Iako se spekuliralo da bi se to moglo dogoditi, od danas je i službeno - prije nekoliko trenutaka Svjetska antidopinška agencija (WADA), uvela Rusiji zabranu u trajanju od 4 godine na sudjelovanje u nizu sportskih takmičenja - to znači da će Rusija zbog zabrane propustiti nekoliko važnih sportskih događaja, uključujući ljetne Olimpijske igre u Tokiju 2020., zimske Olimpijske igre u Pekingu 2022., te Svjetsko nogometno prvenstvo 2022. u Kataru.
Zašto je Rusija kažnjena? Izvršno vijeće WADA-e odluku je donijelo nakon što su zaključili da je Moskva nastojala prikriti korištenje dopinga i to smještajući lažne dokaze te brišući dokumente povezane s pozitivnim testiranjem na doping.
Glasnogovornik WADA-e poručio je danas kako je odluka o kažnjavanju Rusije donijeta jednoglasno.
Podsjetimo, Rusija je sebe nastojala pozicionirati kao globalnu sportsku silu, no veliki doping skandali prate ih još od 2015. kada je WADA objavila izvještaj vrlo neugodan po Rusiju.
Kao što i znamo, prije nekoliko godina zimska Olimpijada je održana u ruskom Sočiju, a prošle godine i Svjetsko nogometno prvenstvo održavalo se u Rusiji (činjenica da su u finalu igrale Hrvatska i Francuska ovo prvenstvo bit će itekako pamćeno na ovom prostoru). Za organizaciju ovih velikih sportskih događaja Rusija je izdvojila znatna sredstva glede izgradnje novih stadiona, nove infrastrukture, naročito u Sočiju, vjerujući kako će joj se te investicije u budućnosti svakako isplatiti.
No, da će se na Rusiju gledati poprilično drugačije bilo je već sasvim jasno za vrijeme održavanja Olimpijade u Sočiju. Takve manifestacije obično su popraćene glamuroznim i generalno pozitivnim medijskim izvještavanjem. Ne i u slučaju Rusije - na razne načine nastojao se udariti "negativni PR", očigledno ne zbog ruske organizacije već primarno iz političkih razloga. Naime, Ukrajinska kriza tada je dosezala usijanje, a u tom kontekstu Rusija je prikazana kao agresor.
Odavno je poznato da sport nije samo "sport", već da je politika usko vezana uz sve što ima veze sa sportom. Mnogi će se složiti kako ne bi trebalo biti tako, no pošto je riječ o aktivnosti koja zaokuplja toliku pažnju, utjecaj politike neizbježan je čak i na lokalnoj, regionalnoj razini, u drugorazrednim i trećerazrednim sportskim natjecanjima, pritom je jasno do koje mjere je onda utjecaj politike prisutan na globalnim sportskim manifestacijama.
Možda nema boljeg dokaza o korelaciji između sporta i politike od Svjetskog nogometnog prvenstva koje bi se 2022. trebalo održati u Kataru. Naime, unatoč brojnim reportažama o strašnim uvjetima pod kojima se ova zaljevska monarhija priprema za taj ključni globalni sportski događaj, očigledno je da ne postoji nikakva politička volja da se manifestacija eventualno prebaci negdje drugdje, a jasno je i zašto. Katar je, još uvijek, "lojalan saveznik", i kao takav ne mora brinuti za udar "negativnog PR-a" - tek povremeno će se priopćiti stvarno stanje stvari (britanski novinar Jonathan Liew objavio je 2017. oštru reportažu pod naslovom: "Svjetsko prvenstvo 2022: Katarski radnici nisu radnici, oni su roblje, i ne grade stadione već mauzoleje"), ali isto neće imati konkretnih dugoročnih posljedica. Rusija pak, s ovakvim vodstvom, može očekivati udarce iz svih pravaca, udarce koji donose velike posljedice, kako u financijskom, reputacijskom, tako i u političkom smislu.
Što se tiče današnje zabrane WADA-e, ona se odnosi i na bilo kakvo održavanje velikih sportskih događaja unutar Rusije. Iako se ovim kažnjava Rusija, ruski sportaši i dalje će se moći natjecati na međunarodnim sportskim natjecanjima, ali pod uvjetom da ne smiju nositi svoju nacionalnu zastavu niti će se izvoditi ruska državna himna - podsjetimo, prema toj "shemi" ruski sportaši već su nastupili na zimskim Olimpijskim igrama u Južnoj Koreji prošle godine.
Što Rusija kaže na sve ovo? Ovakvu presudu su očekivali. Je li bilo dopinga? Svakako jest. Moderni sport, koji je izgubio poprilično od svojih inicijalnih vrednota te je danas prije svega unosan komercijalni proizvod, prepun je dopinga svih vrsta. No, koje supstance sportaši smiju ili ne smiju koristiti mijenjaju se iz godine u godinu. Nije tajna da sportaši često uzimaju puno toga zbog "ozljeda" ili "zdravstvenih problema" koje možda i nemaju - u tom smislu sportski liječnik postaje nešto poput računovođe, posao mu je pratiti aktualne zakone i pronaći eventualne "rupe" kako bi svom klijentu mogao "legalno" dati nešto što će mu pojačati snagu. Dakako, sve to najčešće ne zanima publiku koja, kao i uvijek, prije svega želi vidjeti tko će pobijediti i tko je bolji. Paralela se može primjerice povući između sporta i glazbene industrije gdje publika želi isključivo vidjeti dobar "show" i pritom ne mari za stvari koje se događaju u pozadini (primjerice, južnokorejski glazbeni pravac K-POP pun je velikog izrabljivanja mladih ljudi, pa i samoubojstava, no publika svejedno u deliriju hrli novim "zvijezdama"). Iako govorimo najčešće o vrlo drugačijoj publici, kod sporta situacija je zapravo vrlo slična. Profesionalni sport privlači glamurom pojedinaca, njihovim životom i izvan terena, a pozadina cijele priče ostaje skrivenija. U toj pozadini svakako je i doping.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
