Od velike ideje Katarine Velike, kozmopolitskog centra bez konkurencije u cijeloj Europi, do današnjih strepnji: Ovo je priča o Odesi

Jedan od ukrajinskih gradova koji je do sad uvelike bio pošteđen ratnih razaranja (ne u potpunosti) je treći grad po veličini, Odesa. No, sudbina Odese je neizvjesna, zapravo uvelike je vezana uz aktualne borbe na istoku Ukrajine. Ako ruska vojska tamo "zapne", Odesa će možda biti pošteđena. Ako pak ruske snage zauzmu cijeli Donbas i krenu dalje, onda to "dalje" vrlo vjerojatno vodi prema Odesi, odnosno kroz nju. Naime, pojedini ruski vojni dužnosnici već su najavili kako im je jedan od ciljeva probiti put od Krima do Pridnjestrovlja (odcijepljene regije u Moldaviji o kojoj smo nedavno pisali ). Ovo je stoga trenutak da se pobliže osvrnemo na sam grad Odesu, grad koji bi - u najgorem slučaju – mogao završiti kao Mariupolj...

U antici na prostoru Odese postojalo je grčko naselje. Kasnije su se tamo naselili Tatari. Kad se pojavila velika Kneževina Litva ovaj cijeli prostor je došao pod njihovu kontrolu da bi kasnije – točnije 1529. godine – prostor bio zauzet od strane Otomanskog carstva te će biti pod njihovom kontrolom sve do poraza u Rusko-turskom ratu 1792. godine.

Dvije godine kasnije ruska carica Katarina Velika utemeljila je sam grad Odesu. Na mjestu gdje je osnovala novi grad nalazila se velika otomanska tvrđava Khadzhibei. No, grad je trebalo i "stvoriti" u pravom smislu, dovesti ljude u njega. S tim ciljem je moćna ruska carica naredila da se pošalju proglasi diljem Europe kako bi se ovdje doveli migranti, odnosno prvi stanovnici novog grada. Carica je pritom ponudila poprilično dobre uvjete – zemlju, izuzeće od poreza, vjersku slobodu za sve stanovnike...

I tako je Odesa prvih nekoliko desetljeća, do 1859. godine, egzistirala kao "porto franco" (slobodna luka), a činjenica da je bila izuzeta od poreza postala je privlačna brojnim bogatim strancima trgovcima i izvoznicima diljem Europe. U par desetljeća grad je već poprilično nabujao te se pretvorio u važan trgovinski centar, ali i točku iz koje se iz Ruskog carstva izvozilo žito.

Odesa 1859.

Upravo kako je carica i zamislila, Odesa je postao multinacionalni grad, multilingvalni, multietnički... to se najbolje moglo vidjeti u njegovim brojnim kafićima iz kojih su dopirali razni jezici, razna lica, ali ujedinjeni u stvaranju i uzdizanju svog grada koji ih i same velikodušno uzdiže.

1855. putopisac Robert Sears objavio je knjigu pod nazivom "Ilustrirani opis Ruskog Carstva" koja je zapravo bila vodič po carskoj Rusiji. U njoj je zapisao: "Vjerojatno nema grada na svijetu u kojem se može čuti toliko jezika odjednom kao na ulicama i kavanama Odese. Tu je toliko raznolikih ljudi... Rusi, Tatari, Grci, Židovi, Poljaci, Talijani, Nijemci , Francuzi..."

Tzv. "Zona naseljavanja" - prostor u kojem se dozvoljavalo naseljavanje Židova u sklopu Ruskog Carstva Sam grad je bio naročito zanimljiv Židovima pošto se Odesa nalazila na južnom dijelu tzv. "zone naseljavanja". Naime, u Ruskom Carstvu, od 1791. do 1917. (odnosno do njegovog raspada) bilo je zabranjeno Židovima naseljavati bilo koji prostor izvan te "zone" (a i ovdje su često bili diskriminirani). Mnogi su u Odesu stigli iz Galicije.

Odesa je bila nešto drugo. Bio je to zaista slobodan grad, nešto još neviđeno u Europi. 1861. godine jedan putnik iz Vilniusa posjetio je Odesu i zapisao u pismu prijatelju: "Već danima nakon odlaska iz Odese i dalje sam potpuno pod dojmovima. Neću ti govoriti o ljepoti, o ugodi življenja, slobodi i bogatstvu. Sve ti je to više manje već i poznato. Reći ću ti da još nikad nisam vidio grad koji bi se mogao usporediti s Odesom". I on spominje veći broj Židova u gradu – "Kada sam navratio u Cafe Richelieu primjetio sam da su skoro svi gosti Židovi. Neki su se prepirali, drugi čitali, argumentirali, svirali... uskoro mi je postalo jasno da je ovo nešto kao židovski klub".

Prema kraju 19. stoljeća Odesa je već postala četvrti najveći grad u cijelom Ruskom Carstvu. Do 1897. trećina stanovništva (od ukupno oko 400.000) bili su Židovi.

Grad je po svojoj aktivnosti bio bez konkurencije. Prema zapisu lokalnog lista iz 1894. u gradu djeluje 55 kafića, 127 pekara, 413 restorana.

Kavana u Odesi, druga polovica 19. stoljeća

Odesa je već tada bila popularna destinacija za putnike i turiste iz Europe, a u brošurama kao najpoznatija mjesta isticali su se talijanski Café Zambrini (gdje je slavni Anton Čehov znao dolaziti), švicarski Café Fanconi, francuski Café Robina i židovski Café Libman.

No, ova idila koja je postojala u Odesi neće još dugo trajati... Prvi veliki šok bio je atentat na ruskog cara Aleksandra II 1881. u Sankt Petersburgu. Cara su ubili predstavnici tadašnje terorističke organizacije Narodna Volja koja se nasilnim putem borila za rušenje monarhije. Uskoro su izbili veliki napadi na židovsko stanovništvo diljem carstva, uključujući i Odesu. Je li Narodna Volja bila židovska organizacija? Nije, no Židovi su tvorili možda oko 15% članstva (što je opet bilo poprilično imajući u vidu da su na prostoru cijelog carstva predstavljali manje od 1% stanovništva).

Idući val nasilja nad Židovima dogodio se 1905. kada je propao pokušaj revolucije protiv cara. Tada je u gradu ubijeno oko 400 Židova te još oko 100 drugih stanovnika.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.