Od industrijskog raja do dva ratna pakla: Povijest Azovstala - priča o visokim pećima i jednom svijetu koji je bio stvoren oko njih
Već tjednima glavne vijesti iz Ukrajine fokusirane su na nedavno završenu bitku za obalni grad Mariupolj kao i na sukob koji još uvijek traje na prostoru ogromne čeličane Azovstal gdje se navodno krije još nekoliko stotina ukrajinskih boraca. Sama činjenica da ruske snage tako sporo napreduju na prostoru Azovstala pokzuje nam da se radi o ekstremno teško pristupačnom prostoru. Ali danas nećemo govoriti o Azovstalu kao o poprištu iscrpljujuće bitke već o Azovstalu kroz njegovu burnu povijest nade, industrije i (višestrukih uništenja).
Azovstal, jedna od najvećih čeličana u Europi podignuta je 1930. godine u Mariupolju, na prostoru tadašnje Sovjetske republike Ukrajine u sklopu SSSR-a. Azovstal je izgrađen odlukom Vrhovnog sovjeta za nacionalnu ekonomiju, a njegove visoke peći pokrenute su 1933. godine. Azovstal je "stvoren" točno u 18 sati i 19 minuta, 12. kolovoza 1933. kada je peć broj 1 aktivirana. Inače u ovakvim situacijama za očekivati je da jako puno toga može poći po zlu. Kompleks još nije testiran i svi su bili spremni na hitno djelovanje u slučaju problema. No, dogodilo se neočekivano - Azovstal je "proradio" bez ikakvih problema, ikakvih smetnji, "od prve".
Od 1935. u njegovoj "utrobi" djeluje i nagibna peć s otvorenim ložištem od 250 tona, prva takva na prostoru cijelog SSSR-a.
U svibnju 1939. godine Azovstal je postavio svjetski rekord u produktivnosti - naime, njihova visoka peć (broj 3) proizvela je ukupno 1.614 tona sirovog željeza u jednom danu.
Unutar AzovstalaAli Azovstal je od početka bio više od čeličane ili industrijskog pogona. Uz njega i oko njega nicao je jedan novi svijet potpuno uklopljen u ondašnje socijalističke radničke ideale. Oko čeličane (u periodu prije nacističke invazije, o čemu ćemo govoriti kasnije) izgrađeno je čak preko 12.000 radničkih domova. Tu su bile i škole, kino dvorane, bolnica, dva velika parka...
Veliki poduhvat i simbol sovjetskog brzog ekonomskog progresa neće dugo trajati. Naime, već 1941. Mariupolj biva zauzet od strane nacističke Njemačke. To je prvi put da je ogromna čeličana prekinula s radom (a drugi put bit će aktualni ruski napad). Njemačke okupatorske snage odmah su krenule s hitnom prenamjenom Azovstala u sklopu svog "Ivan programa" te je od 1942. Azovstal proizvodio municiju za njemačke snage.
Naravno, sovjetske snage i radnici pred nadolazećom njemačkom vojskom gledali su da okupatoru ostane što manje opreme te su puno toga - u periodu od 12. rujna do 5. listopada 1941. - rastavili i "poslali" prema Uralu gdje je za vrijeme rata vrijedna oprema iz Azovstala služila za proizvodnju T-34 tenkova.
Kasnije tijekom listopada 1941. Nijemci zauzimaju Mariupolj. Azovstal mijenja ime u "Azov tvornica 1", a kontrolu nad istom preuzima njemački Alfried Krupp koncern. Odmah su krenuli s obnovom i ponovnim uspostavljanjem rada u tvornici. No, unutar same čeličane bile su najmanje dvije skupine "podzemnih" diverzanata - u jednom slučaju su sabotirali visoku peć što je dovelo do velike eksplozije.
No, ova "faza" Azovstala neće dugo potrajati jer već u rujnu 1943. sovjetske snage vraćaju kontrolu nad lukom Mariupolj i čeličanom Azovstal. Uslijedila je opsežna obnova srušenih dijelova industrijskog kompleksa (Nijemci su se potrudili uništiti čeličanu što je više moguće kad su shvatili da će izgubiti kontrolu nad Mariupoljem).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
