Koronavirus kriza je višedimenzionalna pojava sa, za sada, još uvijek gotovo nesagledivim posljedicama. U ovom trenutku određenog predaha, barem u ovoj zemlji i ovom dijelu svijeta, vrijeme je da se posvetimo jednom širom kontekstu. To nije samo priča o gubitnicima i dobitnicima, jer njih imamo u baš svakoj krizi, to je priča i o onima koji su bili svjedoci i koji će tek posvjedočiti promjenama koje dolaze.
Kada sve prođe još dugo će se analizirati što se zapravo dogodilo, no neki već i danas znaju što se dogodilo, kao i što se tek treba dogoditi....
Pošast mentalne lijenosti u kombinaciji s unaprijed definiranim agendama je nešto čemu smo pak svi bili izloženi od početka aktualne pandemije. S jedne strane već od ranije etablirane divizije teoretičara zavjere došle su na svoje - prema njima ovo nije pandemija nego "plandemija", a iza svega stoje osobe poput Billa Gatesa i sličnih. S druge strane mass-mediji kapitalističke filantrope uzdižu u nebesa i nude ih kao spasitelje svijeta što ne može biti dalje od istine.
Istina nije "na pola puta", ona je vrlo precizna u ovom slučaju. Spomenuti ekstremi, koji svojom snagom popunjavaju gotovo sav prostor, pak djeluju mimo puteva i vođeni su nekim drugim motivima.
Teorije zavjere - koje variraju od toga da je plan pobiti pola ljudi na planeti, bilo virusom, bilo cjepivom, do toga da se u cjepivu nalazi "mikročip za praćenje", ili da je spomenuti Bill Gates jedan od "ljudi guštera" - sve spadaju u domenu ozbiljnih psihoza. Ali pitanje nije prepričavaju li ljudi, "oslobođeni" silom društvenih medija, krajnje ludosti, već zašto to čine?
Moderna "teorija zavjere" može biti faktor političko-interesne manipulacije masama, može biti i prekrivač za "stvarne zavjere", no najčešće je nešto treće - autentičan i neartikuliran "krik" ljudi koji svoje strahove izražavaju na jedan primitivan način, ali strahovi su stvarni.
Čovjek je od pamtivijeka imao u sebi tendenciju nadodati fantastične interpretacije za ono što mu je bilo nerazumljivo, opasno ili strano. Tako su nastale i prve religije, prema Suncu, nebeskim i zemaljskim pojavama. Bila su to vremena velikog praznovjerja ili možda bolje rečeno "praznoznanja", jer čovjek ima kapacitet razumjeti, ali samo ako mu se omogući pristup znanju, potrebnim informacijama, činjenicama. Nitko nije mogao našem davnom pretku detaljno pojasniti zašto Sunce sija ili zašto ponekad s neba udaraju gromovi. Danas znamo sve o tome, to znanje nam je dostupno, sistem je tako postavljen. Ako su roditelji toliko nemarni da djeci objasne zašto udaraju gromovi naučit će u školi koji je uzrok tome.
No, koliko god se volimo osjećati ponosni na sva naša znanja u odnosu na prethodne generacije i dalje živimo u vremenu "praznoznanja", još i gore, lažnog znanja. Teorija zavjera stoga služi kao popunjavanje prostora gdje znanje nije prodrlo, gdje se ne pušta, ali se posljedice tog praznog prostora osjećaju i vide svakodnevno.
Isto kao što su ljudi oduvijek stremili pojašnjenju neshvaćenog tako su i uvijek znali prepoznati kad "nešto ne valja". Prosječan čovjek današnjice zna da nešto ne valja, da je nešto pogrešno, lažno predstavljeno, da se negdje predstavljene činjenice razilaze na one točne i one izmišljene, ali ne može tek tako reći gdje je ta linija.
Ljudi vide da "nešto" ne valja kada je riječ o odlukama koje im se nameću odozgo, a posebno će obratiti pažnju kada je riječ o odlukama koje se tiču direktno njihovog života, zdravlja, tijela. Zato imamo velike pokrete protiv obveznog cijepljenja, protiv službenih informacija o koronavirusu, protiv puno toga...
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
