O brodovima u plamenu na rubu zviježđa Orion i trenucima koji će biti izgubljeni u vremenu, kao suze na kiši... Priča o jednom od najdirljivijih monologa u povijesti kinematografije, ali i njegovoj relevantnosti

Znanstveno fantastični film Ridleya Scotta iz 1982., "Blade Runner", uspio je na toliko točaka. Imao je priču, atmosferu, glazbu (nezaboravni Vangelis), stil (sam film je bio i poprilična inspiracija za modu) i nezaboravni finale o kojem ćemo primarno govoriti danas.

Zanimljivo je spomenuti da je film i u vrijeme otvorenja poprilično podijelio kritičare i publiku. Mnogi su pohvalili vizualni aspekt, ali i tematsku kompleksnost filma, dok je najveća kritika bila usmjerena prema tvrdnji da je film spor i da mu "nedostaje akcije". Ukusi se razlikuju, ali spomenute kritike osobno percipiram kao dodatne vrline ovog filma!

Povrh toga ovo je film koji je popularizirao neo-noir žanr, ali i postavio temelje cyberpunku. Skoro pa svaka scena u filmu je idealan prikaz onog što bi cyberpunk po svojoj neslužbenoj definiciji morao biti - niski životi i visoka tehnologija u distopijskoj budućnosti!

Izuzetno je zanimljivo gledati, čak i promišljati o budućnosti koja je dvojaka, koja nas s jedne strane fascinira svojim tehnološkim napretkom, bilo da se radi o hologramima ili letećim automobilima, dok nas u isto vrijeme zastrašuje jer vidimo da se raspada, da se smisao već davno izgubio i da nema šanse za povratkom.

Film "Blade Runner" smješten je ravno u utrobu distopije, vječnu noć, karakteristike kriminalnog grada, ali u budućnosti, korupcije, i pokušajima da se ljudski život nadomjesti s nečim sličnim, ali sintetičkim.

Film je snimljen prema romanu američkog autora Philipa K. Dicka "Do Androids Dream of Electric Sheep?" ("Sanjaju li androidi o električnim ovcama?") iz 1968. Određeni detalji iz knjige su promijenjeni za potrebe filma, a neki scenariji su preskočeni. Primjerice, u knjizi i filmu pratimo priču Ricka Deckarda, koji je lovac na odbjegle Nexus-6 androide, ali u knjizi nalazimo i sekundarnu priču koja prati Johna Isidorea koji čak pomaže androidima u bijegu.

Deckard (Harrison Ford) je tipični policajac, već pomalo umoran, i nevoljko prihvaća još jedan posao u kojem se od njega traži da ulovi odbjegle androide (koji se u filmu zovu replikanti), naprednu verziju koju predvodi Roy Batty (Rutger Hauer).

Nećemo prolaziti kroz radnju samog filma jer ste ga ionako gledali (a ako niste, svakako pogledajte), umjesto toga fokus ćemo staviti na jednu od posljednjih scena u filmu.

U tijeku je završna akcija, Deckard lovi glavnog replikanta Battya s namjerom da ga "umirovi", odnosno ubije. Za vrijeme scene lova na krovu, dok pada snažna kiša, Deckard krivo doskoči i odjednom mu je život u opasnosti. Visi s ruba zgrade, jedva se drži, izgleda kao da će uskoro pasti i onda se pojavljuje Batty...

Izgleda kao da je Batty pobijedio, ima svog neprijatelja u fatalnoj poziciji, dovoljno je da ga malo pogurne, stane mu na prste, i s Deckardom je gotovo. Batty mu skreće pažnju na to kako se situacija odjednom okrenula, lovac je postao lovina, no onda se on sam još jednom okreće. U trenutku kad je Deckard već krenuo padati ovaj ga hvata za ruku i povlači gore.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.