Od rata u Ukrajini do promjene svjetskog poretka: Hoće li Rusija, Kina i Indija stvoriti moćni blok istočnog svijeta?
Dok traje rat u Ukrajini oči su sve više uprte prema velikim nesvrstanim prostranstvima istoka (djelomično i juga) jer tamo se u ovim turbulentnim vremenima mogu formirati novi savezi, nove geopolitičke dinamike koje mogu utjecati ne samo na ishod rata u Europi već i svijeta koji će stasati nakon njega.
Vrlo je značajna kristalizacija ruskog uvjeta za mir i pregovore oko Ukrajine, a taj uvjet je prošao uz premalu medijsku pažnju. Ruski ministar vanjskih poslova prošlog je tjedna poručio kako je ruski uvjet za pregovore "promjena svjetskog poretka". Zvuči kao popriličan "uvjet", no ovdje se više radi o konstataciji, nečem što je Rusija definirala "u hodu" tijekom ovih godinu i nešto rata. Je li ovo baš na vrhu ruskih prioriteta, teško je reći, ali uspostava "novog svjetskog poretka" zvuči kao nešto čime će Rusija svakako pokušati angažirati i druge sile, one nesvrstane, da stanu na njenu stranu, bar donekle.
Moskvi je do sada već vjerojatno postalo jasno da teško može očekivati potporu Pekinga ili New Delhija ako im glavni narativ bude "širenje Velike Rusije" - u prijevodu: veću pozornost vjerojatno će dobiti iskusni diplomati kao što je Sergej Lavrov, jer on zna predstaviti takvu poruku, a manje ljudi poput bivšeg predsjednika Dmitrija Medvedeva koji se profilirao u najistaknutijeg "jastreba Kremlja".
Jasno, smjena svjetskog poretka za Rusiju nipošto nije samo retorika. Rusija je dugi niz godina glavni zagovornik globalne multipolarnosti, ideje da bi svijet trebao biti sastavljen od više "polova", odnosno centara moći, koji bi međusobno (u idealnim uvjetima) surađivali, poslovali i gradili sigurniju i stabilniju budućnost. Ta je ideja u direktnoj kontradikciji s unipolarnim svijetom, odnosno svijetom u kojem cijelom planetom vlada jedna jedina sila, a sve druge zemlje moraju prihvatiti sve njene uvjete pa i karakteristike, od političkog ustroja, društvenih odnosa pa sve do kulturalnih navika. Jasno, ta sila je SAD i utjecaj SAD-a u svijetu je uistinu velik. Možda ipak ne baš toliko velik da bi se moglo reći da živimo u striktno unipolarnom svijetu, no sve ukazuje na to da se prema tome teži i ide.
SAD aktivno radi na uništenju svih elemenata koji bi mogli predstavljati prijetnju na njihovom putu prema tom cilju. Svi ratovi nakon Hladnog rata pokretani od strane SAD-a imali su za cilj "pripremiti" globalni teren za potpunu unipolarnost. U tom kontekstu stradale su i Libija, Irak, Afganistan, Sirija... I iako je Rusija ta koja je napala Ukrajinu, u širem smislu ideja Ukrajina je također žrtvovana zbog unipolarnosti, bilo da govorimo o nametanju ili pokušaju sprečavanja te unipolarnosti.
Danas pak Rusija, koja će pokušati svoj rat argumentirati kao neophodan, ili čak nametnut, nudi multipolarnost "na razmatranje" velikim silama istoka kao što su Indija i Kina.
Odnosi s Kinom su vrlo dobri, ali ne i "zaključani", što smo mogli vidjeti i prije nekoliko dana nakon što je Xi Jinping posjetio Moskvu. Za vrijeme sastanka s Putinom bilo je puno govora o velikom prijateljstvu, poštovanju... No, samo par dana kasnije kineski ambasador pri Europskoj uniji, Fu Cong, poručio je kako je izjava da "nema granice između rusko-kineskog prijateljstva" ništa više nego "retorika".
Izjava ne dolazi s vrha kineske komunističke vlasti, ali je svejedno značajna. I dok će neki reći da se Fu Cong "pogubio u prijevodu", zapravo je u pravu. Veliko kinesko-rusko prijateljstvo još uvijek je u zoni retorike. To ne čudi, potrebno je samo popratiti ekonomske brojke - kojima su se Xi i Putin poprilično bavili za vrijeme druženja u Moskvi. Uzmimo one koje su Kini vrlo bitne, izvoz. Prema aktualnim podacima Kina je 2021. godine u Rusiju izvezla 67.55 milijardi USD dobara i usluga. Poprilično, no Rusija se nalazi tek na 11. mjestu. Na prvom je, dakako, SAD, a u SAD je Kina iste godine izvezla ukupno 577.13 milijardi USD dobara i usluga. Među zemljama u koje Kina izvozi više nego u Rusiju su i Britanija, Njemačka, Nizozemska...
To ne znači da se kinesko-ruski odnosi ubrzano ne razvijaju, razvijaju se, ali ekonomske limitacije su očite. Nije sve u ekonomiji, jasno (iako puno toga jest), a Rusija sad Kini postaje sve važnija jer ona je za nju danas ono što je jučer za Iran bila (i još uvijek jest) Sirija! U Pekingu je do sad svima postalo jasno da ako Rusija "padne", iduća na redu je upravo Kina. Isto tako im je jasno da se oni mogu nastaviti ekonomski razvijati u svim pravcima jedino ako im Rusija na neki način osigura dovoljno vremena privlačeći gnjev Zapada na sebe.
U tom smislu Kini je jasno da mora podržati Rusiju, ne zbog Rusije, već zbog sebe same.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
