Povijest prirodnog plina: U drevnoj Kini prebacivao se plinovodima od bambusa, a nakon njemačkog izuma krajem 19. stoljeća više ne možemo bez njega - kreće isprepletanje s Rusijom, američka borba za čupanje te mreže i sad čekamo najhladniju zimu

Ovih dana, zapravo godinama, pa i desetljećima, toliko često se priča o prirodnom plinu i europskoj ovisnosti o Rusiji, ali kako je sve počelo?

Prirodni plin koji izlazi iz zemlje poznat je ljudima od pamtivijeka. U drevnoj Grčkoj bila su poznata nalazišta gdje je plin stvarao vječnu vatru. U vrijeme mitologije stari Grci vjerovali su da se duboko ispod zemlje nalazi čudovište sa zmijskim repom kozjeg tijela i glave koje riga vatru, zvali su ga Himera. Negdje je prikazivano i s glavom lava.

Još zanimljivije i konkretnije priče imamo iz drevne Kine gdje su već negdje u 5. stoljeću prije Nove ere, dakle prije kojih 2500 godina (a prema nekim studijama čak i 3000 godina), Kinezi transportirali plin gradeći prve plinovode - i to od bambusa! Plin bi se tako iz zemlje prebacivao do okruga Ziliujing u Sichuanu gdje se koristio za grijanje morske vode, odnosno za dobivanje soli.

No, tek puno godina kasnije će se prirodni plin koristiti na način koji je nama poznat. Čak još u 19. stoljeću prirodi plin se dobivao kao nusproizvod u procesu proizvodnje nafte. Sve do početka 20. stoljeća većina prirodnog plina asocirala se uz naftu te ga se jednostavno palilo na naftnim poljima.

Iako su se u 19. stoljeću već pojavile kompanije koje su se bavile proizvodnjom plina (ponajviše u SAD-u i Britaniji), sam plin u to vrijeme bio je primarno korišten za uličnu rasvjetu. Valja spomenuti da su se na prostoru Amerike kolonizatori prvi put susreli sa svojstvima prirodnog plina tako da su to vidjeli od tamošnjih Indijanaca koji su na prostoru jezera Erie palili vatre s plinom.

Važna prekretnica u korištenju prirodnog plina dogodila se 1885. kada je njemački kemičar Robert Bunsen izumio tzv. Bunsenov plamenik. Danas je plamenik nešto općepoznato, ali tada je bio uistinu revolucionarni izum - kemijskom reakcijom energenata u njemu stvara se toplina koja se zatim može iskoristiti za zagrijavanje, zavarivanje, rezanje i još puno toga.

Bunsenov plamenik Bunsenovim izumom prirodni plin odjednom je postao vrlo vrijedan resurs. Početkom 20. stoljeća počinju se graditi i prvi plinovodi koji plin dovode sve do kućanstava gdje se plin koristi za grijanje, kuhanje, a u većim postrojenjima sad se koristi i za stvaranje električne energije.

Prirodni plin danas predstavlja polovicu energije koju konzumira rezidencijalni i komercijalni sektor. Donekle zbog političkog diskursa često se spominje u istom kontekstu kao i nafta, ali zapravo ova dva energenta jako su različita. Naime, plin je jedan od najčišćih, najsigurnijih, ali i najučinkovitijih oblika energije.

Gdje se i kako dobiva? Slično kao i kod nafte prirodni plin pronalazimo u tzv. prirodnim zamkama u tlu, odnosnu u izoliranim naslagama iz kojih plin najčešće ne može izaći prema površini. Ta ležišta prirodnog plina najčešće nalazimo u sedimentnim stijenama na dubinama od nekoliko stotina pa čak do nekoliko tisuća metara.

Zašto ići tako duboko? Postoji razlog. Često s bušenjem na većim dubinama dolazimo do sve veće količine plina.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.