakako i Rusijom (što se vidjelo od početka rata u Ukrajini). Nadalje, Kina sudjeluje i u BRICS grupi zajedno s Rusijom i Kinom (a tu su još i Brazil i Južnoafrička Republika).

Japan i Južna Koreja su pak još uvijek u onoj skupini zemalja od kojih se gotovo očekuje da bespogovorno slijede američke zahtjeve, naročito kad je riječ o vanjskoj politici.

Ipak, čini se da i Peking aktivno razmišlja o tome, kako umanjiti američki utjecaj u Aziji, naročito tamo gdje je isti trenutačno najsnažniji.

Najviši kineski diplomat, Wang Yi, dao je vrlo znakovitu izjavu upravo u trenutku dok se približavaju Južna Koreja i Japan (jasno, pošto je Japan bivši okupator Korejskog poluotoka, animozitet svih Korejanaca prema Japanu je snažan, ali SAD već dugo vremena nastoji izgladiti te odnose jer im to svakako ide na ruku). Naime, Wang je pozvao Japan i Južnu Koreju da razmotre razvoj "strateške autonomije" u svojem odnosu sa SAD-om i Zapadom te da se okrenu snažnije suradnji s Pekingom na "revitalizaciji Azije".

Pudong, financijski centar u Šangaju

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.