Oduzimanje posebnog statusa Jammu i Kašmira u Indiji ugasilo je gotovo sve izglede da se to pitanje riješi dijalogom, bilo s kašmirskim vodstvom, bilo s Pakistanom. Čovjek se pita nije li Indija imala druge alternative osim onoga što je već pokazala u obliku strogih sigurnosnih mjera, prekida komunikacije i drakonskih administrativnih mjera za vođenje poslova Jammu i Kašmira. Indijska politika i politički krugovi upotrebljavaju retoriku ekstremne borbe protiv nasilništva i govore u pojmovima poput 'reintegracije' i 'umjerenjaštva', sugeriraju da cijelo stanovništvo ove sjeverne provincije smatra radikalnim. Očito, Indiji nedostaje veliki nacrt i plan za apsorbiranje šoka nakon mjera koje je poduzela da 'jednom zauvijek' riješi pitanje Kašmira.
Ova situacija je svakako veliki izazov za susjedni Pakistan. Naime, za svaki oblik borbene pozicije ili ustanka u Kašmiru, bio bi okrivljen Pakistan. To bi za Indiju bio jednostavan izlaz, ali bila bi to i skupa cijena navodne pobjede. Nespreman suprotstaviti se indijskom koraku za opoziv posebnog statusa Jammu i Kašmira, Pakistan se također suočava s osjetljivim izazovom. Međutim, još kritičnije pitanje za Pakistan je kako odgovoriti na nastalu situaciju.
Novi otpor imat će drugačije karakteristike od ranijih pokreta. Iako će se uglavnom sastojati od nenasilnog političkog izražavanja, nasilni će osjećaji također biti prisutni. Emocije su podjednako visoke među nezavisnim, pro-pakistanskim i ultra-radikalnim segmentima pokreta otpora u okupiranom Kašmiru. Oni se mogu nasloniti na nasilne akcije odvojeno ili osnivati savez radi povećanja utjecaja otpora. Nije sigurno koliko je članova zabranjenih Džajš-e-Mohammad i Laškar-e-Taiba prisutno u Kašmiru i kolika je razina njihovih operativnih kapaciteta. Ali skupine poput Ansar Gazvat-ul-Hinda, podružnice Al Kaide na Indijskom potkontinentu, postupno upadaju u ultraradikalne militantne pokrete u Kašmiru. Ovaj pokret također djeluje protiv Pakistana. Grupa pokušava uvjeriti ostale oružane skupine da osnuju neovisni borbeni savez protiv Indije. Nedavno je šef Al Kaide Ajman al-Zavahiri podržao ovu ideju. U tom kontekstu, oružane skupine sa sjedištem u Kašmiru, poput Hizbul mudžahida, također će biti pod snažnim pritiskom da reorganiziraju svoje operativne strukture. Te skupine mogu pokrenuti dugotrajni pokret otpora u Kašmiru. Pakistan, s druge strane, ima osjećaj da je moralno i politički dužan podržati Kašmirce. Međutim, podržavanje pokreta otpora imat će ozbiljne posljedice za Pakistan. Loše stanje pakistanske ekonomije, unutarnje političke krize i borbena diplomacija čimbenici su koji će ograničiti aktivnu podršku pokretu otpora u Kašmiru.
Indija je odabrala najbolje vrijeme za ukidanje posebnog statusa Jammu i Kašmira, upravo u vrijeme kada se Pakistan suočava s višestrukim izazovima i pokušava vratiti svoj geopolitički značaj kroz omogućavanje mirovnog procesa u Afganistanu. Pakistan je ostao žrtveni jarac za neuspjehe Sjedinjenih Država u Afganistanu. Neposredni kontekst cijele situacije u Kašmiru je budućnost Afganistana i što će sporazum između Sjedinjenih Država i Pakistana za Afganistan značiti za Indiju. Prema izvještajima, procjena indijskih obavještajnih agencija da bi moglo doći do neposredne nagodbe bila je ono što je pokrenulo raspravu unutar Modijeve vlade o odgovoru koji bi osigurao da Indija nije previđena u tom procesu. Dogovor Sjedinjenih Država za povratak talibana u neki oblik podjele moći u Afganistanu ima tri posebne opasnosti za New Delhi. Prvo, ovaj sporazum bi sigurno ugrozio izbore u Afganistanu planirane za 28. rujna ili učinio njihove rezultate nebitnim. Ulog Indije u demokratskom Afganistanu nadilazi proces jer je svaki od 17 kandidata za predsjedničku poziciju u vezi s Indijom. Drugo, sporazum će dovesti talibane, čiji čelnici duguju odanost Islamabadu i Ravalpindiju, u središnje strukture vlasti i institucije u Kabulu. Treće, obavještajne procjene govore da nakon sporazuma američke trupe neće potpuno 'nestati' već će i dalje održavati između tri i pet vojnih baza. U prošlosti je američka ovisnost o Pakistanu o putnim linijama i jamstvima sigurnosti dovela do toga da će Amerikanci tražiti ustupke od Indije za Kašmir. Komentar američkog predsjednika u srpnju, tijekom medijske interakcije s premijerom Pakistana Imranom Khanom da Sjedinjene Države računaju da će Pakistan surađivati s Amerikancima oko Afganistana, popraćen ponudom za posredovanje u Kašmiru, značio je alarm za Delhi i diktirao posljednje indijske poteze. Suočavajući se s vremenskim ograničavanjem prilika za konsolidaciju svog položaja u Jammu i Kašmiru, vlada je odlučila postaviti Amerikancima i Pakistanu činjenično stanje na terenu.
Slično tome, Indija je uvijek krivila Pakistan za vlastite neuspjehe u Kašmiru. Ali situacija je sada drugačija i moglo bi biti teško zadržati eskalaciju napetosti. U međuvremenu, dinamika pobune u Kašmiru bit će drugačija ovog puta, pri čemu Pakistan neće biti u stanju utjecati na pokret otpora na isti način kao što je to radio prije. Kao rezultat, tenzije u Pakistanu i Indiji mogu se u bilo kojem trenutku pretvoriti u konvencionalno ratovanje. Premijer Imran Khan već je to naznačio u svom parlamentarnom govoru. Kako Pakistan može izbjeći ovu situaciju? U slučaju Kašmira, akcije indijske vlade, koje uključuju slanje trupa, prekid komunikacija i uhićenje lokalnih vođa, opravdane su izrazima euforije širom zemlje. Populistička procjena je da bilo kakve negativne posljedice - na primjer, nasilje u Kašmiru, otpor u Jammu i Ladakhu za imovinska prava, ili pogoršanje odnosa Indije i Pakistana na koridoru Kartarpur, sudbina Kulbhušana Džadhava i trgovina i prometni aranžmani - neće naštetiti vladi jer su bili ovlašteni 'voljom naroda'.
Pakistanska i indijska diplomatska borba ostala je ograničena na dvije nepovezane domene: Pakistan se fokusirao na internacionaliziranje kašmirskog pitanja, dok Indija iskorištava aspekt militantnosti. Dok je Indija učinkovito igrala svoje karte tijekom posljednjih nekoliko godina, Pakistan je upravo na putu da povrati svoju diplomatsku snagu, ne samo kroz omogućavanje afganistanskog mirovnog procesa, nego i djelovanjem protiv svih oblika militantnih grupa. Postoje zabrinutosti zbog svih tih zaokreta jer se ovaj put čini kompliciranim zbog svih navedenih čimbenika. Vođe sektaških i militantnih skupina pokušavaju utvrditi svoju važnost u promjenjivoj situaciji. Neke audio, video i tekstualne poruke kruže grupama društvenih mreža u kojima se izjašnjavaju kako podržavaju kašmirsku borbu. Još nisu dobili odgovor države i medija. Čak i reaktivacija foruma poput Vijeća Difa-i-Pakistan nije očita; ovo je bio savez malih radikalnih vjerskih i političkih stranaka koje su mogle izvesti ljude na ulice po kritičnim regionalnim pitanjima. Pakistanski promijenjeni pristup može postati njegova snaga. Međunarodna zajednica može vidjeti da, unatoč prisutnosti ekstremističkih skupina u zemlji i emocionalno nabijenom okruženju, Pakistan nije dopustio radikalima da stvore prostor za sebe. Ovaj pristup pomoći će Pakistanu da zadobije povjerenje međunarodne zajednice i internacionalizira pitanje Kašmira.
Indija će se sigurno suočiti s posljedicama nastalih pokreta otpora. Ali Pakistan bi trebao razviti političku i diplomatsku strategiju kako spriječiti Indiju da Islamabad drži odgovornim za ustanak i spriječiti Delhi da pribjegava mantrama 'infiltracije' i 'terorizma' da diskreditiraju otpor. To neće biti lak zadatak, jer je Indija već stekla podršku među saveznicima Pakistana u posljednjem desetljeću. Krilatica "militantnosti" nanijela je znatnu štetu pakistanskom gospodarstvu i diplomaciji, ali Indija je svojim nepromišljenim korakom sada pružila Pakistanu priliku da preokrene postupak. To je prilika i zahtijeva jedinstvo iz svih segmenata pakistanskog društva, te od političkog i sigurnosnog vodstva. Vrijeme je da se političke osvete ostave po strani i da se Islamabad usredotoči na slučaj Kašmira. Dugotrajna politička kriza samo će pokvariti priliku.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
