Poduzetnik je pojam, zajedno s poduzetništvom, koji se vrlo često pojavljuje u stručnim i znanstvenim člancima, ali i u širokoj javnoj upotrebi. To nije čudno budući da bi prema mišljenju većine ekonomista privatno poduzetništvo trebalo biti pokretač svakog gospodarstva koje se bazira na tržištu ili na mješavini javnog i privatnog sektora. Upravo takva su uvjerljivo nacionalna gospodarstva današnjice. Ako je poduzetništvo temelj uspješnog gospodarstva onda se može postaviti pitanje kakav to treba biti poduzetnik da bi s pozitivnim rezultatima na tržištu rukovodio nekom svojom privatnom tvrtkom?
Danas se širom planeta, a osobito u tranzicijskim zemljama, mnoge osobe žele okušati u poduzetničkim vodama da ne znaju osnovne teoretske pojmove, a nepoznavanje prakse ne treba ni spominjati. Iz tih razloga treba promotriti što vrhunski ekonomski stručnjaci misle kakvi trebaju biti poduzetnici.
Sam pojam poduzetnika u ekonomsku znanost je prvi uveo Richard Cantillon u "Raspravi o naravi trgovine" iz 1725. gdje je poduzetnike prikazao kao zakupnike zemljišta, trgovce, manufakturiste, graditelje, itd., ali i liječnike, slikare i odvjetnike, naglašavajući neizvjesnost i rizik u njihovu poslovanju. Adam Smith, ovisno o tome rade li poduzetnici sami ili stječu kapital, razlikuje poduzetnike koji to čine: marljivošću i štedljivošću, poslovnim kalkulacijama i poslovnim inovacijama. Jean Baptiste Say, francuski ekonomist, političar i poduzetnik istaknuo je još 1800. da poduzetnik prebacuje ekonomske resurse iz područja manje u područja veće produktivnosti i veće dobiti kombinirajući osnovne čimbenike proizvodnje. Say ističe važnost osmišljavanja poslovnih pothvata, ali i značenje kontrole poslovanja i rukovođenja.
Peter Drucker, u znanstvenim krugovima vremena u kojem živimo smatra se najznačajnijim predstavnikom u području poduzetništva i menadžmenta i kaže: "Poduzetnici nisu ni kapitalisti, premda im je, dakako, potreban kapital kao i za sve ekonomske djelatnosti (a i većinu neekonomskih). Nisu ni investitori. Oni, naravno, riskiraju, ali to čini svatko tko se upušta u bilo kakvu ekonomsku aktivnost. Bit ekonomske djelatnosti jest usmjeriti sadašnje resurse u skladu s budućim očekivanjima, a to pretpostavlja neizvjesnost i rizik. Poduzetnik nije ni poslodavac, ali može biti, a često to i jest, zaposlen u dotičnom poduzeću - ili je netko tko radi sam i isključivo sam".
Uzimajući u obzir sve važne faktore, poduzetnik se može definirati kao osoba nadarena poslovnim duhom i rukovodećim sposobnostima, bogata znanjem o poslovima i ljudima, odlučna i spremna da preuzme rizik upravljanja poduzećem na temelju inovacija i stalnog razvoja, kako to u knjizi "Ekonomika poduzeća" navodi prof. Ravlić ili jednostavnije kao poslovni čovjek koji ulaže svoj novac u određeni poslovni poduhvat nadajući se zaradi, tj. dobiti.
Nicholas C. Siropolis kaže da se danas udomaćilo značenje riječi poduzetnik, pa je uobičajeno upotrijebiti tu riječ za bilo koga tko vodi poduzeće - npr. osobu koja predsjeda cjelokupnim General Motorsom, vlasnika voćarnice na uglu, vlasnika McDonald'sove franšize ili akvizitera časopisa s kućnog telefona. Adolf Dragičević definira poduzetnika kao osobu koja raspolaže sredstvima potrebnim za određenu djelatnost te samostalno donosi ekonomske odluke koje se odnose na tu djelatnost, organizira i kombinira proizvodne činitelje, koordinira njihovo djelovanje, nadzire, rukovodi i upravlja cjelokupnim poslovanjem.
Iz navedenog možemo zaključiti da je u prošlosti riječ poduzetnik imala mnogo preciznije, čišće značenje. Označavala je u pravilu samo one pojedince koji su stvorili vlastito poduzeće, dok suvremene definicije pod navedenim pojmom smatraju osobu koja pokreće, organizira, vodi i preuzima rizik poslovnih pothvata. Promijenila su se sredstva, poslovna oruđa i običaji, opće okruženje, ali je kao bitna poduzetnička značajka ostala spremnost da se kombiniranjem novih tehnologija, znanja i tržišnih prigoda uđe u poslovne pothvate koji donose profit. Stara je poduzetnička izreka: "tko riskira, taj i profitira".
Prema istraživanjima Yankelovich Partnera za Pitney Bowes Inc. identificira se pet tipova poduzetnika, kao i utjecaj njihovih osobnih karakteristika na način vođenja poslovanja:
1) Idealisti. U kategoriji idealista ubrajamo oko 24% poduzetnika. Navedeni poduzetnici kao razlog svog ulaska u poduzetničke vode navode sjajnu poslovnu ideju ili rad na čemu posebnom. Idealisti uživaju u kreativnom radu, no nestrpljivi su u izvršavanju administrativnih i pravnih pitanja kao i financijskih analiza. To je skupina poduzetnika čije poslovanje najviše ovisi o računalu. Pri donošenju odluka o kupnji, idealisti se usredotočuju na cijenu i preferiraju stvaranje odnosa s provjerenim i pouzdanim dobavljačima.
2) Optimizatori. Čine 21% svih poduzetnika. Najvažnije su im prednosti poduzetništva, odnosno uživaju u slobodi i fleksibilnosti i ne žele raditi za nekoga drugog. Žele razvoj svojim poduzećima, no usredotočuju se na profite, a ne prihode. Vrlo su vješti u financijskim pitanjima i rabe tehnologiju u svrhu smanjenja troškova i povećanja produktivnosti.
3) Radnici. Čine oko 20% poduzetničke populacije. Poput optimizatora vole svoj posao i u usporedbi s drugim skupinama uložit će dodatne napore u svrhu ostvarivanja zacrtanih ciljeva. Oni su poduzetnička grupa orijentirana na detalje i rast poduzeća. Financijski su agresivni (ne boje se koristiti pomoć kredita za postizanje željenog rasta) i detaljno nadziru poslovanje svog poduzeća. "Radnici" najčešće posjeduju dugoročne planove kojih se i strogo pridržavaju.
4) Žongleri. Također čine oko 20% poduzetničke populacije, a najviše su zaokupljeni upravljanjem poslovanja. Teško im je delegirati ovlasti i odgovornosti pa često sve poslove obavljaju sami, a sve to radi osiguranja visokih standarda. Rezultat toga je konstantan nedostatak vremena za obavljanje svih poslova. Kao što njihovo ime sugerira, žongleri su vrlo energični ljudi koji istovremeno obavljaju nekoliko poslova. Često prihvaćaju nove tehnologije i uvijek su u potrazi za novim načinima unapređenja poslovanja.
5) Održavatelji. Najmanja su skupina koju čini oko 15% svih poduzetnika. Održavatelji umjesto da započinju od nule, svoje poduzeće najčešće stječu kupnjom ili naslijeđem. Od svih pet skupina njima je "najneugodnije" s tehnologijom pa preferiraju detaljne opise mogućih koristi u rješavanju određenog problema. Održavatelji su najkonzervativnija skupina i ne teže postizanju značajnih stopa rasta pa su zadovoljni statusom quo.
U suvremeno današnje doba nije teško biti poduzetnik, ali je teško biti uspješan poduzetnik. Mnogi poduzetnički pothvati završavaju neuspjehom. Poduzetnička profesija je otvorena, ali ni u jednu nije lako ući i započeti je. Obično nema formalnih prepreka ni za koga tko želi ući u poduzetničku profesiju, ali trebaju izvanredne sposobnosti da se u njoj uspije i održi. Današnji uvjeti za uspješno poduzetništvo nisu ništa lakši nego prije. Opća razina znanja i informiranosti je viša, konkurencija je oštrija. Da bi netko bio uspješan suvremeni poduzetnik mora imati sposobnost za svestranost, planiranje poslovne akcije, inicijativu, inovativnost, organizacijske sposobnosti. Mora na optimalan način upravljati ljudima, financijskim i materijalnim sredstvima i informacijama i sl. Mnoge poslove može poduzetnik prenijeti na druge, ali mora očuvati opću kontrolu nad odvijanjem cjelokupnom posla. Zato, osim sposobnosti inicijative i vodstva, mora imati i sposobnosti upravljanja. Drugim riječima, uspješan poduzetnik mora biti i dobar menadžer.
Profesor David C. McClelland sa Sveučilišta Harvard utvrdio je da će uspjeti oni poduzetnici koji imaju sljedećih šest osobina:
- inovativnost
- razumno preuzimanje rizika
- samouvjerenost
- uporan rad
- postavljanje ciljeva
- odgovornost
Inovativnost je najopćenitija i najupečatljivija značajka poduzetnika. Obuhvaća kreiranje i uvođenje promjene, razvoj i primjenu novih proizvoda, usluga, procesa, postupaka, novih rješenja... Inovativnost može rezultirati pomakom u civilizacijskom razvoju zbog nove spoznaje, nove tehnologije proizvodnje, nove strukture ljudskih potreba. Nema sumnje da je gospodarski razvoj određene nacionalne ekonomije funkcionalno ovisan o inovativnosti poslovnih ljudi i njihove spremnosti ulaganja u nove poslovne pothvate. U slobodnoj tržišnoj utakmici, gotovo sva investicijska aktivnost zasniva se na poduzetništvu poslovnih ljudi.
Poduzetnički rizik odnosi se na mogućnost donošenja pogrešne odluke zbog nepredvidivog događaja i zakazivanja ljudskog čimbenika u organizacijskom sustavu. Iz navedenog razloga poduzetnik skuplja informacije na tržištu prodaje, tržištu nabave, proučava zakonske, devizne, carinske i druge propise, preispituje stvarnu i potencijalnu konkurenciju. Istovremeno, većina poduzetnika izbjegava ono što je sigurno jer bi (tako tvrde psiholozi) zadovoljstvo iz takve zadaće bilo premaleno da bi opravdavalo poduzetničke napore. N.C. Siropolis tvrdi da će se teško naći poduzetnici koji obavljaju rutinske zadatke poput razvrstavanja pošiljki ili mljevenja kave.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
