Početkom 70-ih godina raspala se shema prema kojoj je cijena nafte bila vezana uz zlato, odnosno uz američki dolar koji je pak bio vezan uz zlato. Tadašnji američki predsjednik Richard Nixon odustao je od tog sporazuma koji je postignut u Bretton Woodsu 1944. Zašto? Zato jer je znao da može biti implementirano nešto po SAD još puno bolje: petrodolar .
Što je često spominjani petrodolar? Riječ je o dogovoru između SAD-a i Saudijske Arabije početkom 70-ih, dogovoru prema kojem će se naftom trgovati isključivo jednom valutom - američkim dolarom.
Ne treba ni spominjati na koji način to sve ide na ruku SAD-u - dovoljno je samo spomenuti da cijeli svijet treba naftu, a ako je nemaju kod kuće morat će je kupovati na otvorenom tržištu: u američkim dolarima.
Petrodolar je također jedna velika promjena paradigme jer je do tada nafta bila vezana uz čvrsti tečaj, uz zlato, a nakon američko-saudijskog sporazuma postaje vezana uz promjenjivi tečaj američkog dolara (što otvara širom vrata za spekulacije).
Od Breton Woodsa, kada su delegati iz 44 zemalja digli na tron američki dolar kao službenu svjetsku valutu, do implementacije petrodolara sa Saudijskom Arabijom, SAD je postao dominantna globalna sila kakvu danas poznajemo - ponajviše zahvaljujući petrodolaru.
Naime, kontrolirati naftu je vrijedno, ali kontrolirati novac kojim se tom naftom trguje - to je izvoz daleko veće moći koja SAD stavlja ispred svake konkurencije. Zbog činjenice da se naftom mora trgovati u dolarima - milijarde i milijarde tih dolara svake godine se slijeva iz zemalja izvoznica nafte u američke banke. Tim ogromnim novcem se zatim financira i američka vojska koja ima za cilj fizički kontrolirati ključne točke svijeta i tako se "krug zatvara".
Američki imperij pak djeluju poprilično drugačije od prethodnih velikih imperija kao što su bili britanski, španjolski itd. Naime, SAD ne želi kolonije - želi državne vlasti koje će biti otvorene prema investicijama od strane američkih kompanija. Žele pristup kapitalu, radnoj snazi i resursima, po mogućnosti svih zemalja svijeta. Ako im neka zemlja pokuša uskratiti to ta ista zemlja onda potencijalno završava poput Iraka ili Libije.
SAD je na sebe preuzeo ulogu širitelja tzv. liberalne demokracije koja ima u konačnici samo jedan cilj - otvoriti sva tržišta prema američkim investicijama. Da to nije nikakvo "zdravo natjecanje" (često korištena floskula) pokazuje nam situacija u Europi gdje iz Washingtona bijesne zbog sve veće dominacije kineskog tehnološkog konkurenta Huawei.
Zašto SAD sebe naziva liderom "slobodnog svijeta"? Zato jer treba znati što točno znači "slobodni svijet". Slobodan? Za koga? Za američke korporacije koje su "slobodne" investirati u svim zemljama svijeta. "Neprijatelji slobodnog svijeta" su pak one zemlje koje ne daju tim korporacijama ulazak ili pak onoliko "slobodan" ulazak koliko bi one htjele.
I sve to ne bi bilo moguće bez petrodolara. Štoviše, početkom 70-ih američka moć je bila u silaznoj putanji. Izgubili su Rat u Vijetnamu, političke elite bile su podijeljene... No, stasanjem petrodolara sve se mijenja. Američke političke elite postaju "elita", jednina - više nema devijacija po pitanju vanjske politike, postoji samo jedna politika koju će od slova do slova provoditi sve naredne administracije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
