Svima je poznato da Rusija ima poseban odnos prema svom bliskom susjedstvu, osobito prema etničkim Rusima i ruskim govornicima u inozemstvu, grupama koje Moskva obično okuplja kao 'ruski svijet' (ruskij mir). Manje je poznato da svaka post-sovjetska država ima značajan broj sunarodnjaka koji žive u inozemstvu, a mnogi u vladama i društvima tih zemalja vjeruju da bi i oni trebali raditi na razvijanju posebnog odnosa s takvim skupinama. Neke od tih zemalja zapravo imaju iznimno aktivne programe u tom pogledu: Kazahstan, na primjer, konkurira mnogim politikama koje je Moskva usvojila za 'ruski svijet', donoseći važne zakone kojima je cilj privlačenje etničkih Kazahstana da dođu kući iz inozemstva.
Nije iznenađujuće, baš kao što je ruski pristup na ovom području stvorio probleme u odnosu Moskve sa svojim susjedima, usporedne politike i postupci post-sovjetskih ne-ruskih zemalja u mnogim su slučajevima također stvorili diplomatske poteškoće. Primjerice, politika Kazahstana potaknula je napetosti s Kinom. No, možda nijedna politika i praksa druge regionalne zemlje u pogledu njezine sunarodnjačke politike koja živi u inozemstvu nije puna ozbiljnijih problema od onih u Armeniji. Njezin nastavak rata s Azerbajdžanom oko Gorskog Karabaha i sedam drugih područja Azerbajdžana koje su okupirale armenske snage najočitiji je primjer. Međutim, potencijalno još eksplozivniji za budućnost je pristup Erevana prema dvjema drugim susjednim državama: Turskoj i Gruziji. Doista, istočna Turska je nekad imala značajnu armensku populaciju i još uvijek je dom mnogim Kurdima koji su se u prošlosti udružili s Armencima. A što se tiče Gruzije, njezina regija Džavaheti naseljena je značajnom armenskom manjinom, na mnogo načina više blisko integriranima s Erevanom nego s Tbilisijem.
Dva događaja u proteklih nekoliko tjedana ukazuju na to da postoji ozbiljna mogućnost da jedna ili obje ove regije postanu još više uznemirene zbog aktivnosti Armenije. Štoviše, razvoj u jednoj mogu potaknuti razvoj događaja u drugoj na potencijalno opasne načine. Prvo, u članku za rusku agenciju Realist, Agasi Arabyan, voditelj organizacije armenske dijaspore iz Džavahetija u Rusiji, usredotočuje se na situaciju u istočnoj Turskoj i na mogućnost novog saveza između Armenaca i Kurda. I drugo, u Sjedinjenim Američkim Državama, američki Armeni objavili su planove za prikupljanje novca za armensku zajednicu u gruzijskoj regiji Džavaheti. Arabyanov članak, provokativno nazvan 'Zapadna Armenija i ne samo to: je li Armensko-Kurdska republika ima budućnost?', i još zanimljiviji naslov 'Kako osigurati svijetlu budućnost armenskog naroda i armenske države', tvrdi da su svijet i regija u kojoj se nalazi Armenija usred 'velike krize, zbog koje bi moglo doći do velikog prekrajanja granica i teritorija koje uključuju nestanak starih i pojavljivanje novih nacija i nacionalnih zajednica'. Armenija je, dakako, u opasnosti od vojnih napada svojih susjeda, ali također ima određene 'mogućnosti' da unaprijedi svoje interese i zaštiti Armence u najširem smislu, ako se elite u Erevanu samo fokusiraju na te stvari.
Arabyan sugerira da bi jedan od rezultata ovog masivnog ponovnog crtanja zemljovida mogao biti uspostava nove 'države Unije' koja obuhvaća veći dio teritorija kojim je nekada vladalo Rusko carstvo i Sovjetski Savez. I ova izmjena granica mogla bi promicati novi armensko-kurdski entitet u sadašnjoj istočnoj Turskoj - varijacije onoga što je car Nikolaj II tražio tijekom Prvog svjetskog rata i sovjetskog diktatora Josipa Staljina nakon 1945., dok ga nije blokirala američka vlast. Ako dođe do takvog regionalnog previranja u bliskoj budućnosti, piše armenski komentator, Erevan mora biti spreman osigurati neke 'varijante Armensko-kurdske Sovjetske Socijalističke Republike' u kojoj bi dominirali Armenci. Uostalom, Moskva ne bi dala Armeniji vodstvo te teorijske cjeline na srebrnom pladnju; ali to je rezultat koji Erevan može promicati ako počne raditi na tome. Povezanost Armenaca i Kurda ima svoju etničku pozadinu: naime, oba naroda potječu iz iranske narodne skupine. Armenski jezik je izdvojeni i poseban rani izdanak indoiranske jezične skupine, dok je kurdski izravni nasljednik staroiranskog. Dva naroda žive na istom teritoriju, koji se proteže od Kavkaza preko istočne Turske do Irana.
Nažalost, nastavlja gore spomenuti autor, malo je dokaza da je armenska vlada spremna razmišljati u tako velikim terminima. Ipak, postoje manji koraci koje može i treba poduzeti kako bi se stvorio temelj za takav ishod, uključujući širenje dijaloga s Kurdima, Asircima i drugim narodima u sadašnjoj istočnoj Turskoj, ali koja opet može postati zapadna Armenija. Dodaje kako Erevan mora aktivno širiti ideju među narodima da Armenci nisu tek neki odjek prošlosti koja se nikada ne vraća, već dio regije u današnje vrijeme. Kraljevina Armenija dosegla je svoj vrhunac pod Tigranima Velikim u 1. stoljeću prije Krista i postala je prva država na svijetu koja je prihvatila kršćanstvo kao svoju službenu religiju krajem 3. ili početkom 4. stoljeća poslije Krista. Drevno armensko kraljevstvo bilo je podijeljeno između Bizantskog i Sasanidskog carstva početkom 5. stoljeća. Pod dinastijom Bagratuni, Bagratidsko kraljevstvo Armenije obnovljeno je u 9. stoljeću. Gubeći svoju moć zbog ratova protiv Bizantinaca, kraljevstvo je palo 1045. godine, a Armeniju su ubrzo napali Turci. Arabyanove ideje su, naravno, ekstravagantne, ali ograničeniji koraci mogu poticati razmišljanje među nekim Armencima u Moskvi, ako još ne u Erevanu. Mali koraci nisu nužno problem za svakoga, ali veća igra u kojoj su dio može biti eksplozivna.
Neposredniji i praktičniji, ali potencijalno politički problematičniji u kratkom roku su planovi armenske dijaspore u Los Angelesu da 2. lipnja pokrenu teleton kako bi prikupili novac za slanje armenskoj zajednici u gruzijskoj regiji Džavaheti. To je postalo moguće, kažu organizatori, kada je stvorena 'Platforma za ujedinjenje dijaspore'. Jedan od čelnika ovog projekta, Garegin Nalbandyan, rekao je da ovaj napor za prikupljanje novca nije namijenjen 'protiv Gruzije'. Umjesto toga, kazao je, ima kao svoj cilj jačanje armensko-gruzijskih odnosa. Međutim, ako Džavaheti dobije još jedan vanjski izvor financiranja, njegovi odnosi s Tbilisijem mogu se pogoršati - a Gruzijci taj potez ne mogu smatrati tako dobroćudnim kao što ga Nalbandyan prikazuje. Armenci čine veći dio ove regije. Južni dio regije Džavaheti graniči s Republikom Armenijom. Ovdje etnički Armenci čine veliku većinu stanovništva s manjinama Gruzijaca, Rusa i drugih kavkaskih naroda i koristi se armenski.
Napetosti u Džavahetiju povremeno su bile visoke. Jedan od razloga temelji se na službenoj gruzijskoj jezičnoj politici koja službeno ne dopušta korištenje armenskog jezika u javnim ili upravnim uredima, čak i ako građani i službenici bolje govore armenski od gruzijskog. Međunarodne promatračke misije o položaju nacionalnih manjina u Gruziji kritički su se osvrnule u tom aspektu tek 2009. godine. Etnički armenski Ujedinjeni demokratski savez Džavahk poziva na lokalnu autonomiju za Džavaheti u Gruziji. Neke armenske političke grupacije Republike Armenije i armenske dijaspore, među kojima najznačajnije mjesto ima Armenska revolucionarna federacija (ARF), tvrde da bi Džavahk (armensko ime za Džavaheti) trebao pripadati Armeniji. Ujedinjena Armenija bi tako obuhvatila sva područja označena kao armenska Ugovorom iz Sèvresa, zajedno s regijama Artsah (Gornji Karabah) i Nahičevan. Međutim, Džavaheti nije službeno proglašen armenskim teritorijem od strane vlade Armenije. Posljednjih godina u Gruziju se vratio mali broj turskih Mešketa. S malim mogućnostima zapošljavanja u regiji, migracija je uzrokovala napetosti s lokalnim armenskim stanovništvom. Zbog toga su gruzijske vlasti radije naseljavale turske Meškete u drugim područjima u zemlji. Naftovod Baku – Tbilisi – Ceyhan i plinovod Južnog Kavkaza, koji su prošli kroz regiju, susreli su se s protivljenjem lokalnih Armenaca, a isto se dogodilo i oko planirane željezničke pruge Kars-Ahalkalaki-Baku jer izolira Armeniju zbog armenske okupacije azerbajdžanskog teritorija.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
