Novi premijer, a baš ništa novo: "Velika pobjeda" laburista je iluzija, brojke varaju, a Keir Starmer je anti-karizmatični thatcheristički pristaša NATO-a, Ukrajine i Izraela, upravitelj establišmenta koji je stranku s ljevice odveo u desni centar

Parlamentarni izbori u Britaniji prošli su bez velikih iznenađenja. Nakon 14 godina snažno je okončana vladavine Konzervativne stranke. Bio je to potop za konzervativce premijera Rishija Sunaka - na zadnjim izborima 2019. osvojili su 43.6% glasova da bi sad pali na svega 23.7%. Malo je reći da su birači duboko frustrirani putem kojim je zemlja krenula, ali i samom strankom te Sunakom kao premijerom. Sve to zajedno kulminiralo je povijesno lošim rezultatom za Konzervativnu stranku.

S druge strane imamo Laburističku stranku koja slavi veliku pobjedu - ugrabili su 33.7% glasova što predstavlja 410 zastupničkih mjesta. Ovo izgleda kao velikih uspjeh, a njihov lider Keir Starmer sad će postati novi premijer, no Laburistička stranka je u dubokoj iluziji ako misli da je ovo što se dogodilo sinoć bila nekakva potvrda povjerenja birača prema njima. Nije. Ovaj rezultat koji su ugrabili mogu prije svega zahvaliti ogromnom animozitetu kojeg su konzervativci stvorili između sebe i naroda.

Izlaznost, za koju bi neki rekli da je bila poprilično dobra, skoro 60%, ali ne i Britanci jer ovo je zapravo vrlo niska izlaznost za njih - tek drugi put u povijesti britanskih izbora da je čak 40% birača odlučilo ostati doma.

Ipak, Britanci su motivirani u želji da promjene vlast, ali to ne znači da imaju velika očekivanja od nove administracije koju će voditi Starmer.

Štoviše, ankete pokazuju da je skeptičnost prema njemu i laburistima vrlo visoka. Što nam to govori? Govori nam, između ostalog, da Britanija ima deficit stranačkih opcija. Stranke su tu, ali nijedna mimo etabliranog centra nije se nametnula kao mogući izazivač unatoč činjenici da se upravo to ovih dana sve češće događa diljem Europe.

Tu je stranka Reform UK koju vodi Nigel Farage, ali ista nije bila u poziciji da krene prema potencijalnom osvajanju vlasti, kao što je recimo slučaj s francuskim Nacionalnim skupom. No, Reform UK jest preuzeo znatan broj glasača koji bi inače vjerojatno ili glasali za konzervativce ili potpuno bojkotirali cijeli demokratski proces.

Pobjeda laburista je pak skoro bez presedana. Samo Tony Blair uspio ih je dovesti do boljeg rezultata.

Nakon sinoćnje pobjede Starmer je jutros održao pobjednički skup te je poručio: "Breme je napokon maknuto s ramena ove velike nacije. Promjena sad može krenuti".

Ali Starmer možda još nije ni svjestan koliko je ovo krhka pobjeda. Prevladao je gnjev prema konzervativcima, a ne oduševljenje laburistima.

Nadalje, brojke poprilično varaju. Kako smo i rekli, laburisti će pokupiti vjerojatno 412 zastupničkih mjesta (glasanje je još u tijeku u vrijeme pisanja ovog teksta, ali je do sad prebrojano preko 96% glasova) dok će konzervativci imati samo 121.

Na prošlim izborima konzervativci su imali 365 zastupničkih mjesta. Dobro, sad su puno lošije prošli pa su i izgubili velik broj zastupničkih mjesta. No, laburisti su na zadnjim izborima (2019.) imali 202 zastupnička mjesta u parlamentu, a sad imaju 412. Dakle, više su nego udvostručili broj zastupničkih mjesta. No, kad pogledamo koliko su u postotku dobili glasova skoro da nije ni bilo pomaka!

Na izborima 2019. laburisti su dobili 32.1% glasova, a sinoć 33.7%. To je jako mala razlika. Dakle, u vrijeme općeg potopa konzervativaca oni su napredovali za samo 1.6% (!). No, zbog lošeg rezultata konzervativaca sva ta zastupnička mjesta sad prelaze u ruke laburista (prema britanskom izbornom zakonu stranka koja osvoji prvo mjesto osvaja znatno više zastupničkih mjesta.

Spomenimo pritom kako je 2019. izlaznost na izborima bila još viša nego jučer (67% prema 60%) zbog čega su laburisti prije pet godina zapravo dobili veći broj pojedinačnih glasova (10.269,051) nego jučer (9.686,329).

Starmer slavi, a ne bi trebao. Laburisti pričaju o pobjedi koja je bez presedana, ali ona to nikako nije. Ovo skoro da nije ni pobjeda - ovo je niz okolnosti koje im idu na ruku. Jasno, Starmer neće mariti previše. On će sad biti premijer i to mu je najvažnije, ali imajući u vidu kojom brzinom se rotiraju britanski premijeri svakako bi trebao upitati se koliko je ovo sigurna pozicija.

Starmer je osvojio manje glasova i manji postotak glasova od bivšeg laburističkog lidera Jeremya Corbyna. Ono u čemu je Starmer pak "uspio" je uklanjanje ljevičarskog kadra, kao što je Corbyn, iz vrha stranke.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.