Ovog tjedna će ili ekonomija srušiti Erdogana ili će on nju odvesti prema dramatičnim novim horizontima koje turski narod neće moći izdržati, ali će morati

Ovo bi mogao biti zadnji tjedan dugogodišnje Erdoganove vladavine u Turskoj. Ovog vikenda, 14. svibnja, u nedjelju, održavaju se parlamentarni i predsjednički izbori. Ankete su jako, jako tijesne. Prema nekima polarizacija između Erdogana i njegovog rivala iz Republikanske stranke, Kemala Kilicdaroglua, je doslovno 50/50. Jako teško bi bilo reći tko će odnijeti pobjedu, ali na temelju ovih podataka već sada možemo zaključiti jednu bitnu stvar - ako Erdogan bude poražen onda će biti poražen zbog ekonomske situacije u Turskoj. I devastirajući potres od ove godine pridonijet će tome, ali ekonomija je ta koja ga potencijalno ruši s vlasti već ovog tjedna.

Već mjesecima slušamo o velikoj inflaciji koja guši turski narod i kontinuirano im degradira kvalitetu života. Kako trenutačno stvari stoje po tom pitanju? Inflacija, između ostalog, pridonijet će krajnjoj neizvjesnosti kojoj ćemo svjedočiti za nekoliko dana. Naime, krajem prošle godine inflacija je zaista bila iznimno visoka te je izgledalo kao da će lupiti o psihološki jako opasan iznos od 100% - no, dogodilo se suprotno, inflacija je počela padati, a prošlog mjeseca iznosila je "samo" 43%. To je i dalje puno, bez sumnje, ali je svakako podnošljivije od 85% iz listopada prošle godine!

Inflacija u Turskoj u zadnjih 12 mjeseci

Tijekom zadnjih pola godine možemo vidjeti jasan trend smirivanja inflacije u Turskoj. Da se to nije dogodilo Erdogan bi doslovno već bio otpisan i izbori bi bili samo formalnost.

Ali kako to da je došlo do takvog pada inflacije? To zapravo može biti financijska "optička varka". Naime, pošto je inflacija prošle godine bila tako visoka jasno je da je statistička brojka pala početkom nove 2023. godine jer se inflacija uspoređuje s godinom ranije! Pojednostavljeno - po obična turska kućanstva situacija se nije naglo poboljšala prešavši iz prosinca u siječanj, zapravo ostalo je gotovo pa ista. No, kao što to obično i biva, statistika radi u interesu političara pa se tako i Erdogan može hvaliti da je inflacija "pala".

Ali nešto je ipak pala, zar ne? Jest, svakako, ali pitanje je do kad. Onaj devastirajući potres u veljači Tursku je koštao milijarde, a taj iznos će se na statističkim izvješćima tek pokazati nešto kasnije, tako da se krajem ove godine ponovno može očekivati eskalacija inflacije.

Ono što je pak bilo i ostalo specifično po Erdogana i njegovu vladavinu su niske i padajuće kamatne stope turske centralne banke. Po tom pitanju Erdogan vodi ekonomiju koja je gotovo pa okrenuta naglavačke u odnosu s ostatkom svijeta. Jer skoro pa sve zemlje suprotstavile su se inflaciji podizanjem kamatnih stopa. To neminovno "hladi" ekonomiju jer u konačnici, pošto su i komercijalne banke direktno pogođene, poslovanja teže dolaze do novca. Sve to usporavanja na kraju dovodi i do smanjenja cijena proizvoda kroz pad inflacije, a popratne posljedice mogu biti i propast pojedinih komercijalnih banaka kao što trenutačno svjedočimo u Europi i SAD-u.

Kamatne stope turske centralne banke

U Turskoj se pak prakticirao obrnuti pristup - centralna banka ne samo da nije podizala kamatne stope već ih je kroz inflaciju kontinuirano smanjivala. Erdogan se direktno upleo u cijelu priču otpuštajući guvernere koji nisu bili voljni pratiti njegov plan.

Ali koji je cilj takvog plana? U konačnici se izlazi u susret poslovanjima i stranom kapitalu koji, dok se svugdje diljem svijeta dižu kamatne stope (pa su i krediti nepovoljniji), bi sad trebao ući u Tursku u potrazi za dobrom atmosferom. To je ono što Erdogan nudi, ali zaboravlja da strane kompanije ne mogu glasati za njega.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.