Otprilike 4.6 po Rihteru nešto je zatreslo Iran prije manje od tjedan dana. 5. listopada zabilježeno je seizmičko podrhtavanje u iranskoj regiji Semnan. Osjetilo se lagano sve do glavnog grada Teherana, nekoliko stotina kilometara od epicenta. Nije to bilo naročito snažno podrhtavanje, nije zabilježena šteta ni žrtve. No, seizmička aktivnost na prostoru Irana privukla je popriličnu globalnu pažnju, naročito onih koji najradije ne bi ni spekulirali uzrok iste, ali moraju.
Naime, svega nekoliko dana ranije, 1. listopada, Iran je izveo silovit raketni napad na Izrael. Kao i u sličnom udaru iz travnja ove godine, izgleda da nije nastala veća šteta, a ciljani su vojni objekti, ne civilne zone. Bila je to odmazda za izraelsku eskalaciju koja se širi Bliskim istokom i koja je u relativnom kratkom roku eliminirala veći broj iranskih saveznika, uključujući lidere Hamasa i Hezbollaha. No, Izrael ne prihvaća 1:1, ako se to uopće može tako mjeriti s obzirom da Izrael vodi intenzivan i kontinuiran rat protiv Pojasa Gaze te od nedavno i protiv Libanona.
Nakon iranskog raketnog udara, koji je više bio neka vrsta upozorenja Izraelu da je Iran u stanju i da će nanijeti još i bolniji napad ako ne popuste, Izrael odmah najavljuje vlastitu odmazdu, odmazdu na odmazdu, što prijeti scenarijem gdje više nitko ni ne "broji". Od premijera Netanyahua do ministra obrane Gallanta, izraelski dužnosnici prijete se ogromnim napadom na Iran, aktivno dogovaraju detalje sa svojim glavnim saveznikom SAD-om, a neslužbeno cure informacije da bi mete mogla biti iranska naftna i/ili nuklearna postrojenja.
Imajući pak u vidu kojom brzinom rat na Bliskom istoku eskalira i zahvaća sve veći prostor, Iran s pravom sluti da je u pripremi možda ono najveće - zajednički izraelsko-američki napad na njih, ono nešto na što Izrael čeka već desetljećima. SAD pak nikako ne izgleda kao da imaju veliku volju upuštati se u to sad, manje od mjesec dana prije napetih predsjedničkih izbora, no u američkoj politici ne postoji bez veze termin "listopadsko iznenađenje" (eng. October surprise) - riječ je o događaju koji može snažno utjecati na ishod predsjedničkih izbora (koji se u SAD-u uvijek održavaju 5. studenog).
Eskalacija rata do te mjere da se kreće u direktan napad na Iran, u slučaju da Izrael to nametne, svakako bi poremetila američke predsjedničke izbore, ali u interesu kojeg kandidata? Vrlo vjerojatno Trumpa. U slučaju da izbije sukob s Iranom došlo bi do naglog i velikog skoka cijene nafte (jer osim Irana vrlo je moguće da bi se sukob proširio na naftne monarhije u Perzijskom zaljevu) što bi uspaničilo globalnu ekonomiju i milijune američkih birača. Trump ionako vodi tijesnu utrku s Kamalom Harris, postoje vrlo konkretne šanse da i bez "listopadskog iznenađenja" odnese pobjedu, ali ako se Izrael pita - zašto riskirati?
Demokratska stranka Izraelu daje puno i u isto vrijeme gazi svoj licemjerni imidž zaštitnika ljudskih prava i ostalih iluzija. No, Izrael zna da od Republikanaca može dobiti puno više, maksimalna "zelena svjetla" za svaki obračun na Bliskom istoku. To mogu očekivati od bilo kojeg Republikanca, ali Donald Trump je kategorija sama za sebe. U svom prvom mandatu učinio je puno više za Izrael nego za SAD. Uspio je natjerati cijeli niz arapskih zemalja da uspostave diplomatske odnose s Izraelom, prebacio je ambasadu iz Tel Aviva u Jeruzalem - čime je drsko dao do znanja da za Palestinu na karti svijeta neće biti mjesta - razbio je nuklearni sporazum s Iranom (proizvod dva mandata Baracka Obama i njegovog potpredsjednika Joea Bidena) te povrh toga proglasio okupiranu sirijsku Golansku visoravan kao "sastavni dio Izraela" (ostatak svijeta i dalje tretira Golan kao okupirani dio Sirije, ali Izrael nije briga, svjesni su da je američki stav jedini koji se stvarno računa).
Izrael zna da im Donald Trump sad treba više no ikad, a za manje od mjesec dana mogu ga i dobiti, samo se moraju po tom pitanju angažirati. Kako? Tako da izazivaju eskalaciju za eskalacijom na Bliskom istoku, po mogućnosti da i sebe dovedu u kakvu ugrozu tako da američka vojska mora intervenirati. U tom slučaju brojni već ionako gnjevni i ogorčeni američki birači potpuno će dići ruke od Bidena i njegove potencijalne nasljednice Kamale Harris pošto je njena vanjska politika još i više lišena bilo kakve ideje izuzev kontinuirane podrške za Izrael. Svi pak njeni pokušaji održavanja sastanaka s predstavnicima muslimanske zajednice u SAD-u neće dati rezultata jer biračko tijelo zna i vidi da su to samo prazne riječi.
Ali Trump bi bio još i veći pristaša Izraela? Da, svakako, ali on ima vrlo drugačije biračko tijelo. Konzervativci i desničari najčešće su čvrsti pristaše Izraela.
U svakom slučaju, Izrael slaže zadnje komade pomno pripremanog mozaika za cilj s najvećim neprijateljem - Islamskom republikom Iran.
Vratimo se stoga na onu seizmičku aktivnost...
Je li to zaista bio potres uzrokovan gibanjem tektonskih ploča ili je riječ o nečem s ljudskim faktorom?
Od trenutka kad su podrhtavanja zatresla iransku pustinju, spekulacije o tome da je u stvarnosti riječ o podzemnom nuklearnom testu ne jenjavaju, kako u tradicionalnim medijima tako i na društvenim mrežama diljem svijeta. U samom Iranu, prema pisanju Tehran Timesa - publikacije na engleskom jeziku koja je usmjerena na međunarodnu publiku - navodi se: "Seizmolozi i vlasti demantirali su nuklearni test". List je također dodao kako je "direktor CIA-e William Burns izjavio da nema dokaza da je Iran odlučio napraviti nuklearno oružje". S obzirom na to da Iranci općenito ne smatraju CIA-u izvorom istine, ova izjava je zanimljiv, možda ironičan dodatak.
Nije teško zamisliti moguće razloge zbog kojih bi iransko vodstvo imalo interesa izvesti test koji ostavlja vidljive tragove, a da ga pritom službeno negira: time bi, u suštini, poslali poruku svojim neprijateljima, a istovremeno omogućilo političku fleksibilnost u smislu demantiranja. Takav potez bi stvorio stratešku dvosmislenost – tj. nesigurnost među protivnicima – ako ne o samom događaju, onda o tome što iransko vodstvo zapravo planira.
Ali postoje li neki konkretni dokazi za tvrdnje da to nije bio potres već prvi iranski nuklearni test? Ne, za sad nikakvi. Možda je stoga zaista riječ o običnom potresu, no mogućnost nuklearnog testa ne može se u potpunosti isključiti, naročito s obzirom na razvoj događaja u regiji.
Iransko vodstvo godinama, desetljećima zapravo uporno tvrdi da ne želi i da nema namjeru stvoriti nuklearno oružje. U isto vrijeme stručnjaci tvrde da Iran danas ima dovoljno obogaćenog urana da bi mogao kreirati nuklearnu bombu jako brzo, možda u svega par tjedana od trenutka takve odluke.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
