Povratak sili ili očaju: Ruski intenzivni napad na cijelu Ukrajinu, kao i smjene u vojnom vrhu, možda su potvrda transformacije, početak veće brutalnosti, ali i jedinog načina da se slomi sve moćniji Kijev

Već tjednima ruska vojska gomila poraze na jugu i istoku Ukrajine. Negdje su to manji gubici, a negdje u dan gube cijela prostranstva kao što je to bio slučaj u regiji Harkov. Zapravo problemi po Ruse su krenuli upravo u Harkovu, ali stvarna magnituda otkrila se tek nekoliko tjedana kasnije pošto se inicijalno tvrdilo da je Harkov bio ishod pogreške, nedovoljno čvrsto postavljenih obrambenih linija. No, kad su se gubici počeli gomilati i drugdje postalo je jasno da Harkov predstavlja jedan veći problem kod ruske vojske.

Odjednom se dojmilo kao da su sve tvrdnje o lošoj organizaciji i kroničnom nedostatku morala točne, ali pritom valja imati na umu da su to tvrdnje koje su se davale čak i u trenucima kad je ruskoj vojsci išlo dobro tako da u ovoj situaciji možda i ne znače previše, samo se prigodno poklapaju sa situacijom na terenu.

Ipak, psihološki aspekt ratovanja igra ogromnu ulogu, po obje sukobljene zemlje. I Rusija i Ukrajina moraju maksimalno podizati uvjerenja u svoju pobjedu da bi mogle računati na potporu. Rusija se danas još uvijek nalazi u situaciji da protiv sebe ima "samo" Zapad (znači, NATO, najmoćniju vojnu alijansu svijeta) dok može računati na neutralnosti gotovo cijelog ostatka svijeta. To nije mala stvar i to je po Moskvu jako važno, ali to je i nešto što može brzo izgubiti. Kako? Napadima na civilne ciljeve po Ukrajini? Ne, gubitkom teritorija u sukobima s ukrajinskom vojskom!

Bez obzira na retoriku, svijet voli isključivo pobjednike i njima će se prikloniti. Ako Rusija nastavi gubiti počet će se još i snažnije sumnjati u njenu moć i vojnu silu, a kad takve sumnje postanu akutne "bježat" će od nje i bliski saveznici. Pogledajmo samo jedan Kazahstan kako gotovo objeručke dočekuje Ruse koji bježe od mobilizacije, odnosno od ruske vojske, a ta ista vojska nedavno je kazahstanskim vlastima spašavala glavu pred mogućim državnim udarom!

I Kina, Indija, Brazil, zemlje Bliskog istoka, Afrike, Latinske Amerike, sve će one okrenuti Moskvi leđa čim se stvori dojam da je Rusija u klopci iz koje se više ne može izvući.

Dakako, isto vrijedi i za Ukrajinu. Sad je ukrajinska vojska u zamahu, vraćaju teritorij, objavljuju snimke kako ruski vojnici s bijelim zastavama ispadaju iz tenkova. Sad mogu računati na pojačanu zapadnu potporu, još novca, još oružja... Ali ne tako davno bilo je kritično. Da nisu na prijelazu iz kolovoza u rujan pokrenuli uspješnu i munjevitu protuofenzivu pitanje je bi li danas uopće još imali potporu Zapada, točnije Europe (jer američka može trajati još dugo).

Obje strane, kad im krene loše, moraju hitno izvesti nešto ne bi pokazale da su "još uvijek u igri", iako su do sad već itekako iscrpljene. Rusija je morala pokazati da može zauzeti veće gradove i na to su potrošili dosta snage, ali su morali to demonstrirati. Ukrajina pak, pošto tad još nije bila dovoljno spremna za protuofenzivu kao što je aktualna, izvela je niz sabotaža na Krimu, uključujući i udare na ruske vojne baze.

Zapravo te prve eksplozije po Krimu bile su psihološka prekretnica pa čak i da je Ukrajina imala manju ili veću pomoć od svog najvažnijeg saveznika, SAD-a (pojedini izvori sugeriraju da je SAD Ukrajincima pomogao oko koordinata i druge organizacije, doslovno im pokazujući što, gdje i kako).

Kad je pak ukrajinska vojska prije nekoliko tjedana preuzela inicijativu Rusija je na to odgovorila djelomičnom mobilizacijom i najavom da će anektirati četiri ukrajinske regije. Time su se pak oni ponovno "vratili u igru" jer se nekoliko dana primarno pisalo o tome koliki je to postotak Ukrajine koji je Rusija sad pripojila.

Ali ruski potezi nisu prošli dobro. Kao prvo, te aneksije provedene su u regijama koje Rusija uopće ne kontrolira u cijelosti. Kao drugo, mobilizacija, koja je trebala pokazati da je Rusija ozbiljna po pitanju ostvarenja svojih ciljeva u Ukrajini, pretvorila se u "PR noćnu moru" jer glavna vijest nije bila koliko će dodatni vojnici utjecati na rat u Ukrajini već koliko je Rusa pobjeglo preko granice bježeći od mobilizacije.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.