Američka potpredsjednica Kamala Harris, demokratska kandidatkinja za predsjednicu, može biti zadovoljna rezultatima novih anketa koje sugeriraju da se povećalo njeno vodstvo nad bivšim predsjednikom Donaldom Trumpom. No, njena kampanja nema razloga za slavlje. Kao prvo, ovo počinje poprilično podsjećati na okršaj između Trumpa i Hillary Clinton prije osam godina kada su ankete čvrsto bile na strani demokratska kandidatkinje, no u konačnici Trump je ipak pobijedio. Jasno, pritom treba uzeti u obzir specifičnosti američkih predsjedničkih izbora - u konačnici ne pobjeđuje kandidat s većinom glasova već onaj koji prikupi dovoljno delegata po saveznim državama.
Ostatku svijeta taj proces zvuči nepotrebno komplicirano, no takav je i sigurno se neće tako brzo mijenjati. Podsjetimo ukratko kako sustav funkcionira i zašto zapravo ankete na nacionalnoj razini nisu toliko bitne.
Američki predsjednički izbori imaju jedinstveni sustav koji se razlikuje od mnogih drugih demokratskih država. Iako se birači diljem zemlje uključuju u izborni proces, konačna odluka o tome tko će postati predsjednik ne donosi se izravno temeljem broja glasova koje kandidat dobije na nacionalnoj razini. Umjesto toga, predsjednika SAD-a bira Elektorski kolegij ("Electoral College"), skupina od 538 delegata koji predstavljaju savezne države.
Svaka savezna država ima određeni broj elektorskih glasova, a taj broj odgovara ukupnom broju zastupnika te države u oba doma Kongresa - Predstavničkom domu i Senatu. Na primjer, Kalifornija, kao najmnogoljudnija država, ima 55 elektorskih glasova, dok manje države poput Vermonta imaju samo 3. Kandidat mora osvojiti većinu,odnosno najmanje 270 elektorskih glasova da bi postao predsjednik.
U većini američkih saveznih država, sustav je takav da pobjednik uzima sve ("winner-takes-all"), što znači da kandidat koji osvoji najviše glasova u određenoj državi dobiva sve elektorske glasove te države. Ovo može rezultirati situacijom u kojoj kandidat može osvojiti predsjedničke izbore, a da pritom nije dobio većinu glasova na nacionalnoj razini. To se dogodilo nekoliko puta u povijesti, uključujući i izbore 2000. i 2016. godine.
Dakle, ankete su 2016. zapravo bile u pravu kad su prognozirale da će Hillary Clinton osvojiti većinu - i osvojila je, na nacionalnoj razini, ali ne i po broju delegata. Točnije - Hillary Clinton dobila je ukupno 65,853,514 glasova, a Trump 62,984,828. Brojke su jasne, većina Amerikanaca, čak njih 3 milijuna više, htjelo je da predsjednica bude Hillary Clinton. No, američki sustav izbora eliminirao je Hillary - Trump je dobio 304 delegata, a ona samo 227.
Ali zašto uopće postoji takav sustav? Osmišljen je kako bi osigurao da manji i ruralniji dijelovi zemlje imaju glas po pitanju izbora predsjednika, no u konačnici mnogi će reći da je ispao nepravedan.
Nadalje, neke savezne države imaju veći utjecaj na ishod predsjedničkih izbora od drugih zbog svog broja elektorskih glasova i statusa takozvanih "swing" (njišuće) ili "battleground" (zona borbe) država. Naime, ove države su ključne jer su politički podijeljene između demokrata i republikanaca, a ishod glasanja u njima može značajno utjecati na konačni rezultat izbora.
Prvo, treba naglasiti važnost država s velikim brojem elektorskih glasova. Kalifornija (55 glasova), Teksas (40 glasova), Florida (30 glasova), New York (28 glasova) i Pennsylvanija (19 glasova) spadaju među države s najviše elektorskih glasova. Kandidati koji osvoje ove države imaju značajnu prednost u ukupnom zbroju elektorskih glasova. No, dok su Kalifornija i New York tradicionalno sklone demokratima, a Teksas republikancima, Florida i Pennsylvanija često su nepredvidive i stoga ključne za pobjedu.
Florida je posebno važna zbog svog statusa "swing" države. S 30 elektorskih glasova, Florida je treća po važnosti, a njezina politička scena često oscilira između dvaju glavnih stranaka. Pobijediti na Floridi može biti ključno za kandidata, što je jasno iz nekoliko povijesnih izbora, uključujući i kontroverzne izbore 2000. godine.
Pennsylvanija, koja ima 19 elektorskih glasova, još je jedna ključna swing država. Ova država, smještena na sjeveroistoku SAD-a, ima raznoliku biračku bazu koja obuhvaća urbana središta poput Philadelphije, koja naginje demokratima, i ruralnija područja sklona republikancima. Izbori u Pennsylvaniji često su napeti.
Države poput Michigana (15 glasova), Wisconsina (10 glasova), i Arizone (12 glasova) također su ključne swing države koje mogu ići u korist bilo koje stranke. Ove države imaju mješovitu biračku bazu i njihovi su rezultati nepredvidivi, što ih čini metom intenzivnih kampanja i velikih ulaganja u političko oglašavanje.
Zbog tih specifičnosti, kandidati i njihove kampanje posvećuju disproporcionalnu količinu vremena, resursa i pažnje ovim ključnim državama, često zanemarujući one države koje su sigurne za jednu od stranaka. Na taj način, nekoliko ključnih swing država često odlučuje o ishodu cijelih izbora.
Spomenimo pritom kako je u povijesti SAD-a bilo mnogo poziva na promjenu izbornog sustava, posebno nakon izbora u kojima kandidat koji je osvojio većinu nacionalnih glasova nije postao predsjednik. Ove situacije potaknule su rasprave o tome treba li zadržati Elektorski kolegij ili se prebaciti na sustav izravnog glasovanja, gdje bi kandidat s najvećim brojem glasova na nacionalnoj razini postao predsjednik.
Jedan od najistaknutijih primjera koji je izazvao pozive na reformu sustava bio je predsjednički izbor 2000. godine. U tom su se izboru demokratski kandidat Al Gore i republikanski kandidat George W. Bush natjecali za predsjedništvo. Iako je Al Gore osvojio oko pola milijuna glasova više na nacionalnoj razini, George W. Bush je postao predsjednik jer je pobijedio u elektorskim glasovima, zahvaljujući tijesnoj pobjedi na Floridi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
