Kanadsko-ruski odnosi u dvadesetom stoljeću u najboljem su slučaju bili složeni, a to se nastavlja. Iako je izbjegnuta kriza između dviju arktičkih država, pitanje Krima, kao i rat u Donbasu, ipak su bili povod kanadskim vlastima da nametne sankcije Rusiji. Tijekom mandata Stephena Harpera 2014. godine, Ottawa je provodila jednostranu politiku bojkota gotovo svih bilateralnih i multilateralnih događaja na kojima su ranije zajedno sjedile i Kanada i Rusija. Harper je izjavio da je Kanada odbila sudjelovati u bilo kakvim multilateralnim sastancima u kojima Rusija sudjeluje. Politički komentatori nazvali su ovu kanadsku "politiku praznih stolica". No, ne bi bilo u kanadskom interesu da napusti svoje odgovornosti u Ujedinjenim narodima, Arktičkom vijeću ili OESS-u, jer Kanada i dalje shvaća svoju ulogu u međunarodnim poslovima kao sila s globalnim interesima i globalnim utjecajem. Dok Kanada zauzima sekundarnu ulogu od uloge Rusije u UN-u, Kanada i Rusija smatraju se institucionalno jednakima u Arktičkom vijeću. Zapravo je od velike važnosti to što Arktičko vijeće predstavlja najšire tijelo unutar kojeg Kanada i Rusija mogu surađivati. Unatoč različitim i ponekad sukobljenim pristupima, interakcija Kanade i Rusije unutar Arktičkog vijeća i arktičkih poslova ostaje vitalni okvir unutar kojeg se kanadsko-ruski odnosi nastavljaju razvijati izvan trenutne sfere sukoba i pružaju jedinstveni prostor za dvije države da povećaju dimenzije suradnje.
Krajem 2019., malo prije kanadskih izbora u listopadu, liberalna vlada Justina Trudeaua objavila je novu kanadsku politiku prema Arktiku. Ranija kanadska politika, definirana u Harperovim godinama, slijedila je agresivnu liniju koju je smislio Harper da u arktičkim poslovima, Kanada ima izbor kada je u pitanju obrana kanadskog suvereniteta nad Arktikom. Tijekom Harperove administracije Kanada je gurala veću vojnu snagu na Arktiku. Trudeauova nova arktička politika, obratno, pomaknula je fokus prema većem miru i suradnji, istovremeno nastojeći raditi za razvoj sjevernih zajednica i ističući važnost ljudskog aspekta Sjevera, kao i klimatskih promjena. Nova politika potvrđuje važnost "međunarodnog poretka na Arktiku utemeljenog na pravilima" i obnovljenog vodstva Kanade, kao i predstavljanja i sudjelovanja Arktika i sjevernih Kanađana na relevantnim međunarodnim forumima i pregovorima. Prema novoj arktičkoj politici Kanade iz 2019. godine, Kanada vidi tri glavna žarišta u napredovanju sa svojom međunarodnom arktičkom politikom: 1. Ojačati međunarodni poredak zasnovan na pravilima na Arktiku, 2. Jasnije definiranjr kanadske arktičke granice i 3. Proširiti međunarodni angažman Kanade kako bi doprinio prioritetima kanadskog Arktika i Sjevera.
U novoj politici Kanade međunarodna suradnja ponovno se vratila u prvi plan arktičkih pitanja. Politika vidi da je Arktik poznat po visokoj razini međunarodne suradnje na širokom spektru pitanja. Arktička suradnja očituje se i u bilateralnom i u multilateralnom obliku, na primjer u smislu izravnih odnosa Kanade i Rusije ili u obliku Arktičkog vijeća. Za Kanadu je multilateralna suradnja u okrilju Arktičkog vijeća najistaknutiji oblik arktičke suradnje. Svakako, ovaj pristup uključuje Rusiju kao nužnog partnera. Kanada je 2019. nagovijestila spremnost za suradnju s Rusijom na pitanjima Arktika. Primjerice, nedavno postavljanje Alison LeClaire, bivše visoke Arktičke dužnosnice i generalne direktorice Circumpolar poslova, kao kanadske veleposlanice u Rusiji, sugerira da se Kanada ozbiljno bavi arktičkom suradnjom s Rusijom. Unatoč spremnosti Kanade za međunarodnu suradnju i s Rusijom u vezi s arktičkim pitanjima, Kanada nastavlja poštivati svoje međunarodne odgovornosti i saveze te ih je stavila u prvi plan svoje arktičke politike. To uključuje članstvo Kanade u NATO-u i NORAD-u, a da ne spominjemo intenzivan odnos Kanade sa Sjedinjenim Državama. To je rezultiralo pažljivom politikom prema Rusiji, u kojoj Rusija ostaje teoretski potencijalna prijetnja kanadskom suverenitetu i interesima u arktičkoj regiji. Ipak, nova Trudeauova politika umanjuje narativ o arktičkom sukobu, signalizirajući da je suradnja i dijalog s Rusijom od prvorazredne važnosti. Iako Kanada nije previdjela mogućnost prijetnji svojem suverenitetu i interesima na Arktiku, kao ni važnost svojih međunarodnih saveza i obveza, nova kanadska arktička politika usredotočuje se na mogućnosti otvorene i obostrano korisne suradnje u sjevernoj regiji kako bi Ottawa ostvarila svoje ciljeve i interese - uključujući s Rusijom.
Rusija je, slično Kanadi, također objavila novu arktičku politiku 2020. godine, koja detaljno opisuje ruske arktičke planove do 2035. Ona također predstavlja višedimenzionalni pristup. Rusija već dugo nastoji razviti sjever za svoje potrebe, posebno za vađenje prirodnih resursa. U toj je mjeri arktička regija prvenstveno važna za rusko gospodarstvo, posebno u pogledu prirodnih resursa i razvoja Sjevernog morskog puta. Za Rusiju, Sjeverna morska cesta - transportna i tranzitna ruta nastala kao rezultat topljenja polarnog leda koji bi više od polovine putne udaljenosti od Jugoistočne Azije do Europe uštedio milijarde dolara troškova otpreme, kao i arktički plin, temelj su ruskih ekonomskih i geopolitičkih planova na sjeveru. Kao rezultat toga, Rusija smatra da je Sjever od ogromne geopolitičke i geoekonomske važnosti. Stoga ne iznenađuje što Rusija aktivno radi na jačem uporištu u regiji, poput zahtjeva za suverenitetom nad spornim grebenom Lomonosova, koji bi, ako bude međunarodno priznat, proširio suverenitet Rusije nad arktičkom regijom stotinama kilometara dalje od ruske sjeverne kopnene granice. Rusija je, bez sumnje, svjetski lider u sjevernom razvoju. Ovdje se nalazi najveće sjeverno stanovništvo, infrastruktura i arktička vojska od svih osam arktičkih država. Prelazak Rusije na ekonomski i geopolitički fokus na Arktik u biti nije prijetnja Kanadi; naprotiv, Rusija, poput Kanade, traži veću arktičku suradnju.
Kao rezultat ekonomske važnosti arktičke sfere za Rusiju, Rusija djeluje pragmatično u odnosu na druge arktičke (i nearktičke) države. Ogromna vrijednost koju Arktik ima za Rusiju natjerala je Moskvu da djeluje i reagira dobronamjerno u međunarodnoj sferi. Primjeri toga mogu se vidjeti u ruskom potpisivanju i ratifikaciji Ilulissatske deklaracije pet arktičkih obalnih država 2008. godine, koja definira upravljanje Arktikom, kao i UN-ove konvencije o pomorskom pravu. Ruska nova politika uključuje i suradnju i mirno rješavanje svih sporova na Arktiku. Iako se Kanada konkretno ne spominje u arktičkoj politici koju je Putin potpisao, na snazi od 2020. godine, Vladimir Putin je pozitivno govorio o suradnji po pitanju održivosti, očuvanja tradicionalnog načina života autohtonih naroda i poštivanja arktičkog krhkog ekosustava.
Pobliža analiza kanadsko-ruskih odnosa unutar Arktičkog vijeća pokazuje jedinstvenu razinu postojeće suradnje dviju država u nizu važnih pitanja. Među njima je najzastupljenije pitanje izvanregionalnih aktera u upravljanju Arktikom. Zemlje u istočnoj Aziji, poput Kine, Japana i Koreje, ali i članice EU-a poput Njemačke i Francuske vide u okviru svojih nacionalnih interesa "internacionalizaciju" Arktika. Te se zemlje, a prije svega Kina, zalažu za veće sudjelovanje u regiji i podržavaju popuštanje ruske i kanadske kontrole nad Sjevernim morskim putem i Sjeverozapadnim prolazom. Oni žele reorganizirati upravljačku strukturu Arktika i zaobići ono što Rusija i Kanada doživljavaju kao svoj suvereni teritorij kako bi imali koristi od promjenjive geopolitičke i geoekonomske prirode Arktika. Kina posebno želi nesmetan pristup. Iako su Kanada i Rusija mogle i donekle imaju koristi od suradnje s nearktičkim državama (posebno u tehnologiji i okolišu), obje se protive zadiranju Azije i Europe na Arktik.
Uz institucionalnu interakciju Kanade i Rusije u Arktičkom vijeću, priroda Arktika i njegovih ogromnih teritorija znači da niti jedna država ne može samodostatno djelovati bez barem minimalnog stupnja bilateralne ili multilateralne komunikacije i suradnje s drugim arktičkim državama. Ni Rusija, ni Kanada, ni Sjedinjene Države nemaju tako razvijenu infrastrukturu niti flote ledolomaca da bi samostalno izvršili takav zadatak. U scenariju izlijevanja nafte, misije traganja i spašavanja ili u svrhu arktičkog turizma, bilateralna suradnja je nužna. Ovdje su Kanada i Rusija u mogućnosti ubrzati i proširiti suradnju u nizu pitanja. Suradnja bi se mogla proširiti u druge sfere od obostrane važnosti, poput tehnoloških i znanstvenih istraživanja, sprečavanja izlijevanja nafte, očuvanja ili gospodarskih sfera poput brodarstva. Isto tako, i kanadska i nova politika Arktika za Rusiju stavljaju važnost na razvoj sjevernih zajednica, poboljšanje kvalitete života sjevernih naroda i zaštitu okoliša. Mnoge od ovih sfera, od kojih su neke već obuhvaćene Arktičkim vijećem ili imaju druge bilateralne ugovore, uspijevaju zaobići otvorena politička ili kontroverzna pitanja za Rusiju i Kanadu, kao i vojno natjecanje dviju država.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
