Turkmenistan je daleko najzatvorenija zemlja među postsovjetskim državama, a informacije o onome što se tamo događa su rijetke i obično špekulativne. Ali bliski proučavatelj ove zemlje kaže da se predsjednik Gurbangulij Berdimuhamedov možda priprema za prebacivanje predsjedništva svom sinu i da nezadovoljstvo njegovim totalitarnim režimom raste. Ruslan Tukhbatullin, urednik portala Turkmenistanske kronike, kaže da nedavna najava da aktualni predsjednik Turkmenistana želi reformirati parlament sugerira da želi uvesti ustavne promjene koje bi mu omogućile da postane premijer i ustupi predsjedništvo svome sinu Serdaru.
Gurbangulij Berdimuhamedov je predsjednik Turkmenistana od veljače 2007. Berdimuhamedov, stomatolog po struci, služio je u vladama pod predsjednikom Saparmuratom Nijazovom kao ministar zdravlja počevši od 1997., a kao potpredsjednik početkom 2001. godine. Postao je vršitelj dužnosti predsjednika nakon Nijazove smrti 21. prosinca 2006. i nakon toga pobijedio na predsjedničkim izborima u veljači 2007. godine. U glasovanju se nije suočio s bilo kakvom smislenom opozicijom i pobijedio je ogromnom većinom glasova (89,23 posto). Na predsjedničkim izborima u veljači 2012. ponovno je izabran s 97 posto glasova. Na predsjedničkim izborima u veljači 2017. ponovno je izabran u treći mandat s 97,69 posto glasova. Kao i kod svog prethodnika, tako se i kod Berdimuhamedova tako promovira kult ličnosti. Prema Human Rights Watchu, Berdimuhamedov, njegovi rođaci i njegovi suradnici posjeduju neograničenu moć i imaju potpunu kontrolu nad svim aspektima javnog života. Koristi počasni naslov Arkadag, što na turkmenskom jeziku znači "zaštitnik".
U svom prvom predsjedničkom putovanju u inozemstvo Berdimuhamedov je posjetio Saudijsku Arabiju sredinom travnja 2007. Ondje je obavio hodočašće Umrah i sastao se s kraljem Abdullahom. Potom je krajem istog mjeseca posjetio Rusiju i predsjednika Vladimira Putina. Susretao se i s Barackom Obamom, kao i iranskim predsjednikom Hasanom Rohanijem. Nakon što je preuzeo dužnost, Berdimuhamedov je preokrenuo nekoliko ekscentričnijih politika svog prethodnika koji je poznat kao Turkmenbaši. Otvoreni su internet kafići koji nude besplatni i necenzurirani pristup internetu u Ašgabatu, obvezno obrazovanje produženo je s devet na deset godina, a nastava u sportu i stranim jezicima ponovo je uvedena u nastavni plan. Vlada je najavila da planira otvoriti nekoliko specijaliziranih škola za umjetnost. Predsjednik Berdimuhamedov pozvao je na reformu obrazovanja, zdravstva i mirovinskog sustava, a vladinim dužnosnicima ne-turkmenskog etničkog podrijetla koje je otpustio Nijazov bilo je dopušteno vratiti se na posao.
Obnovio je i mirovine 100.000 starijih osoba koje je Nijazov smanjio uslijed neodređene proračunske krize. Kasnije je ponovno otvorio Akademiju znanosti Turkmena, koju je Nijazov zatvorio. Nakon što je preuzeo dužnost, Berdimuhamedov je ublažio ograničenja putovanja i ponovno otvorio knjižnice u ruralnim područjima. Također je poduzeo korake kako bi suzbio Nijazovljev opsežni kult ličnosti. Također se odrekao prava na preimenovanje bilo kakvih znamenitosti, institucija ili gradova, vratio je tradicionalna imena mjeseci u godini i dane u tjednu (Nijazov ih je, između ostalog, preimenovao mjesece po sebi i svojoj majci), i najavio planove premještanja zloglasne zlatne rotirajuće statue Nijazova s središnjeg trga u Ašgabatu. Međutim, izričito je isključio bilo kakav pomak prema demokraciji zapadnog stila.
Politika Turkmenistana odvija se u okviru predsjedničke republike, a predsjednik je i šef države i šef vlade. Pod Nijazovom, Turkmenistan je imao jednopartijski sustav; međutim, u rujnu 2008. Narodno vijeće jednoglasno je donijelo rezoluciju kojom se usvaja novi Ustav. Ovo posljednje rezultiralo je ukidanjem Vijeća i značajnim povećanjem veličine Parlamenta u prosincu 2008., a također omogućuje formiranje više političkih stranaka.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
