Ruski predsjednik Vladimir Putin prije dva dana, 18. lipnja 2020., objavio je poveći tekst u američkom listu The National Interest povodom 75. obljetnice od završetka Drugog svjetskog rata. Lako se čita i svakako će biti jako zanimljiv svim ljubiteljima povijesti, no riječ je o povećem štivu za koje treba izdvojiti nešto vremena. Nakon detaljnog čitanja možemo se posvetiti i analizi ovog osvrta jer i o tome se ima štošta za reći.
Iako je glavna tema Drugi svjetski rat, i sve što je vodilo prema njemu i što je uslijedilo nakon njega, ovo nije prvi Putinov nastup ovakve vrste. Svakih nekoliko godina ruski predsjednik napravi "izlet" kao kolumnist u američkim medijima, primjerice 2013. u listu The New York Times kada je svoj tekst objavio u vrijeme napetosti oko Sirije.
Njegovi tekstovi nam, dakako, puno govore o samom ruskom stajalištu u datom trenutku, a iako je između dvije spomenute kolumne u američkim medijima prošlo 7 godina centralna poruka koja se provlači kroz njih ostala je ista. U aktualnom tekstu Putin se vraća u dane pred izbijanje Drugog svjetskog rata te kroz povijesnu lekciju ondašnjeg vremena nastoji reći da nešto vrlo opasno vreba iz bliske budućnosti.
Ne ističe to direktno, ali jedan od povoda za osvrt na "izdaju u Munchenu" i druge predratne epizode je zapravo jasan - današnje anti-rusko djelovanje pojedinih Zapadnih zemalja podsjeća ga, s razlogom, na neke povijesne okolnosti. U tekstu argumentira kako su Zapadne sile bile i više nego sretne oko ideje da izbije otvoreni rat između nacističke Njemačke i SSSR-a nadajući se da će se međusobno poubijati. Posebno proziva tadašnje poljsko vodstvo ističući kako je isto itekako bilo suučesnik u odobravanju prvog Hitlerovog pohoda, trganja Čehoslovačke.
U svojem izlaganju poručuje kako je tadašnji SSSR bio jedina zemlja koja se protivila koracima koji su neminovno vodili prema novom velikom ratu u Europi i svijetu. Dakako, u toj argumentaciji može ići tek do određene granice, ako se želi predstaviti kao ozbiljan poznavatelj povijesti, jer tajni protokoli notornog sporazuma Molotov–Ribbentrop će uvijek biti dio te diskusije. Naravno, Putin nema nikakvu namjeru "preskočiti" tako važan detalj povijesti 20. stoljeća, no ipak donekle umanjuje sovjetsku odgovornost u sklapanju tog sporazuma. To je već ona često ponavljana priča da je Staljin potpisao sporazum s Hitlerom kako bi kupio vrijeme i pripremio obranu zemlje (dogovorivši "usput" i podjelu Poljske). Putin je u pravu kada tvrdi da je Staljin zapravo "zadnji potpisao" sporazum s Hitlerom, nakon što su to već učinile druge Zapadne sile. Da, to je točno, ali opet se ne može ignorirati činjenica da je, ideološki gledano, taj sporazum bio još "nesvetiji" od drugih.
Nadalje, Putin spekulira kako Molotov–Ribbentrop možda nije jedini sporazum s Hitlerom koji je sadržavao i tajne protokole te po tom pitanju poziva "Zapadne partnere" da otvore svoje povijesne arhive ne bi li se to detaljno provjerilo.
Putinov pak stav prema SSSR-u uvijek je bio kompleksan, a neki će reći i kontradiktoran. Zapravo njegov stav dosta odgovara njegovoj politici. Govoreći o dezerterima sa sovjetske strane nakon Hitlerovog napada navodi kako je to ostavština krvavog Ruskog građanskog rata i Oktobarske revolucije. "Nihilizam, ismijavanje nacionalne povijesti, tradicije i vjere, što su Boljševici nastojali nametnuti, naročito u prvim godinama po dolasku na vlast - sve to je imalo utjecaja", ističe Putin, no već dva paragrafa kasnije navodi kako je tvrđavu u bjeloruskom gradu Brest "do zadnje kapi krvi branilo više od 30 etničkih skupina" jer, kako ističe, "za vrijeme cijelog rata podvig sovjetskog naroda nije znao za nacionalne granice".
Priznao to Putin ili ne, no toj nadljudskoj obrani sovjetskog naroda od nacizma je svakako pridonijela boljševička ideja. Putin, kojeg svakako zanima povijest i vješto barata s detaljima, uvijek će se nalaziti u donekle nezavidnoj poziciji gdje mora odati priznanje sovjetskoj, svakako ne samo ruskoj, kolektivnoj obrani, no u isto vrijeme zbog vlastite politike koju vodi mora obranu prikazati kao "obranu domovine", više nego obranu socijalističke ideje pred nacističkom prijetnjom.
Istina, i sam Staljin kad je "zagustilo" posegnuo je za nacionalnim simbolima i retorikom (iako je rodom Gruzijac, a ne Rus). Što je na kraju više motiviralo sovjetske narode da se tako grčevito bore protiv inicijalno puno snažnijeg neprijatelja će ostati stvar povijesne (ali i političke debate), no ako sve to maknemo sa strane vjerojatno je najtočniji odgovor borba za egzistenciju jer Hitler definitivno nije želio okupirati Lenjingrad i Moskvu po uzoru na nacističku okupaciju Pariza!
No, ovo je sporedna tema u Putinovom velikom tekstu. Najveći dio posvetio je činjenici da se istina o Drugom svjetskom ratu brutalno izokreće zadnjih godina. Podsjeća da je SSSR izgubio oko 27 milijuna svojih stanovnika. Jedan na 7 stanovnika SSSR-a poginuo je, na ovaj ili onaj način, za vrijeme Drugog svjetskog rata. U isto vrijeme u Britaniji poginula je 1 na 127 osoba, a u SAD-u 1 na 320.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
