Članovi Vijeća za suradnju arapskih zemalja Zaljeva (GCC) su zadnjih nekoliko godina započeli s implementacijom velikih reformi kako bi se prilagodili ekonomskim i političkim izazovima budućnosti. Smanjenje prihoda od nafte je dovelo neke od tih zemalja, čije gospodarstvo uveliko ovisi o energetskim resursima, na rub gospodarske krize. U protekle tri godine, prihodi Saudijske Arabije su pali za više od 50%, s 302 milijarde dolara u 2013. na 147 milijarde dolara u 2016. godini, a njezine devizne rezerve su se smanjile za otprilike 200 milijardi dolara od sredine 2014. godine. Čak i Kuvajt, jedan od financijski najstabilnijih članova GCC-a, predviđa deficit (po prvi puta u zadnjih deset godina) od 26 milijardi dolara za 2017/2018 fiskalnu godinu. Istovremeno, sve države članice GCC-a se bave rastućim demografskim pritiscima i generacijskim razlikama u vodstvu.
Kako bi se suočili s trenutnim i budućim izazovima, države GCC-a su počele sprovoditi intenzivne strukturne reforme. Mjere - uključujući poteze vezane za smanjenje poticaja za goriva, privatizaciju poduzeća i diversifikaciju gospodarstava - imaju za cilj, barem u kratkom roku, ublažavanje gospodarskih problema. Dugoročno, međutim, predviđaju novi društveni ugovor između vlada GCC-a i njihovih građana. Na primjer, napori Saudijske Arabije da nacionalizira radnu snagu i zaposli veći broj žena, će polako, ali sigurno transformirati društvene i političke strukture kraljevstva. No spomenute reforme neće biti lako implementirati, a čelnici država GCC će na svome putu naići na brojne prepreke i otpore. Za zemlje s konzistentnim šiitskim zajednicama, kao što su Bahrein, Kuvajt i Saudijska Arabija, ambiciozne reforme predstavljaju pogoršanje sektaških napetosti između njihovih šijitskih i sunitskih zajednica, dajući Iranu priliku da stekne utjecaj u regiji.
No ekonomske i društvene reforme, iako velike, ne predstavljaju prvi takav napor od strane GCC-a. Međutim, do sada, vođe Zaljeva nisu pokazale veliku žurnost u ostvarivanju najavljenih promjena. Nakon što je cijena naftnih derivata pala početkom osamdesetih godina, Saudijska Arabija je iscrpila svoje financijske rezerve i vodila proračunski manjak od više od 10% svog bruto domaćeg proizvoda gotovo deset godina kako bi izbjegla sprovođenje reformi. Tek je kasnih devedesetih godina, kada je njezin dug prema BDP-u premašio 100%, Rijad odlučio pokrenuti značajne promjene u gospodarstvu. Godine 1998. pokojni kralj Abdullah je upozorio svoje sunarodnjake kako je došlo vrijeme da se prilagode "načinu života koji se ne oslanja isključivo na državu". Ipak, cijene nafte su počele ponovno rasti 1999. godine, čime se smanjila potreba za štednjom. Tijekom narednih 15 godina reforme koje je obećavala Saudijska vlada su pale u drugi plan a Rijad se bavio problemima na drugim područjima, kao što su domaći prosvjedi zbog američkog rata u Iraku i rast religijskog ekstremizma.
Danas, Saudijska Arabija i ostatak članica GCC-a nisu više u stanju odgoditi ekonomske reforme. S malo izgleda za brzi oporavak cijena nafte, zemlje Zaljeva se pripremaju za produženo razdoblje smanjenog prihoda od energenata. Vlade u GCC-u će također morati pronaći način da integriraju na tržište rada mlade ljude koji predstavljaju dominantnu dobnu skupinu. Naime, 60% građana Saudijske Arabije ima manje od 15 godina. Stoga se može očekivati da će čelnici GCC-a kao što su saudijski princ Salman i princ Abu Dhabija Mohammed bin Zayed al-Nuhayyan nastaviti dosljedno s reformama.
Naravno, preispitivanje postojećih ekonomskih, političkih i društvenih struktura neće biti mali pothvat. Uslijed Arapskog Proljeća, s ciljem smirivanja tenzija u vlastitim zemljama, vlade Zaljeva su povećale za desetke milijardi dolara svoju socijalnu potrošnju (mjere poput povećanja plaća, otpisivanje dugova itd). Smanjivanje te potrošnje će bez sumnje naići na otpor javnosti, bas kao i u prošlosti. Nadalje, nesigurnost u regiji će omogućiti Iranu da pokuša iskoristiti i povećati svoj utjecaj sa šiitskim populacijama Zaljeva.
Iran i GCC: Duga i kompleksna povijest
Unatoč ideološkom suparništvu s članovima bloka, Iran je bio trgovinski partner članova GCC-a mnogo ranije negoli je blok osnovan. Naime, prvi prijedlozi su uključivali Iran kao člana. U tom kontekstu, iranski šah je održavao relativno prijateljski odnos sa zaljevskim državama, usredotočujući se na područja zajedničke zabrinutosti poput širenja Baathizma, socijalizma i komunizma u regiji, sve dok ga revolucija 1979. nije zbacila s vlasti. U zemljama Zaljeva, štoviše, odnosi između sunita i šijita - iako napeti - su bili držani pod kontrolom. Čelnici Zaljeva nisu gledali njihove šijitske zajednice, odnosno sektaške podjele unutar svojih zemalja, kao prijetnju nacionalnoj stabilnosti. Naftna kompanija, The Arabian American Oil Co, kasnije Saudi Arabian Oil Co, je zapošljavala brojne šiite prije njezine nacionalizacije 1980. godine. Osim toga, prešutni dogovor u Istočnoj provinciji Saudijske Arabije, gdje obitavaju brojni šiiti, je dopuštao članovima te sekte da prakticiraju svoju vjeru, iako privatno. Kuvajtska kraljevska obitelj al-Sabah je također pronašla u šiitskoj manjini korisnog saveznika, njegujući veze sa šijitskim trgovačkim klasama kako bi se suprotstavila zahtjevima sunitske trgovačke zajednice.
No iranska revolucija iz 1979. je razbila relativni sklad u Zaljevu. Kako je ustanak napredovao, tako su šiitske zajednice arapskih zemalja tražile sve veću vjersku i ekonomsku slobodu. Šijitske skupine u istočnoj provinciji Saudijske Arabije su pokrenule masovne prosvjede iste 1979. godine nakon što su sunitski ekstremisti okupirali Veliku džamiju u Meki. Usred tih događaja, saudijska vlada je postala još više sumnjičava prema unutarnjim disidentskim pokretima. U međuvremenu je Islamska Republika Iran uspostavila Ured za islamske pokrete oslobađanja, vladin entitet zadužen za izvoz revolucije u inozemstvu. Njegovo djelovanje je dalo poticaj militantnim šijitskim skupinama u Zaljevu, poput Organizacije za islamsku revoluciju na arapskom poluotoku i Islamske fronte za oslobađanje Bahreina. Potonja skupina je 1981. godine pokušala propali državni udar protiv bahrainske kraljevske Al Halifa obitelji.
Svjesni prijetnje da je iranski politički utjecaj dosegnuo unutar njihovih granica, zaljevske države su se zajedno udružile kako bi formirale GCC 1981. godine. Ipak, u Iranu je podrška šijitskim pokretima Zaljeva bila u padu. Frakcijske podjele su dovele do marginalizacije, a u nekim slučajevima i do uhićenja i egzekucija, političara i svećenika koji su podupirali spomenute skupine, poput Mohammad al-Shirazija i Hossein Ali Montazerija, te su dovele do odluke iranske vlade da zatvori ured za revolucionarne pokrete.
Krajem osamdesetih godina, veze između Irana i šijitske zajednice zaljeva su i dalje slabile. Teheran je ipak pokušao osnažiti nove šiitske pobune u zemljama GCC-a, kao na primjer Hezbollah al-Hejaz, skupinu za koju se vjeruje da je odgovorna za napad iz 1996. godine na stambeni kompleks u Khobaru u Saudijskoj Arabiji. No zadnja dva desetljeća, vlade GCC-a su zauzele puno čvršći stav prema šijitskim militantnim skupinama sa sve većom uporabom represije od strane sigurnosnih službi. Mnoge militantne organizacije zaključile su kako je izazivanje sustava putem nasilja uz potporu Irana strategija koja nema budućnosti što je kao rezultat imalo još lošiji tretman i manjak prava za lokalne šiitske zajednice.
Sada, kako članovi GCC-a provode reforme, Teheran može iskoristiti priliku da obnovi svoje veze sa šijitima diljem regije . Naime, iranske šijitske zajednice još uvijek dijele ideološke veze s onima u Zaljevu, a uspon nove generacije šijitskih čelnika u GCC-u mogao bi dodatno ojačati te veze. No s druge strane postoje brojne prepreke. Naime, brojni šiiti u zaljevskoj regiji se pridržavaju doktrine iračkog klerika ajatolaha Alija al-Sistanija, a ne učenja ajatolaha Ruhollaha Khomeinija, koji je nadgledao transformaciju Irana u Islamsku Republiku. Za kraj, šiiti u Bahreinu, Saudijskoj Arabiji i Kuvajtu su ponosni što se odupiru njihovim vladama bez iranske intervencije ili nadzora. Može se stoga zaključiti, kako unatoč preprekama, uvjeti i prilika za obnavljanje iranskog utjecaja u Zaljevu postoje, i nema sumnje da će ih Teheran pokušati iskoristiti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
