Stranka protiv korupcije 'Nastavljamo promjenu' (PP), koja je osnovana tek u rujnu, pobijedila je na trećim parlamentarnim izborima u Bugarskoj 2021. s oko 25 posto glasova. Njihov vodeći kandidat Kiril Petkov proslavio se kao ministar gospodarstva u privremenoj vladi svojim suzbijanjem korupcije. Rezultati izbora pozivaju na trijezan pogled, kako bi se u potpunosti razumjeli procesi koji se odvijaju u bugarskom društvu i izveli realne zaključke o njegovim potrebama i očekivanjima za njegove političke eksponente. Uzimajući u obzir objektivnu činjenicu da je nakon 12 godina autoritarnosti zemlja materijalno i moralno devastirana kao poslije rata, pola bugarskih birača odlučilo je ostati marginalizirani i zatvoreni u svojim domovima. To je jasan pokazatelj potpune nepovjerljivosti Bugara u svoje političke institucije i stranački sustav. Ipak, Bojko Borisov i njegova koalicija GERB-SDS dobili su 22,74 posto, samo četiri mjesta manje u parlamentu u odnosu na protekli izborni ciklus. To ne pokazuje slom GERB-a, već uspjeh PP-a. Ujedno su održani i izbori za predsjednika države, a na novi mandat je izabran dosadašnji predsjednik Rumen Radev (66,7 posto) dok je GERB-ov kandidat Anastas Gerdžikov izgubio (31,82 posto).
Unatoč namjerno planiranom i sustavno provedenom desetogodišnjem uzurpiranju pozicije vlasti od strane oligarhijske skupine koja se krivi za pljačku i pljačku javnog bogatstva - skupine duboko ukorijenjene u komunističkoj državnoj sigurnosti, vitalni fragmenti civilnog društva se ne uništavaju. Civilno društvo ne samo da je bilo u stanju odoljeti tijekom posljednjeg desetljeća, već se također nakupilo i raslo, te je sada odlučno preuzeti sudbinu Bugarske u svoje ruke, preko svojih predstavnika. Pomno kreirana izborna klijentela oligarhije ovisna je o javnom resursu koji krade i kontrolira mafija. Ova klijentela, osim što osigurava izborni resurs, služi i kao oružje protiv javnog nezadovoljstva i otpora. Dok se nagomilani korupcijski resurs ne iscrpi ili ne vrati u javnu blagajnu - klijentela će braniti svog hranitelja. Zadatak zahtijeva točnu dijagnostiku curenja javnih resursa, energično planiranje mjera za njihovo začepljenje, dovoljno tehnološkog vremena za njihovu provedbu, precizne zakonodavne odluke, kompetentne, odlučne i poštene timove hrabrosti, meritokracije i marljivog rada. Nerealno je nadati se da će se izborna klijentela mafije sama od sebe i odmah raspasti.
Iako se i o tome raspravljalo na izborima, dilema 'komunizam-antikomunizam' jednostavno je anakronizam. Civilizacijski smjer u Bugarskoj je nepovratan. Komunistička oligarhija dugo je oponašala i transformirala se u kapitalističku, ali namjerno održava na životu lažne ideološke fronte između svojih protivnika kako bi ih oslabila i odvratila njihovu energiju od stvarnih problema osvojene države. Nije uzalud što se mnogi bugarski političari tuku u prsa da Bugare "čuvaju od komunista". Ne potpiruju se uzalud geopolitički strahovi i teorije zavjere. Upravo na tim strahovima pokreću se mafije, čija je svrha krađa izbornih resursa njihovim stvarnim protivnicima. Primjeri su brojni - Ataka, NFSB, VMRO. Imidž neprijatelja potrebni su da bi imali alternativne oduške za javno nezadovoljstvo korupcijom. Na taj se način pomiče fokus pažnje javnosti, usmjeravaju se protivnici mafije jedni protiv drugih i zamagljuje se prava dilema pred društvom. A prava dilema za bugarsko (a mogli bismo reći i poneko drugo tranzicijsko) društvo je - korumpirana i sebična, nekontrolirana uprava (tj. politička mafija) ili odgovorna uprava koja služi javnom interesu (tj. vladavini prava). Očito je da su za bugarsko društvo u ovom trenutku politički spektar i pripadnost administraciji prilično sporedni. Politički integritet i javna kontrola nad institucijama su najvažniji.
Unatoč različitim izbornim preferencijama za pojedine segmente u fragmentiranoj strukturi političkih formacija, odražavajući težnju bugarskog društva prema vladavini prava, pobjednička snaga mudro je definirala stvarnu dilemu pred sobom i državom. Ljudi više nisu zainteresirani za ideologe i odlučni su tražiti svoje glasnogovornike među onim političkim formacijama koje ih uspiju uvjeriti da se najučinkovitije, pouzdanije i spretnije mogu nositi sa zamkama u državnoj strukturi koje postavlja GERB/MRF i očistiti nagrizajuću korupciju u institucijama i državi. Očito je da se novi politički lideri u narodu percipiraju kao elitniji i nespretniji od političkih lidera prijašnjih generacija, što je razlog za razmišljanje o izgradnji više pristupačne komunikacije sa svim generacijama birača i generacijsko kadroviranje u stranačkim strukturama. Impresivna je izborna odlučnost ljudi koji inzistiraju na rušenju korumpiranog dvojca koji je vladao u Sofiji, bez obzira na to gdje su odabrali svoje predstavnike za ispunjenje tog cilja. . Činjenica da sve više stranaka preuzima i nastavlja put kojim je krenula Yes Bulgaria ukazuje na to. Pouka je, međutim, za sve političke vođe koji teže javnom dobru obnavljanja i učvršćivanja vladavine prava, da moraju djelovati kao državnici - to jest, u vrijeme krize odbaciti ego, teorijske razlike i ideološke nijanse te brzo i uredno, rame uz rame, objektivizirati nade svojih birača u jasan, principijelan, kratkoročni i učinkovit zajednički nacionalni program za liječenje korupcijom oštećenog državnog tkiva.
Naizgled "rastuća" klijentela i relativno stabilni rezultati GERB-ove klijentele, koje korumpirani dužnosnici sugeriraju kao dokaz ideološke vitalnosti i moći, zapravo su izrazi panike i očaja. Interakcija stranaka koje su odabrale vladavinu prava kao svoj javni cilj je neizbježna. Interakcija je to za rješavanje hitnih zadaća društva. Na novoj je vlasti utvrditi ima li dovoljno moći procesuirati dosadašnju oligarhiju. Njihov prvi zadatak jest stvoriti stabilnu vladu, kako bi se uopće moglo pristupiti tako važnom zadatku. Ne može se isključiti još jedan krug izbora u prvim mjesecima iduće godine. No, to je puno manje vjerojatno nego nakon protekla dva izbora u ljeto. Ne toliko zbog rezultata prošlih izbora, koliko zbog instinkta samoodržanja izabranih stranaka koji bi trebao zavladati najkasnije sada. Za njih bi ovaj put neosluškivanje očekivanja javnosti o vladajućoj koaliciji bilo političko samoubojstvo.
Bugarski birači konačno su sastavili parlament koji ne samo da će moći pronaći većinu za formiranje vlade, već će se i pozabaviti hitno potrebnim reformama u sektoru pravosuđa i zdravstva. U doba Bojka Borisova, bogati i utjecajni mogli su živjeti luksuznim životom mimo svih zakona, dok su deseci tisuća Bugara frustrirani napustili svoju zemlju. Sustav Borisova sada je prošlost. Inteligencija, znanje i integritet vjerojatnog novog premijera Kirila Petkova prvi su razlog za nadu da Bugarska ipak može postati ustavna država i funkcionalna demokracija.
Trend je to koji nije vidljiv samo u Bugarskoj. I u Češkoj je prethodni premijer Andrej Babiš morao odstupiti - iz ista dva razloga kao i Borisov u Bugarskoj: birači se okreću od njega - također zbog njegovih mutnih poslova. A njegovo ponašanje prema drugim političkim snagama stvorilo mu je toliko neprijatelja da s njim nitko ne želi koalirati. Iako je Europa vidjela mnoge 'nove nade' i 'treće puteve', za Bugarsku je ovo prvi put u njenoj bližoj povijesti da dolazi do znatnih promjena u vladajućim strukturama.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
