U potrazi za slobodom i demokracijom, mnoge zemlje Bliskog istoka i Sjeverne Afrike prolaze kroz razdoblje nestabilnosti i političkog nasilja, ali Alžir je među rijetkima koji je izabrao sigurniji način prijelaza.
Ubrzo nakon velikih prosvjeda u susjednom Tunisu 2011., koji su istjerali iz zemlje predsjednika Ben Alija, alžirski dugogodišnji predsjednik Abdelaziz Buteflika obećao je reforme na više razina, ne bi li tako smirio ljutitu mladež koja je prosvjedovala protiv visokih cijena osnovnih potrepština. Obećao je provođenje dubokih ustavnih reformi koje će dovesti do slobodnijeg i inkluzivnijeg društva te demokratske države. U zemlji koja je doživjela od svoje nezavisnosti brutalne ratove i nasilja, Alžirci su bili spremni na nove prosvjede ukoliko se ne obistine predsjedničke riječi.
Na čuđenje možda i brojnih Alžiraca, Buteflika je održao obećanje. Već 2011. Abdelkader Ben Saleh, predsjednik gornjeg doma parlamenta, počeo je organizirati niz savjetodavnih sjednica o ustavnim promjenama. Taj je proces zaustavljen 2013., kada je predsjednik Buteflika doživio moždani udar. Ipak, odlučio se kandidirati na predsjedničkim izborima i ponovno je izabran na svoj četvrti mandati u travnju 2014.
Svom predstojniku ureda Ahmedu Ujahiji dao je u zadatak ispuniti obećanje ustavnih reformi. On je pozvao 64 političke stranke u zemlji, oko 36 nacionalno poznatih ličnosti, 12 akademika i nekoliko nacionalnih organizacija i nevladinih organizacija na savjetovanje i predaju prijedloga na novi ustav, što je stvorilo donekle inkluzivan nacionalni dijalog.
Te su brojke za svaku državu velike, ali oporbene stranke su većinom bojkotirale pozive na razgovor i predaju savjeta. Bojkotirali su i predsjedničke izbore 2014, vjerujući da bi ustav koji donese trenutačna vlast patio od manjka legitimnosti. Njihov je zahtjev da predsjednik odstupi prije nego li se provedu reforme.
Oporbu najviše predstavljaju alžirski ogranak Muslimanskog bratstva, Islah i Nahda. Muslimansko bratstvo u Alžiru ima ambivalentu ulogu – pozivali su stalno na povećanu islamizaciju i arabizaciju političkog života zemlje, ali nisu podržavali islamističke snage u građanskom ratu u devedesetima, te su u pojedinim vremenskim razdobljima podržavali Butefliku.
Pokret za nacionalnu reformu (Islah) je umjerena islamistička politička stranka koja je također održavala suradnju s alžirskom vladom, ali koji gube podršku na izborima. Al-Nahda je također islamistička stranka koja zagovara reforme, pluralizam, nacionalno pomirenje i očuvanje kulturnog identiteta zemlje. Tom bojkotu pridružio se i Front socijalističkih snaga, koji smatra da ustavne promjene ne donose nikakav pravi odgovor na prave uzroke političke krize u zemlji.
Nakon izjave za tisak 5. siječnja 2016., te glasovanja u parlamentu 7. veljače, novi ustav Alžira je objavljen u Službenim novinama 7. ožujka 2016. Vrijeme između ovih datuma je iskorišteno za medijsku kampanju kojom se pokušalo objasniti građanima Alžira promjene i utjecaj tih promjena na njihove svakidašnje živote.
Usporedno, političke stranke koje su podržavale ustav okupile su se u uvjeravanju svojih birača oko važnosti takvih reformi i potrebe prihvaćanja promjena. Predsjednik i njegov uži krug stalno su ponavljali da se radi o trijumfu demokracije u Alžiru, pozivajući na konsenzualni i inkluzivan dokument kao jamstvo da će se zadovoljiti zahtjevi alžirskog društva i osigurati prava i slobode svakog alžirskog građanina.
Novi ustav donosi obećavajuće promjene koje zadovoljavaju mnoge pripadnike oporbe i aktiviste za ljudska prava. Ograničava predsjednički mandat na dva uzastopna petogodišnja razdoblja, kao način koji je oporba zahtijevala da se spriječi nasljednika Buteflike, predsjednika koji je najduže na čelu Alžira, od osnivanja diktatorske vlasti. Ipak, pitanje nije sam broj predsjedničkih mandata, već činjenica da se moć nalazi u rukama jedne osobe, predsjednika, te se ne dijeli u drugim dijelovima političkog sustava.
Ustav sada zahtjeva da se predsjednik konzultira s parlamentarnom većinom kada postavlja i smjenjuje premijera, čime novi ustav ispravlja taj propust u starom ustavnom dokumentu, a koje čini osnovno demokratsko načelo. Važan problem slobode govora na Bliskom istoku vodio je dekriminalizaciji aktivnosti tiska i osiguravanju nezavisnosti sudstva. Smatra se da bi time novinari mogli slobodnije raditi, bez straha od sudskog proganjanja.
Ustav je ujedno prihvatio tamazight (berberski) jezik domorodnog alžirskog stanovništva kao službeni jezik, čime se odgovorilo na zabrinutosti oko održavanja identiteta tog naroda i zahtjeve oporbe za poštivanjem prava manjina. Trebalo je 14 godina da se promijeni status jezika sjevernoafričkih Berbera (Amazigha) iz nacionalnog jezika u službeni jezik. Prema ustavu, stvoriti će se Alžirska akademija amaziškog jezika, koji će voditi sam predsjednik republike.
Novi ustav također jamči slobodu religije i uvjerenja. Stvaranje Visokih vijeća za mladež i žene, koje imaju zadatak savjetovanja s vladom, potvrđena je ustavna odredba prava mladih i žena da postanu integralan dio procesa donošenja odluka. Ovo je bio specifičan zahtjev alžirskog civilnog društva, koje žele povećati uključenost naroda u vladine odluke.
Novi ustav također osigurava pravo na mirno okupljanje, jamči slobode političkih stranaka i njihovo aktivno učešće u državnim poslovima, nadzor nad parlamentom, davanje financijske pomoći strankama koje steknu parlamentarnu predstavljenost. Ustav zahtjeva potpunu transparentnost vlasništva i izvora primanja političara na vlasti, te pojašnjava ulogu vojske u očuvanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemlje.
Iako se čini da je alžirski ustav među najnaprednijima na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, neke oporbene političke stranke i poznate ličnosti ne samo da su bojkotirale savjetovanja, već su odbili prihvatiti sve pozitivne promjene u novom ustavnom dokumentu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
