Donald Trump i Hugo Chavez. Na prvi pogled dvojica političara nemaju ništa zajedničko. Prvi je američki multimilijarder koji želi postati vladar Bijele kuće, dok je drugi prerano preminuli bivši Venezuelanski predsjednik. Prvi je desničar, drugi ljevičar. Kako bi uopće imali nešto zajedničko? Da je Chavez danas živ i zdrav i na čelu Venezuele, gledali bi uzbudljive verbalne okršaje između dvojice populista.
Međutim, dvojac ima mnogo toga zajedničkoga. Ako se zanemare nacionalne različitosti i formalne podjele na ljevicu i desnicu uočit će se nevjerojatno upečatljive sličnosti. Trump i Chavez toliko nalikuju jedan na drugoga po populizmu, verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, idejama, uvredama, karizmi, podjelama koje izazivaju, teorijama zavjere, ali čak i po političkoj agendi da bi ih se moglo nazvati sijamskim blizancima. U Trumpu se može prepoznati Chaveza, a u Chavezu Trumpa. Sličnosti koje se zrcale poput odraza u ogledalu.
S čim prvo krenuti? Treba napomenuti da su i jedan i drugi nekonvencionalni populistički anti-establišment političari. Populizam bi se mogao definirati kao politička ideologija ili način izražavanja koji njeguje istaknutu bliskost s narodom. Populist iskorištava strahove, gnjev i nezadovoljstvo kako bi se narodu ponudila jednostavna i priželjkivana rješenja. Politički protivnici se pretvaraju u neprijatelje naroda. Stručnjaci najjednostavnije populizam opisuju diskurzom 'mi ili oni', 'dobro ili loše'.
Hugo Chavez je prvi put izabran za predsjednika 1998. kad je ekonomsko i socijalno stanje u Venezueli bilo očajno. Srednja klasa je klizila prema bijedi, a siromaštvo se naglo povećavalo. Konvencionalne stranke nisu imale rješenja i outsider je dobio šansu. U korumpiranom i neuspješnom sustavu Chavez je pridobio široke narodne mase kroz obećanje da će preoteti zemlju bogatim elitama i vratiti je narodu. Pritom mu nije štetilo to što je samo šest godina ranije vodio vojni puč. Dapače, to mu je bila i velika prednost. Uz vraćanje demokracije narodu, novi ustav i naftni profit njegov politički program nije bio jasno definiran kad je došao na vlast. On će se tek polako godinama formirati i radikalizirati nakon pokušaja opozicije da ga svrgne pučem 2002.
Donald Trump nije pohađao vojnu akademiju niti je bio vojni časnik već poznati biznismen, celebrity faca i multimilijarder. No, politički outsider jednak Chavezu. Danas, Ameriku muče brojni ekonomski, socijalni i drugi problemi poput vanjske politike koja donosi više nevolja nego dobrobiti. Najveći problem SAD-a je zasićenost građana dvostranačkim političkim sustavom koji je, kako prolaze godine, sve manje demokratski. Između demokrata i republikanaca skoro pa nema bitnih razlika, a bitne stvari se guraju pod tepih. U takvom manjku demokracije Trump je 2015. ugledao svoju priliku. Odljev poslova iz Amerike u Kinu, Meksiko i druge zemlje, naveo je Trumpa da u njima vidi glavne vanjske krivce za američke probleme jednako kao što je Chavez stalno ukazivao na američki imperijalizam. Jače kontrole ulaska imigranata u zemlju, gradnja zida na granici s Meksikom, zabrana ulaska u SAD svim muslimanima, rezanje poreza, ukidanje Obamacarea su osnovne točke Trumpova predizbornog programa.
Javni nastupi i politička retorika su vrlo slični Chavezu i Trumpu. Obojica su šoumeni. Njihovi nastupi više sliče izvođačima ili stand up komičarima nego vodećim političarima i državnicima. Jezik koji koriste je jednostavan i razumljiv narodu, humor je prevladavajući, ali također često su nazočne i oštre uvrede koje ih dodatno povezuju sa njihovim podržavateljima. Trump denuncira protivnike nazivima kao što su 'idioti', 'odvratni', 'silovatelji', 'narkomani'. Chavez je svoje protivnike nazivao 'šupčinama', 'svinjama', 'vampirima', 'kukavicama', a Georga W. Busha 'vragom', 'magarcem' i 'opasnijim od majmuna sa žiletom'. I jedan i drugi su se hvalili veličinama svoga penisa, a Chavez je u tv prijenosu na Valentinovo 2000. svojoj tadašnjoj supruzi Marisabel Rodriguez poručio: 'Marisabel, dobit ćeš svoje večeras.'
Surov i često prost način izražavanja podcrtava da su ljudi iz naroda. Oni osvajaju ljude različitih karaktera, porijekala i socijalnih skupina i pretvaraju ih u svoje fanove, sljedbenike i birače. Zbog toga je bitno ne toliko što govore već način na koji to govore. Prezentacija je važnija od sadržaja. Karizma krasi obojicu i ona je njihov najveći dar. Sposobnost šarmiranja otvorila im je vrata politike i omogućila da koriste retoriku koja mase dovodi do erupcije oduševljenja ili bijesa.
Trump na svojim javnim nastupima izbjegava čitati govore s papira i u hodu bira teme o kojima priča. U jednom trenutku reklamira svoje knjige, a u drugom obećava da će do temelja izbombardirati ISIL. Tijekom četvrt sata Trump promijeni ogroman spektar tema uključujući prometna pitanja, golf, trgovinske sporazume, telefonske pozive, automobile, međunarodne odnose, svetišta, Hillary Clinton itd.
Chavez je također improvizirao bez skripti i varirao priče od osobnih do državnih tema, a i ispreplitao je važno i nevažno. Ulagao je energiju i podizao tenzije u govoru kako bi narod držao prikovanim za ekrane. U trenutku je mijenjao teme. Od priča o njegovoj najdražoj knjizi, preko trgovinskih sporazuma, stambenog programa, bejzbola, telefonskih razgovora s Kubancima, razgovora sa svojim kćerima do jedinstva Latinske Amerike i Baracka Obame i pokušaja atentata.
Trump je u tv showu The Apprentice otpuštao podređene, a Chavez uživo u tv prijenosu 2002. je otpustio cjelokupno vodstvo državne naftne tvrtke PDVSA koristeći zviždaljku. Obojica znaju namamiti protivnike i likovati kad se ulove na njihov mamac. Trump to radi na predizbornim skupovima kad se zahvaljuje ubačenim provokatorima ili podcrtava njihove uvrede i ispade. Chavez je znao dovoditi svoje protivnike do ludila pa su pretjerano reagirali. Oporbeni političari su Chaveza su nazivali 'majmunom' i drugim pogrdnim imenima. 2002. su organizirali prosvjede i štrajkove i pokušali puč, likovali da imaju potporu vanjskih sila što im se obilo o glavu i većina je ljudi podržala svog predsjednika. Ali i kroz izbore Chavez bi na legalan način rasturao političke protivnike i kasnije im se osvećivao. Npr. napravljena je crna lista osoba koje su potpisale referendum o opozivu predsjednika 2004. i koristila se na dnevnoj osnovi.
Obojica su odlični pripovjedači i znaju odvratiti pozornost od bitnog i stavljati nebitno u prvi plan. Chavez je negdje do 2009. zahvaljujući kreditima i izvozu nafte po rekordnim cijenama ostvario izuzetne političke, ekonomske i društvene uspjehe kroz socijalizam 21. stoljeća koji je uvelike poboljšao prosječan život Venezuelanaca. Otprilike od 2010. su suočavao s brojnim problemima koji ili nisu bili riješeni ili su stavljani pod tepih poput urušavajuće poljoprivrede, industrije, visoke stope kriminala, korupcije, inflacije i sl. Tada je uslijedilo odvraćanje pozornosti. Osim showa Alo Presidente (najduža epizoda je trajala preko 8 sati), Chavez se skoro svakodnevno pojavljivao na izvanrednim, često maratonskim, prijenosima na radiju i televiziji. Pjevao je, plesao, čavrljao, jahao konje, vozio bicikl i helikopter, promijenio nacionalnu zastavu i lokalno vrijeme pomaknuo 30 min unaprijed...
Teško je očekivati da će Trump uvesti socijalizam, ali je već pokazao dar za stavljanje u fokus nebitnog. Ako ga mediji ili protivnici stjeraju u kut neugodnim pitanjima o kontroli oružja, pogodovanju bogatima, nekim kontroverznim potezima iz prošlosti, Trump uzvrati tako što izgovori ili napiše nešto provokativno ili neobično za što se publika počne loviti. Zna kako manipulirati medijima i stvarati vijesti tako da se mediji ne mogu vraćati u prošlost već novim ispadima pozornost se odvuče od neugodnih tema.
Bio bi veliki propust ne istaknuti da su Chavez i Trump pobornici teorija zavjere. Chavez je zagovarao tvrdnje da je CIA zarazila rakom latinskoameričke lidere, NASA je lažirala slijetanje na Mjesecu, atentatori su ubili Simona Bolivara, a ne tuberkuloza, kapitalizam je ubio život na Marsu, a Amerikanci su tektonskim oružjem uzrokovali potrese na Haitiju 2010. koji su ubili oko 200 tisuća ljudi. S druge strane, Trump tvrdi da su muslimani u New Jerseyu slavili napad na njujorške blizance 11. rujna, klimatske promjene su obmana, a Obama je musliman i osnivač ISIL-a, itd.
Obojica su protivnici američkog imperijalizma i izuzetnosti te napadaju želju aktualnih vlasti u Washingtonu da zadrže unipolarni svijet. I naravno da obojica cijene i vole Rusiju i Vladimira Putina. Svakako, i jedan i drugi su nacionalisti i konzervativci.
Chavez i Trump su političari koje se ili voli ili mrzi. Malo tko može biti ravnodušan. Politički uspon obojice je sagrađen na nekonvencionalnosti, karizmi i populizmu. Narod u Venezueli je bio zasićen klasičnim političarima krajem 1990-ih jednako kao i mnogi. Amerikanci danas dvostranačkim sustavom koji ne nudi rješenja za raširenu kulturnu, ekonomsku, socijalnu i drugu stagnaciju. Chavez je kroz svoju Bolivarsku revoluciju u mnogim aspektima promijenio zemlju nabolje, ali u nekima i nagore. Uspostavio je autoritarni sustav vlasti (ali nikad diktaturu) koji se u velikoj mjeri zasnivao na šarmiranju masa i prikazivanju stvarnosti onakvom kakvom ju narod želi vidjeti, a ne onakvom kakva stvarno jest. Nakon njegove smrti sustav se urušio jer je s jedne strane ponestalo čarolije karizmatskog vođe, a s druge strane nije stvorio sustav koji bi bio održiv na dugi rok. Bio je to 'šou jednog čovjeka'.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
