Nemir se vratio na Kavkaz - u vrijeme pisanja ovog teksta u najnovijim sukobima Armenije i Azerbajdžana ubijeno je više od 20 vojnika. Sukob je eskalirao jučer, ali se nije smirio kroz noć, traje i dalje. Tko je prvi zapucao na koga nemoguće je reći jer obje strane se međusobno optužuju za istu stvar. Ali govorimo o konfliktu gdje je prvo pucanje počelo prije još 30 godina, odnosno po raspadu Sovjetskog Saveza. Ovaj sukob stoga ima i jednu povijesnu dimenziju (činjenica da govorimo o kršćanskoj Armeniji i muslimanskom Azerbajdžanu to dodatno pojačava), ali i jednu vrlo recentnu geopolitičku - naime, sporni prostor oko kojeg se sukobljavaju ove dvije zemlje, Gorski Karabah, je zapravo koridor kroz koji prolaze važni plinovodi i naftovodi do europskog i svjetskog tržišta. Samim time možemo unaprijed konstatirati da će ovaj sukob, ako se rasplamsa, imati veće pobjednike i gubitnike no što su nacionalne i sporne granice Armenije i Azerbajdžana.
Sudeći prema zadnjim informacijama ovo je najveći sukob između ove dvije bivše sovjetske republike od 2016. godine, dakle veći od onog okršaja koji je nekoliko dana trajao u srpnju ove godine.
Dvije zemlje se dakle sporadično sukobljavaju oko Gorskog Karabaha već desetljećima, ali ovo je sukob potencijalno veći od njih jer može uvući dvije sile - Tursku i Rusiju. No, ostanimo prije još neko vrijeme u Gorskom Karabahu.
Zemljopisni položaj ove regije je "kao stvoren" za sukob koji će trajati desetljećima. Očekivano, riječ je o još jednom konfliktu gdje etnička i religijska pripadnost vode glavnu riječ. Naime, u vrijeme SSSR-a unutar sovjetskog socijalističkog Azerbajdžana postojala je autonomna oblast Gorski Karabah. Zašto? Zato jer na ovom prostoru žive većinom etnički Armenci, koji su kršćani, a ne Azeri koji su muslimani (velikom većinom šijiti). Prostor ove drevne uzvisine ima, kako bi se i očekivalo, dugu i burnu prošlost. Armenci ovdje žive od vremena prije Naše ere, no u 7. stoljeću dolazi do prodora muslimanskih snaga, još prije toga ovdje se drevna Armenija dijeli između Rimskog Carstva i Perzije.
Početkom 19. stoljeća gospodar na Kavkazu postaje Rusko Carstvo, a na prostoru istog i šire, stotinjak godina kasnije nastat će Sovjetski Savez pod kojim će se naći (ne odmah nakon Oktobarske revolucije, ali uskoro) i današnja Armenija i današnji Azerbajdžan.
Još za vrijeme Prvog svjetskog rata Armenci su se našli u vrlo teškom položaju jer Armenski genocid, kojeg turske vlasti ni danas ne priznaju otvoreno (bar ne što se tiče magnitude i terminologije), počinje već za vrijeme rata, a intenzivirat će se naglo nakon kraja i pred završetak Prvog svjetskog rata kada na ruševinama Otomanskog carstva nastaje nova Turska Republika. Brojke, dakako, variraju, no procjenjuje se kako su turske snage ubile više od milijun Armenaca. Brojne zemlje diljem svijeta - uključujući SAD, Rusiju, Njemačku - smatraju da je nad Armencima počinjen genocid. Iako se na Tursku vrši pritisak da prihvati tu povijesnu činjenicu, njihov nacionalistički predsjednik Erdogan gotovo sigurno nema takvu namjeru.
Sve u svemu, u to vrijeme nakon Prvog svjetskog rata Armenija je u isto vrijeme već ratovala s Azerbajdžanom zbog, između ostalog, i regije Gorski Karabah. Situaciju će "smiriti" sovjetski boljševici koji će zauzeti cijeli prostor - prvo Azerbajdžan 1920., a zatim i Armeniju 1921.
Da bi što lakše nagovorili Armence da prihvate novu komunističku vlast Sovjeti su im doslovno obećali da će prostor Gorskog Karabaha doći pod njihovu kontrolu. Armenci su pristali te su sa Sovjetima potpisali sporazum kojim pristaju na "privremenu okupaciju" njihove zemlje dok se konačno rješenje ne pronađe. Dakako, taj "privremeni" aranžman pretvorit će se u šest desetljeća Armenije pod SSSR-om.
No, to samo po sebi nije uzrok spora - glavni problem stvorio je ni više ni manje nego sovjetski lider Josif Staljin. Naime, kako i znamo, Staljin na vlast dolazi nakon Lenjinove smrti 1924., a u vrijeme kada su Armenija i Azerbajdžan (kao i njegova obližnja rodna Gruzija) ukomponirane u sastav SSSR-a on je bio glavni dužnosnik u tadašnjem kavkaskom birou (kavbiro). Staljin i drugi zaduženi za novu sovjetsku sudbinu Kavkaza, rekli su Armencima da će napokon dobiti kontrolu nad Gorskim Karabahom, uzvisinom koja Armencima nema samo zemljopisnu već i veliku povijesnu važnost. Ovdje su se kršćanske snage stoljećima odupirale muslimanskim invazijama (što uspješno, što ne).
Ali Staljin je prevario Armence i dao je Gorski Karabah Azerbajdžanu! Zašto? Samo da im napakosti? Ne, iza odluke, odnosno izdaje dogovora između Boljševika i Armenaca, stajao je konkretan razlog. Naime, Staljin je na ovaj način želio izaći Turcima u susret. Zašto Turskoj i zašto po cijenu armenskih interesa? Zato što su boljševici u to vrijeme još uvijek imali velike planove za Tursku vjerujući da će se također pridružiti komunističkom bloku (što se, dakako, nikad nije dogodilo, a Turska kasnije postaje i NATO članica te zbog američkog postavljanja nuklearnih raketa u Tursku početkom 60-ih godina izbija opasna Kubanska raketna kriza).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
