Nova faza turskog balansiranja između Istoka i Zapada: U Vilniusu je odrađen "nagib" prema Zapadu, ali Erdogan ne zaboravlja da je on možda jedini preko kojeg mogu postojati pregovori između Kijeva i Moskve

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan svakako je bio jedan od najnepredvidljivijih aktera tijekom ovotjednog summita NATO-a u Vilniusu. Još i prije nego je stigao lideri vojnog saveza zvali su ga ne bi li ga nagovorili da popusti i primi Švedsku u savez. Pred sam dolazak je poručio kako to neće biti moguće bez da Turska dobije nešto poprilično zauzvrat te je istaknuo kako će to Turska zahtijevati da se ubrza njen proces priključivanja Europskoj uniji. No, već do isteka dana situacija se promijenila i stigla je vijest da će Turska odobriti primanje Švedske u NATO savez.

Izgleda da oni koji poznaju Erdogana su odmah znali kako pristupiti ovom njegovom zahtjevu jer očito mu je istog dana nešto obećano kad je od večeri tako dramatično promijenio stav.

Ali pitanje Švedske nije jedino od turskog interesa. Zapravo pitanje Švedske nikad ni nije bilo od naročitog "turskog" interesa već su vlasti od Ankare lukavo iskoristile situaciju za neke vlastite ciljeve.

Turskoj je još važnije što će biti s dogovorom oko F-16 vojnih zrakoplova sa SAD-om. Jer da bi se nešto po tom pitanju promijenilo morat će doći do oporavka odnosa između Ankare i Washingtona. Kako? Uvijek se znalo koji je "recept" potreban za to. Turska će morati svoje balansiranje između Istoka i Zapada nastaviti većim nagibom prema Zapadu. Erdogan je pak to strateški i napravio na nekoliko načina.

Prvo je pustio Švedsku da uđe u NATO - jer bez toga bi se summit u Vilniusu pretvorio u veliki fijasko. Drugo, za nedavnog posjeta Volodimira Zelenskog Turskoj pustio je skupinu ukrajinskih vojnih zapovjednika koji su sudjelovali u obrani Mariupolja, konkretnije čeličane Azovstal. Zapravo riječ je o pripadnicima poprilično zloglasne bojne Azov koju se prije rata čak i na Zapadu prozivalo zbog ekstremizma. Isti su pak bili u Turskoj jer je to bio glavni uvjet razmjene zarobljenika s Rusijom pri čemu je Turska bila posrednik. Dogovor je bio da će se zapovjednici Azovstala pustiti, ali da će do kraja rata ostati u Turskoj.

Prekršivši taj dogovor Erdogan je svojim zapadnim kolegama pokazao da je itekako spreman na nepoštivanje sporazuma s Rusijom što je njih, dakako, obradovalo. On pak zauzvrat očekuje određene ustupke. Koje? Puno ih je, ali F-16 su pri vrhu agende.

Naravno, čin geopolitičkog balansiranja je nešto što se mora primjenjivati trajno da bi bilo učinkovito. Zbog toga će Erdogan ostati u bliskom kontaktu s Washingtonom i Europom, ali i s Moskvom.

Erdogan je prokomentirao oslobađanje bivših ukrajinskih zapovjednika rekavši da se početna negativna reakcija Rusije promijenila. "Prvo je bilo nekih izjava iz Rusije, ali nakon što su saznali za neke okolnosti, situacija je ušla u pozitivan kolosijek", rekao je Erdogan na konferenciji za novinare.

Koliko je to točno tek treba vidjeti jer Rusija je poprilično negativno reagirala na turski potez rekavši da je Ankara prekršila uvjete sporazuma o razmjeni zarobljenika sklopljenog prošle godine.

Erdogan je na konferenciji također rekao da bi Turska mogla djelovati kao posrednik između Moskve i Kijeva kako bi se okončao rat.

No, kako navodi ruska novinska agencija TASS, ruski predsjednik Vladimir Putin trenutno ne planira razgovarati s turskim predsjednikom.

Podsjetimo, bilo je govora da bi Putin mogao posjetiti Tursku te se tamo sastati s Erdoganom, no pitanje je hoće li do toga doći u ovom trenutku jer čini se da Erdogan njeguje "nagib prema Zapadu". Između ostalog je rečeno kako Turska nastavlja pregovore s Grčkom nakon više od godinu dana napetosti između dvije zemlje koje su već tradicionalno u lošim odnosima.

Sve to ukazuje na to da se Turska okreće prema Europi. Pa i taj iznenadni Erdoganov zahtjev da se Tursku po ubrzanom postupku primi u EU ide u prilog toj teoriji. Jer svakako je bilo i trenutaka kada je Turska (pod Erdoganom) davala izjave koje su sugerirale da im ne treba EU članstvo.

Jasno, Erdoganova pozicija nije jednostavna jer otkako je osvojio još jedan mandat na izborima u svibnju ove godine suočava se i sa sve težim financijskim stanjem u kojem se Turska nalazi. Idući tjedan pak odlazi u posjet zemljama Zaljeva gdje će bez sumnje naglasak biti na financiranju turske ekonomije.

A kad se Švedska može očekivati u NATO-u? Tek u listopadu jer tada turski parlament nastavlja s radom nakon ljetne pauze. Erdogan je obećao da će odmah uputiti zahtjev za ratifikacijom švedskog članstva, no, do listopada je ipak ostalo još nekoliko mjeseci... Može li se Erdogan u međuvremenu predomisliti? Sve je moguće, kao što smo već (više puta) i vidjeli, no valja istaknuti da svega nekoliko sati nakon što je potvrdio da će Turska primiti Švedsku su iz SAD-a javili da nastavljaju s transferom F-16 vojnih zrakoplova Turskoj.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.