Već noćima traju žestoke borbe između prosvjednika i policije na ulicama Nizozemske. Ono što je prije tri dana izgledalo kao "još jedan u nizu" prosvjeda protiv lockdowna, kakvih je do sada - mirnijih i žešćih - bilo po svuda u Europi, sada se pretvara u nešto veće, dugotrajnije pa i nasilnije. Dolazi li kao iznenađenje? I ne baš. Gotovo je godinu dana prošlo otkako većina svijeta živi po "posebnom režimu" i strpljenje je iscurilo ili upravo cure zadnja zrna...
Ne bi iznenadilo da se scene koje ovih dana gledamo na ulicama Amsterdama, Rotterdama, Utrechta i drugdje počnu "preslikavati" i na druge europske metropole i centre, naročito tamo gdje ovih dana dolazi do stezanja restriktivnih mjera, primjerice u Francuskoj, Njemačkoj, Britaniji, ali i drugdje.
Ako to i bude slučaj dolazimo do jednog poprilično neugodnog, potencijalno i opasnog političkog promišljanja. Naime, neke zemlje mogle bi, nastojeći da sačuvaju mirne ulice, početi popuštati s mjerama. To bi svakako zadovoljilo one kojima je već dosta svih restrikcija, ali posljedica bi mogla biti brže i slobodnije širenje samog virusa.
Pritom treba poprilično oprezno sagledati tko se zapravo buni i s kojim ciljem. Je li mjera nošenja maske, recimo u javnom prijevozu, dovoljan razlog da se nemiri šire ulicama? Mnogi će se složiti da nije. Ali priča ima i drugu stranu. Među onima koji se žestoko bune sve je više onih kojima gola egzistencija nestaje pred očima, a prvom redu to su mali poduzetnici snažno pogođeni ovom situacijom, samim time i njihovi zaposlenici.
Korporacije su, kao i inače, priča za sebe. To je već priča o suštini modernog kapitalizma ili pak činjenice da isti nije, bez obzira na slavljenje slobodnog tržišta, za svakog jednak. Velika korporacija je u stanju napraviti katastrofalan poslovni potez i opstati bez većih problema. Mala poslovanja gotovo nikad nemaju taj luksuz, a u ovoj krizi oni su velika lista za odstrijel. Bez obzira što države obećavale (a pitanje je koliko će biti ispunjeno), mala poslovanja jednostavno ne mogu preživjeti s ključem u bravi mjesecima. Mnogo ih je već permanentno propalo, a i oni najžilaviji sada dolaze na red.
Ne čudi stoga da se šire mnoge teorije o tome da je ovo sve skupa dio "velikog plana" o uništenje malog biznisa. Ipak ne izgleda da je stvarno tako, a države se ne kunu u mala poslovanja bez veze ističući vječno da su upravo mala poslovanja "kičma državne ekonomije". Dakako, država se tu često ponaša krajnje maćehinski jer polazi od stajališta da koliko god malih poslovanja propadne od nekud će se pojaviti nova. Lojalnost politike je pak uvijek na strani velikog biznisa jer veliki biznis financira politiku, to je dobro poznata simbioza. Jasno, korporacije pak mogu profitirati od "čišćenja" tržišta od malog biznisa.
Ali ti ljudi su sad na ulicama, a shodno je i za podsjetiti se da je upravo tzv. "sitna buržoazija" (mali trgovci i sl.) više puta kroz ljudsku povijest mijenjala cijele sisteme.
Kada smo već kod toga valja spomenuti situaciju koja se upravo događa u 5. po veličini EU članici, Poljskoj. Tamo je počela prava mala pobuna malog i srednjeg biznisa, s tendencijom da bi mogla prerasti u nešto puno veće.
Neki to čine vrlo direktno i "drsko", drugi pak koriste razne rupe u zakonima. Recimo Jozef Pasek, vlasnik skijališta na jugu Poljske. On je mjere lockdowna izbjegao na način da na svom skijalištu svakih 15 minuta održava "politički summit" - posjetitelji dolaze kao sudionici istog, moraju samo na ulazu potpisati "članstvo" u njegovoj stranci koja se zove "Štrajk vlasnika poslovanja".
Jozef Pasek je pak tek jedan od više stotina poduzetnika diljem Poljske koji na ovaj ili onaj način krše lockdown. I kako to funkcionira? Za sada im se dosta "progledava kroz prste".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
